- 1 -              Revd 2332/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2332/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D. iz D., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv I-tuženice O. S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu F. K., A. V. i partneri d.o.o. Z. i II-tuženika M. L. iz S.,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. B., odvjetnik u B., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-274/2018-7 od 4. ožujka 2002., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-16/2016-46 od 2. siječnja 2018., u sjednici održanoj 29. rujna 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog I-tuženice O. S. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-274/2018-7 od 4. ožujka 2002. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvotuženica O. S. je podneskom od 4. lipnja 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-274/2018-7 od 4. ožujka 2002. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Presudom drugostupanjskog suda preinačena je presuda prvostupanjskog suda te je utvrđen ništavim kupoprodajni ugovor od 29. siječnja 2001. kojim je tuženik od tužitelja kupio poslovnu zgradu u K., koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću označena kao k.č.br. 508 upisana u zk.ul. br. 601 k.o. K. površine 56,65 m2 za cijenu od 168.332,96 kuna.

 

Tužbeni zahtjev je prihvaćen primjenom odredbe čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZV) kojom je propisano da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave, poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenoj po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno (st. 1.), te da su pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama tog članka ništavi (st. 2.).

 

Odlukom o gospodarenju nekretninama u vlasništvu O. S., objavljenom u Službenom glasniku O. S., i to čl. 16. st. 2. Odluke, propisano je da u postupku prodaje nekretnina u vlasništvu Općine visinu početne kupoprodajne cijene utvrđuje zaključkom Općinski načelnik, a ne može biti niža od tržišne vrijednosti.

 

Prvotuženica O. S. je provela javni natječaj radi prodaje dijela čest. zem. 4497 k.o. S. površine 958. m2, na temelju Odluke o prodaji građevinskog zemljišta putem javnog natječaja općinskog vijeća O. S. od 8. lipnja 2015.

 

Tržišna cijena nekretnine je u tom postupku utvrđena u visini od 52 kune/m2, na temelju nalaza vještaka V. d.o.o., od 18. ožujka 2013., primjenom parametara cijena iz 2010., iako je u postupku prodaje trebalo primijeniti Uredbu o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 74/2014 - dalje: Uredba).

 

Stvarna tržišna vrijednost predmetne nekretnine koju je u ovoj parnici utvrdio sudski vještak, primjenom parametara za procjenu vrijednosti iz Uredbe, iznosi 232,00 kune/m2, a sporna čest. 4497 u površini od 958 m2 prodana drugotuženiku za ponuđenu cijenu od 136,00 kuna po jednom m2.

 

Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmetni ugovor utvrđen ništavim.

 

Prvotuženica je predložila dopuštenje revizije radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu, koja su važna za rješenje ovog spora, ali je kao razlog važnosti navela da je riječ o pravnim pitanjima o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvala na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-111/03 od 25. siječnja 2005.

 

Usporednom analizom drugostupanjske presude i presude revizijskog suda utvrđeno je da se presude temelje na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima i utemeljene su na različitim propisima. Naime obrazloženje presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-111/03 se temelji na utvrđenju da je ugovor o otuđenju nekretnine sklopljen na temelju javnog natječaja u postupku u kojemu je procjenom utvrđena tržišna cijena nekretnine, a radilo se o procjeni u postupku prodaje primjenom drugih parametara, prije stupanj na snagu Uredbe, dok je u ovom slučaju procjena tržišne cijene nekretnine morala biti izvršena u skladu s Uredbom i Pravilnikom kao prisilnim mjerodavnim propisima (prijelazna odredba iz čl. 43. Uredbe), primjenom precizno propisanih parametara.

 

Zbog iznijetih razloga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

 

Zagreb, 29. rujna 2020.