- 1 -              Revd 2382/2020-2

Broj: Revd 2382/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje u tekstu: tužitelja) B.-E. d.o.o., S. OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika – protutužitelja (dalje u tekstu: tuženika) K. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi naknada šteta, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2147/2017-2 od 12. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1898/2011 od 14. veljače 2017., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

I.  Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

U odnosu na prijedlog tužitelja:

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pravne osobe na slobodu privređivanja, pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-22/08 od 14. srpnja 2008. koja odluka nije priložena niti je ista pronađena pretraživanjem u sustavu Supre, pa stoga ista nije mogla biti uzeta u razmatranje, te na dvije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-7479/2014 od 16. prosinca 2015. i U-III-4946/2013 od 10. listopada 2017.

U navedenim ustavnim odlukama Ustavni sud nije izražavao pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima, jer se u prvoj ustavnoj odluci radi o isplati novčane naknade zbog emitiranja reklamne poruke te pitanju postojanja ravnoteže slobode izražavanja podnositelja i potrebe za zaštitom ugleda tužitelja, dok je u drugoj ustavnoj odluci predmet spora sloboda govora i pitanje povrede časti i ugleda pravne osobe iznošenjem neistinitosti putem sredstava javnog priopćavanja.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci pod toč. I.

U odnosu na prijedlog tuženika:

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska odluka pozivom na odredbu čl. 385. a ZPP.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije samo postavljena određena pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, ali nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tuženik smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci pod toč. II.

Zagreb, 29. rujna 2020.