Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 78/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

Broj: III Kr 78/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. Z. zbog kaznenih djela iz članka 140. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 9. listopada 2017. broj K-491/2014. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2018. broj -290/2018., u sjednici održanoj 28. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika N. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 9. listopada 2017. broj K-491/2014. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2018. broj -290/2018. osuđenik N. Z. proglašen je krivim zbog  kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i za svako od tih kaznenih djela utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci, a primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 3 mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme oduzimanja slobode od 5. rujna 2014. do 4. prosinca 2014.

 

Na temelju članka 69. KZ/11. osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) naloženo je osuđeniku da naknadi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od  6.996,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik osobno „poradi čl. 517. st. 1. t. 1., vezano uz čl. 469. st. 1. – da li je djelo za kazneni progon uopće kazneno djelo“, „povrede zakona po čl. 469. st. 3. i 469. st. 4, dakle primijenjen je zakon koji se ne može primijeniti“, „čl. 517. st. 1. t. 2. - povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 469. st. 5. – prekoračenje ovlasti koju ima sud, kao i čl. 468. st. 1. t. 9. prekoračenje optužnice“ te zbog povrede „čl. 488. st. 2. nepoštivanje rokova“ .

 

Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je pobijanom presudom ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 1. ZKP/08. jer činjenični opis izreke pobijane presude sadrži sva bitna obilježja zakonskog bića kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., sastavni dio kojeg su i radnje sadržane u činjeničnom opisu točke 1. izreke pobijane presude, koje u zahtjevu, doduše neprecizno, apostrofira osuđenik („krao robu sa sušila“, „ulazio i izlazio iz kuće“, „ukrao tablicu sa vozila oštećenice“).

 

U ostalom pretežitom dijelu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pozivom na povrede zakona po članku 469. točkama 3., 4. i 5. ZKP/08., kao i članku 468. stavku 1. točki 9. ZKP/08., osuđenik sadržajno nastoji preocijeniti dokaze izvedene tijekom postupka te na takav način dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, uključujući i one činjenice koje su bile odlučne za odluku suda o kazni, a po tom osnovu se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

 

Što se tiče dijela zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kojem osuđenik tvrdi da je drugostupanjski sud prekoračenjem rokova za dostavu drugostupanjske presude povrijedio odredbu članka 488. stavka 2. ZKP/08., čime zapravo ukazuje na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda da je mogla utjecati na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., treba reći da ni u tom dijelu osuđenik nije u pravu jer su rokovi iz članka 488. stavka 2. ZKP/08. instruktivne naravi i eventualno prekoračenje toga roka nema utjecaja na zakonitost drugostupanjske odluke.

 

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-19.

 

Zagreb, 28. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu