- 1 -              Revd 2143/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2143/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz K., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & partneri iz R., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., pravnog slijednika prijašnjeg tuženika H. A.-A.-B. d.d., OIB: …, Z., kojeg kao punomoćnik zastupa D. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-289/2018-2 od 1. travnja 2020., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-4654/2015-29 od 15. prosinca 2017., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja o parničnim troškovima Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-289/2018-2 od 1. travnja 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj Ž. V. je podneskom od 18. lipnja 2020. predložio dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-289/2018-2 od 1. travnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Naznačena pitanja se odnose na odredbu čl. 158. ZPP kojom je propisano da je tužitelj, koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka (st. 1.), a samo iznimno od te odredbe, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (st. 2.).

 

Tužitelj tvrdi da je u ovom sporu za odluku o parničnim troškovima mjerodavna odredba čl. 158. st. 2. ZPP, zato što je tužitelj povukao tužbu nakon što je u bitnome udovoljeno njegovom tužbenom  zahtjevu, s time što tuženik eventualno ima pravo na naknadu onih troškova koji su nastali nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, a prije povlačenja tužbe.

 

Međutim iznesena tvrdnja o tome kad je povučena tužba i zbog kojih razloga ne odgovara niti sadržaju obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije niti stanju spisa. Tužitelj je povukao tužbu nakon što je sam ocijenio, ne čekajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o tom pitanju, da prema pretežitoj sudskoj praksi drugostupanjskih sudova neće uspjeti u sporu radi povrata iznosa naplaćenog primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu, nakon što je tijekom vođenja ove parnice s tuženikom sklopio aneks Ugovoru o kreditu primjenom odredaba Zakona o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015).

 

Zbog iznijetih razloga odluka o parničnim troškovima u ovom sporu ne ovisi o naznačenom pravnom pitanju, pa pitanje nije važno  u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

Stoga je valjao odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 29. rujna 2020.