1                           Poslovni broj: 18 UsImio194/20-4

 

Poslovni broj: 18 UsImio-194/20-4

 

 

  

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

   Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja A. P., S., ...., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi promjene uzroka invalidnosti, dana 28. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I.Tužba se uvažava.

II.Poništava se rješenje tuženika, Klasa: UP/II-141-02/19-01, Urbroj: 341-99-05/3-19-9020 (broj spisa: 641053), od 06. veljače 2020.god.

III.Predmet se vraća tuženiku na novi postupak.“

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-141-02/19-01/03127338436, Urbroj: 341-99-05/3-19-9020 od 06. veljače 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/19-01/03127338436, Urbroj: 341-18-05/3-19-37454 od 04. studenog 2019., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog 18. lipnja 1952., za promjenom uzroka nastanka invalidnosti.

Tužitelj je pravodobno podnio tužbu protiv osporavanog rješenja tuženika. U tužbi se u bitnome navodi da je tužitelju u drugostupanjskom postupku na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vijeća viših vještaka te uvida u medicinsku dokumentaciju utvrđena opća nesposobnost za rad, u omjeru bolest (30%) u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i bolest (70%) izvan tih okolnosti uz obrazloženje da Vijeće viših vještaka postupajući po žalbi i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju temeljem anamneze kliničke slike, u odnosu na zadnje vještačenje je mišljenja da kod tužitelj nije došlo do značajnijih promjena u zdravstvenom stanju, te da su nalaz i mišljenje vijeća vještaka pravilni. Ove navode iz pobijanog rješenja tužitelj osporava u bitnome navodeći da se zbog psihičkih smetnji, koje da su posljedica ratnih stresova tijekom Domovinskog rata, liječi hospitalno i ambulantno uz redovite kontrolne preglede, a što da je razvidno iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu a iz opisa ratnog puta da je razvidno da je bio izložen psihofizičkim naprezanjima te vrlo nepovoljnim vremenskim i  terenskim uvjetima na bojišnici. Ističe se naime da kod tužitelja postoje ozbiljne smetnje iz depresivnog kruga…, da mu je dijagnosticiran PTSP kronificirani oblik (F.43.1) trajne promjene osobnosti (F.62.0), Poremećaj prilagodbe (F.43.2) i Depressio (F.33.3), da se od 1994. godine kontinuirano nalazi u ambulantnom psihijatrijskom tretmanu, da je  osam puta liječen u programu KBC S., Dnevna bolnica zbog simptomatologije iz kruga PTSP-a u pogoršanju a posljednji put u veljači 2019. godine a što da govori o težini njegovih psihičkih smetnji, odnosno o bitnom pogoršanju psihičkog, a time i ukupnog zdravstvenog stanja te pri tome opisuje tegobe navodeći da mu je zbog pogoršanja stanja preporučena ponovna procjena radne sposobnosti. Recentna medicinska dokumentacija da nedvojbeno utvrđuje promjene u zdravstvenom stanju tužitelja kao psihofizičkih naprezanja u Domovinskom ratu a nikako kao nešto izvan tih okolnosti. Sve bolesti kod tužitelja da su posljedica ratnih djelovanja i sudjelovanja u obrani RH, odnosno uzrok gubitka radne sposobnosti da je bolest (100%), odnosno u svakom slučaju u većoj visini od sada priznatih 30%, u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Nadalje se u tužbi navodi da iz pobijanog rješenja nije razvidno da bi Vijeće viših obrazložilo razloge zbog kojih smatra da je ocjena Vijeća vještaka koje je utvrdilo tužitelju opću nesposobnost za rad uslijed bolesti (30%) u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i bolesti (70%) izvan tih okolnosti pravilna čime da je ovakvom ocjenom Vijeća viših vještaka, ali i pobijanim rješenjem povrijeđen  zakon na štetu tužitelja, a navedeno stanje da je tužitelju utvrđeno još 2008. te da je to imalo reperkusija na visinu njegovih mirovinskih primanja. Nadležno vijeće viših vještaka a ni tuženik da nisu dali odgovore zbog čega protek vremena  od 12 godina nije donio nikakvo pogoršanje, da nije obrazložen izostanak „značajnijih“ promjena u zdravstvenom odnosno  koliko su te promjena u zdravstvenom stanju „značajne“ ili „beznačajne“ da to nema reperkusija na njegovu radnu sposobnost, odnosno na promjenu omjera uzroka gubitka radne sposobnosti. Ovo se ističe iz razloga što da novija medicinska dokumentacija govori o pogoršanju ukupnog zdravstvenog stanja tužitelja, zbog čega da se ovakva ocjena ovlaštenog vještaka čini sasvim promašenom, te da tuženom tijelu nije moglo poslužiti kao pravilna osnova za donošenje ovakvog rješenja odnosno za utvrđivanje postotka uzroka u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da se njegova tužba uvaži, osporavano rješenje tuženika poništi te predmet vrati tuženiku na ponovi postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi  da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. U provedenom postupku vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, svojim nalazom i mišljenjem od 27. siječnja 2020. da je suglasno da kod tužitelja nastavno postoji opća nesposobnost za rad s uzrokom 30% bolesti u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a (PTSP prema priznatom statusu HRVI) i 70% bolesti nastale izvan tih okolnosti (ostale bolesti u komorbiditetu), nastala dana7. veljače 2008. Slijedom navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Tužitelj se nije očitovao na uredno mu dostavljeni odgovor na tužbu.

