1              Poslovni broj: Gž R-712/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-712/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Verici Franić, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. T. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva T. M. i P. iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 16 Pr-955//2019-28 od 13. ožujka 2020., dana 28. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 16 Pr-955/2019-28 od 13. ožujka 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužiteljici razliku plaće u iznosu od 3.473,23 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u točki I. izreke presude. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sasražnih u dosuđenom bruto iznosu. Pod točkom III. izreke obvezana je tužena naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.675,00 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja presude pa do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Žalbu protiv presude pravovremeno podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZIDZPP), s prijedlogom da se odluka preinači.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu za razdoblje od ožujka 2015. do ožujka 2019. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada u visini od 20% temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13; dalje: KU/2013) kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada dok je neprijeporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

Nadalje, predmet spora je i zahtjev s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini od 4% temeljem odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15; dalje: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

Konačno predmet spora je i zahtjev za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora a sve zbog pogrešnog obračuna istih zbog neisplate prednjih dodataka.

Također tužiteljica potražuje i razliku plaće s naslova prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka a isti je uračunat u redovni mjesečni fond radnih sati.

Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18, dalje KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018. te sadrži identične odredbe kao KU/2013 odnosno odredba članka 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013 dok je odredba članka 58. KU/2018 sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.

Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19) nadalje do 31. prosinca 2022.

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 57. i 59.a KU/2013 te odredbe članka 55. i 58. KU/2018.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu iznosa od 3.473,23 kuna pa se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5.,6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženice na radnom mjestu više medicinske sestre;

- da tužiteljici nije obračunata i isplaćena naknada plaće za prekovremeni rad koji je ostvaren na blagdan koji pada u radnome tjednu, a koji je tužiteljica odradila;

- da je tužiteljici tuženica platila naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada u visini od 20% koji dodatak je obračunala na obavljeni redovni rad;

- da je tužiteljici tuženica platila naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata u visini od 4%;

-da je tužiteljici posljedično tome isplaćena manja naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad;

- da je visina tužbenog traženja postavljena prema mišljenju financijskog vještaka C. z. f. v. d.o.o.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da tuženica nije tužiteljici platila utuženi iznos a što je obvezna prema citiranim odredbama KU/2013 i Dodatku I. i KU/2018.

Prema shvaćanju suda prvog stupnja, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženice da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

Iz podataka dostavljenih od strane tuženice te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužiteljice, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženica propustila.

Pritom valja istaknuti da tužiteljica, kako joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi članka 57. i 59.a KU/2013 te članka 55. i 58. KU/2018, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe članka 58. KU/2013 sa dodacima iz odredbe članka 57. KU/2013, ali to ovdje i nije slučaj. Također treba reći kako je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18, dalje: KU 29/18), te sadrži identične odredbe kao KU 143/13 odnosno odredba članka 55. KU 29/18 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU 143/13, dok je odredba članka 57. KU 29/18 sadržajno ista kao odredba članka 4. Dodatka I. KU 143/13.

Pored toga, tužiteljica ostvaruje pravo i na naknadu plaće za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na „standardni“ radni dan (od ponedjeljka do petka), a sukladno članku 51. stavak 9. KU 143/13 i članka 49. stavak 9. KU 29/18.

Naime, člankom 1. stavak 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, dalje Zakon o blagdanima) određeno je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

Člankom 51. stavak 9. i 10. KU/13, odnosno člankom 49. KU/18 jasno je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa osam sati.

Imajući u vidu navedene odredbe KU-a, kao i članak 1. Zakon o blagdanima koji je kogentni propis i iz kojeg proizlazi da blagdan nije radni dan, za zaključiti je da mjesečni fond radnih sati kod tuženika predstavlja umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa osam sati.

Stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da iz Zaključka broj 153. proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa 8 sati.

Naime, suprotno navodima žalbe Zaključkom broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad i tako trebaju biti plaćeni. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Navedenim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci Povjerenstva 21., 48. i 148.

S druge strane Zakonom o blagdanima i neradnim danim u Republici Hrvatskoj regulirano je da su dani blagdana neradni dani, koji ne ulaze u mjesečni fond radnih sati budući da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana. Stoga nema mjesta primjeni Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, budući da je kogentnom zakonskom odredbom propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati.

Nadalje, sud prvog stupnja je u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno primijenio odredbu članka 81. ZR/14, kao i odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 i članka 34. stavka 2. KU 29/18.

Konačno, na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

Stoga je sud prvog stupnja, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.

Pravilna je i odluka o trošku a ista je i ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 3. ZPP, te odredbi članka 155. ZPP-a.

Kako ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženice valjalo odbiti te potvrditi presudu u pobijanom dijelu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 28. rujna 2020.