Broj: Rev 187/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u ostavinskom predmetu iza pok. V. B. pok. V., rođenog …., a umrlog …. iz R., odlučujući o reviziji nasljednice N. P. iz B., S. M., koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-2857/07-3 od 24. studenoga 2008., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Labinu br. O-159/07-21 od 20. travnja 2007., u sjednici održanoj 28. siječnja 2015.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se revizija nasljednice N. P., te se ukidaju rješenje Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-2857/07-3 od 24. studenoga 2008. i rješenje Općinskog suda u Labinu br. O-159/07-21 od 20. travnja 2007., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prigovor nasljednice N. P. zaprimljen kod javnog bilježnika 6. prosinca 2006., a koji je izjavljen protiv rješenja o nasljeđivanju iza pok. V. B., te kojim rješenjem je utvrđena ostavinska imovina i proglašeni nasljednici ostavitelja.

              Rješenjem drugostupanjskog suda odbijena je žalba nasljednice N. P. i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje povodom izjavljenog prigovora.

              Protiv rješenja suda drugoga stupnja nasljednica N. P. je pravodobno izjavila reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08) i to na temelju čl. 190. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05 - dalje ZN) i čl. 285. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 117/03). Predlaže se da se ukinu oba nižestupanjska rješenja i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              U odgovoru na reviziju nasljednik M. B. ističe da je podnesena revizija nedopuštena, te se predlaže istu odbaciti.

              Revizija nasljednice je osnovana.

              U konkretnom predmetu drugostupanjski sud je odbio žalbu nasljednice i potvrdio prvostupanjsko rješenje zauzimajući pritom shvaćanje da nasljednica tijekom ostavinskog postupka nije isticala da traži neke druge troškove vezane uz ostavitelja, osim troškova pogreba, te troškova plaćenih računa uređenja nadgrobnog spomenika ostavitelja i troškove telefona za stan u Raši, pa kako nije bio postavljen određeni zahtjev za druge troškove, to o istima javni bilježnik nije niti mogao odlučivati.

              Osim toga sud drugoga stupnja ističe da je žalbom nasljednica tražila da se ukine pobijano rješenje o nasljeđivanju i iz razloga što je naknadno saznala za postojanje usmene oporuke. Pritom se navodi da bi ta činjenica bio razlog za donošenje takve odluke, no da usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne rok od 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena (čl. 37. st. 2. ZN), a kako izjave svjedoka oporuke nose datum 12. srpnja 2007., znači nakon proteka 30 dana od smrti ostavitelja (4. travnja 2006.) to ne postoji mogućnost nasljeđivanja po toj oporuci.

              Iz spisa je vidljivo da je sada pok. ostavitelj umro 4. travnja 2006., dok je iz priloga uz žalbu nasljednice vidljivo da su svjedoci oporuke naveli da su 8. ožujka 2006. čuli posljednju volju ostavitelja, time da su svjedoci oporuke svoje potpise na tim izjavama ovjerili 12. srpnja 2007.

              Iz sadržaja podnesene revizija vidljivo je da nasljednica postavlja pitanje je li usmena oporuka nevaljana ukoliko svjedoci usmene oporuke nisu odmah, odnosno u roku od 30 dana sastavili izjavu posljednje volje oporučitelja. Pritom se ukazuje da je suprotno shvaćanje, u odnosu na shvaćanje drugostupanjskog suda, revizijski sud zauzeo u nizu odluka Rev-854/91, Rev-992/90, Rev-769/03.

              Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda glede nevaljanosti usmene oporuke ako svjedoci oporuke u roku od 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti ne sastave izjavu o usmenoj oporuci nije pravilno.

              Naime, prema odredbi čl. 37. st. 2. ZN usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Iz ove odredbe bi slijedilo da usmena oporuka prestaje vrijednosti po proteku roka od 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti samo u slučaju ako je oporučitelj i dalje ostao na životu nakon proteka tih 30 dana.

              U konkretnom slučaju usmena oporuka nije nevaljana samo zbog toga što su izjave o usmenoj oporuci svjedoci oporuke sastavili po proteku roka od 30 dana od dana prestanka izvanrednih okolnosti, a koje shvaćanje je jasno izraženo i u odluci revizijskog suda Rev-769/03 prema kojoj okolnost da svjedoci usmene oporuke nisu odmah napisali izjavu posljednje volje oporučitelja, nije od utjecaja na valjanost usmene oporuke.

              Osim toga, prema odredbi čl. 39. st. 1. ZN svjedoci kojima je oporučitelj očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju. No, prema st. 2. istog članka neispunjenje dužnosti svjedoka iz st. 1. ovog članka ne utječe na valjanost usmene oporuke, radi čega je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Tome valja dodati da prema odredbi čl. 235. ZN ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će takvu oporuku proglasiti, te oporučni nasljednici će tada svoja prava ostvarivati u posebno parnici. U konkretnom slučaju u vrijeme odlučivanja drugostupanjskog suda rješenje o nasljeđivanju nije bilo pravomoćno.

              Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa ostalo neutvrđeno relevantno činjenično stanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi čl. 175. ZN ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

              U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, te ponovno odlučiti o prigovoru nasljednice razmatrajući i navode koje je ista iznijela u žalbi protiv prvostupanjske odluke u ovom predmetu.

Zagreb, 28. siječnja 2015.