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, kako slijedi:

Rješenjem HZMO, P. s. u S.,  od 06. travnja 2009., tužitelju, hrvatskom branitelju, kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) dijelom uzrokovan 30% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti, priznato je, počevši od 07. veljače 2008. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi u svezi članka 2. stavak 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. – pročišćeni tekst, 33/13., 14/13. i 92/14., dalje: ZOPHBDR) koji se primjenjivao do 31. prosinca 2018.) te članku 52. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 102/98, 127/00, 59/001, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13).  

Rješenjem Ureda državne uprave u S. d. ž., Službe za društvene djelatnosti, Odsjek za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata od 05. srpnja 2010. tužitelj je priznat hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata IX skupine, sa 30% oštećenja organizma, stalno, uslijed bolesti PTSP zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Nadalje je razvidno da je tužitelj dana 02. svibnja 2013. podnio zahtjev za promjenu uzroka nastanka invalidnosti, da je taj zahtjev prvostupanjskim rješenjem od 14. kolovoza odbijen, da je tužitelj na isto izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika od 12. prosinca 2013. odbijena uz obrazloženje u bitnome da su vještaci oba stupnja suglasni da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad, istog uzroka (30% bolest u svezi s člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR i 70% bolest koja nije u svezi s člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR) i datuma nastanka.

Predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja putem izabranog liječnika od 09. kolovoza 2019. radi promjene uzroka nastanka invalidnosti.

Prema odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 121/17 - dalje: ZOHBDR-a), hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ima pravo na invalidsku mirovinu. Prema stavku 2. istog članka, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti. Prema stavku 3. istog članka pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Prema stavku 4. istog članka pravo na invalidsku mirovinu ostvaruje se pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Postupajući po predmetnom zahtjevu tužitelja obavljena je ponovna ocjena radne sposobnosti tužitelja. Nalazom i mišljenjem ovlaštenog Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), P. u. u S., evidencijski broj vještačenja: ….. od 17. listopada 2019. ocijenjeno je da kod tužitelja nije došlo do značajnijih promjena u zdravstvenom stanju u odnosu na zadnje vještačenje te da i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), a uzrok nastanka invalidnosti je i nadalje: 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske a 70% bolest izvan tih okolnosti.

