Broj: Gž 1552/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. L. A., kći P., rođene ……………..godine, a umrle ……………….godine, odlučujući o žalbi M. A. protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku br. O.553/14 od 23. srpnja 2014. godine, dana 21. siječnja 2015. godine

r i j e š i o   j e

              Ukida se rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku br. O.553/14 od 23. srpnja 2014. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem utvrđena je ostavina pok. L. A. i proglašeni njezini nasljednici, sin M. A. za 1/3 dijela, kćer A. M. za 1/3 dijela, te supruga i troje djece (nakon smrti ostaviteljice) preminulog sina S., za po 1/12 dijela svaki.

              Pravovremenom žalbom ovo rješenje pobija sin M. u dijelu u kojem je odlučeno o nasljednim dijelovima supruge i djece njegovog pok. brata S. i to stoga što je ostaviteljica sinu S. darovala stan, a žalitelj je tražio da se S. nasljednicima u nasljedni dio uračuna taj stan, te je zatražio i povrat dara radi povrede nužnog dijela.

              Prvostupanjski sud je, prihvaćajući prigovor zastare prava tražiti povrat dara radi namirenja nužnog dijela, donio pobijano rješenje.

              Neosnovano žalitelj napada stav prvostupanjskog suda o zastari prava tražiti vraćanje dara radi povrede nužnog dijela. Prvostupanjski je sud utvrdio da je ostaviteljica umrla ……….. godine, a žalitelj je zahtjev za povrat dara postavio tek ………. godine, dakle nakon proteka tri godine od smrti ostaviteljice, pa je pravilno zaključio da je došlo do zastare temeljem odredbe članka 84. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03 i 163/03 – u daljnjem tekstu: ZN) kojom je propisano da se povrat dara kojim je povrijeđen nužni dio može zahtijevati u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti. Pogrešno žalitelj tvrdi da je došlo do prekida ostavinskog postupka zbog smrti nasljednika ostaviteljice (pok. sina S.), te da su stoga, sukladno odredbama članaka 212. stavak 1., 214. i 215. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje u tekstu: ZPP), koji se kao supsidijaran primjenjuje temeljem odredbe članka 175. stavak 2. ZN-a, njegovom smrću prestali teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji, a za zainteresiranu stranku počinju teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

              Ostavinski je postupak izvanparnični postupak (članak 175. stavak 1. ZN-a), tek se podredno primjenjuju pravila parničnog postupka. A za izvanparnični postupak prvenstveno još vrijede pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, temeljem odredbe članka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ br. 73/91). Prema tumačenju tih pravila za izvanparnični postupak ne vrijede naređenja građanskog procesnog prava o prekidu i mirovanju postupka, jer suradnja stranaka u izvanparničnom postupku nije potrebna, za razliku od parničnog postupka (tako dr. D. G. u teoretsko – praktičnom komentaru Zakona o sudskom vanparničnom postupku).

              Zbog toga ostavinski postupak i nije bio prekinut zbog smrti nasljednika, niti je doneseno, odnosno trebalo biti doneseno, rješenje o nastavku postupka, od dostave kojeg bi, prema stavu žalitelja, tekao novi rok.

              Tek da je bilo sporno tko su S. (nasljednikovi) nasljednici moglo je eventualno doći do prekida postupka, ali ne temeljem odredaba ZPP-a, već odredaba ZN-a koji propisuju situacije u kojima se odlukom suda ostavinski postupak prekida zbog spornih činjenica, a ne po samom zakonu, kako do prekida postupka dolazi zbog smrti stranke prema odredbama ZPP-a.

              K tome rok za traženje povrata dara radi povrede nužnog dijela prekluzivni je rok, dakle materijalnopravne prirode koji dovodi do gubitka prava, pa se na njega ne odnose odredbe procesnog zakona (ZPP).                          

              Žaliteljeva pak tvrdnja da je zahtjev postavio još na prvom ročištu održanom …….. godine ne proizlazi iz stanja spisa.

              Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje o zahtjevu žalitelja da se nasljednicima S. A. u nasljedni dio uračuna stan kojega mu je ostaviteljica darovala. Za uračunavanje dara, koje je regulirano odredbama članaka 89. do 101. ZN-a, pak ne vrijedi odredba članka 84. ZN-a, dakle ovaj zahtjev nije zastario zbog proteka roka od tri godine od smrti ostaviteljice do dana podnošenja zahtjeva, pa kako o tome zahtjevu nije odlučeno to je pobijano rješenje, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo ukinuti.

              U odnosu na žalbenu tvrdnju kako je tek nakon popisa i procjene ostaviteljičine imovine, koju je žalitelj tražio, a sud nije odredio, bilo moguće sporiti se oko toga da li određena imovina ulazi u ostavinu, valja reći kako je takva tvrdnja proturječna. Popis ostaviteljeve imovine znači da se popisuje ono za što se zna da je ostaviteljeva imovina, a on se, prema odredbi članka 194. stavak 1. ZN-a, obavlja po odluci ostavinskog suda kad se ne zna postoje li nasljednici ili gdje borave, kad su nasljednici osobe koje zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim slučajevima, ali to svakako nije situacija u kojoj nasljednici ne tvrde da je riječ o imovini ostavitelja.

              Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točka 2.  u vezi članaka. 381. i 370. podrednog ZPP-a. 

U Dubrovniku, 21. siječnja 2015.godine.