Na temelju navedenog vještačenja, doneseno je prvostupanjsko rješenje od 04. studenog 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja.

Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je u smislu odredbi članka 125. stavka 4. i članka 133. stavka 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših ovlaštenih vještaka.

               Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje,  S. u. u Z. evidencijski broj vještačenja: …. od27. siječnja 2020., proizlazi da Vijeće viših vještaka utvrđuje da su nalaz i mišljenje vijeća vještaka pravilni. Iz ovog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka je razvidno da je pregledana sva medicinska i druga dokumentacija, da je pregledan i tužitelj te da su navedene sve dijagnoze istoga. Svoju ocjenu Vijeće viših vještaka obrazlaže navodeći da je tužitelj u mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, da je hrvatski branitelj, da ima HRVI, da je u  višegodišnjem liječenju po psihijatru zbog tegoba iz kruga PTSP-a u komorbiditetu sa TPO i depresivnim poremećajem. Nadalje, proizlazi da je tužitelj 1991. vještačen zbog tegoba s bubrezima u smislu bubrežnih kamenaca a potom zbog psihičkih tegoba, alkoholizma te degenerativnih promjena kralježnice (1994.), da je od utvrđene invalidnosti u redovitom ambulantnom tretmanu, da je terapijski suradljiv, da navodi smetnje sa lumbalnom kralježnicom i oba koljena, da uzima propisanu terapiju, te da povremeno provodi ambulantnu fizikalnu terapiju. Posljednjih sedam godina da boluje od hipertenzije, uzima peroralnu terapiju. Nadalje, da je bio  hospitaliziran u Dnevnoj bolnici Klinike  za psihijatriju u veljači 2019. godine, da u  psihičkom stanju nije došlo do poboljšanja, da se redovito  liječi i kontrolira ambulantno i po potrebi kroz dnevnu bolnicu. Zaključno se navodi da temeljem anamneze, kliničke slike i medicinske dokumentacije, u odnosu na zadnje vještačenje, nije došlo do značajnijih promjena u zdravstvenom stanju tužitelja te da je ocjena radne sposobnosti nastavno ista, uz razmjere uzroka invalidnosti: 30% bolest u svezi ZOPHBDR-a (PTSP prema priznatom statusu HRVI) i 70% bolesti koje nisu u svezi ZOPHBDR-a (ostale bolesti u komorbiditetu).

Osporavanim rješenjem od 06. veljače 2020. tuženik je odbio žalbu tužitelja na prvostupanjsko rješenje pozivajući se u obrazloženu na navedeni nalaz i mišljenje.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. 

Naime, iz prednjih utvrđenja proizlazi da su ovlaštena tijela stručnog vještačenja, koja su pregledala cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu te je izvršen pregled tužitelja, suglasna u ocijeni da kod tužitelja i dalje postoji opća nesposobnost za rad sa istim uzrokom invalidnosti, odnosno 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest izvan tih okolnosti. Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, na kojem je utemeljeno pobijano rješenje tuženika, je po ocjeni ovoga suda, u dovoljnoj mjeri obrazloženo te ovaj sud nema razloga isto ne prihvatiti. Ovo tim prije što  tužitelj nije predložio izvođenje dokaza kojima bi navedenu ocjenu vještaka doveo u sumnju (npr. vještačenjem po sudskom vještaku odgovarajuće struke u ovom sporu). Stoga, obzirom na sve izloženo, ovaj sud smatra da su temeljem nalaza i mišljenja stručnog tijela vještačenja u dovoljnoj mjeri utvrđene relevantne činjenice za pravilno rješavanja ove upravne stvari te da je isto tuženiku služilo kao valjana osnova za donošenje osporavanog rješenja.  

Slijedom svega navedenog ovaj sud osporavano rješenje tuženika cijeni pravilnim i zakonitim. Stoga je, budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje se pazi po službenoj dužnosti,  valjalo na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 28. rujna 2020.

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (u tri primjerka), putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević