- 1 -              I Kž 445/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 445/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića, kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene L. P., zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Kir-349/2020 od 27. srpnja 2020., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2020. i 28. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog optužene L. P. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza, i to:

 

              - naredbe Prekršajnog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem 2. Prz-61/2018, od 3. rujna 2018.;

 

              - zapisnika PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije pod poslovnim brojem 511-03-04/7-2591/2, od 4. rujna 2018. o pretrazi kuće na adresi ..., općina M.;

 

              - zapisnika PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije pod poslovnim brojem 511-03-04/7-2591/2, od 4. rujna 2018. o pretrazi restorana „M. ...“ na adresi ..., općina M.;

 

              - potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, od 4. rujna 2018. serijskih brojeva ... i ..., sa svim predmetima i novcem privremeno oduzetim na temelju tih potvrda;

 

              - izvješća PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije pod poslovnim brojem 511-03-04/7-2591/2, od 4. rujna 2018. o provedenim pretragama kuće na adresi ..., općina M., restorana „M. ...“ na adresi ..., općina M. i osobnog vozila reg. oznake ...;

 

- službene zabilješke PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, od 27. svibnja 2019. sastavljene povodom kriminalističkog istraživanja na okolnosti poslovanja obrta „M. ...“ u razdoblju od 2014. do 2018. sa priloženim ispunjenim P-PPI i DOH tablicama za taj obrt;

 

- zapisnika o ispitivanju svjedoka L. D., od 8. svibnja 2020., A. F., od 8. svibnja 2020., B. V., od 13. svibnja 2020. i D. P. od 18. svibnja 2020., sastavljenih u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku pod poslovnim brojem Kis-DO-36/2020;

 

- zapisnika o ispitivanju svjedoka V. i J. D., od 18. srpnja 2020., sastavljenih u PU Z., VII. Policijska postaja Z.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju članka 86. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) kao nezakoniti dokazi iz spisa predmeta izdvojena je dokumentacija pobliže navedena u izreci navedenog rješenja.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine i vrati sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Naime, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju o izdvajanju nezakonitih dokaza, izdvaja pismena navedena u izreci držeći da se radi o nezakonitim dokazima u smislu članka 10. stavak 2. točke 2. ZKP/08. Pri tome se prvenstveno poziva na manjkavosti u naredbi Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovnog broja 2. Prz-61/2018., od 3. rujna 2018., koji je izdan na temelju članka 159. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/15., 70/17. i 118/18. - dalje: PZ). U odnosu na citiranu naredbu prvostupanjski sud utvrđuje da se u istoj ne navodi niti obrazlaže na temelju koje građe je prekršajni sudac zaključio o postojanju osnova sumnje da je određena osoba u odnosu na koju se traži izdavanje naloga, odnosno naredbe, počinila, i koji, prekršaj, a niti se navodi svrha pretrage. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava držeći da su manjkavim obrazloženjem povrijeđena prava okrivljenika zaštićenih člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Na temelju tako po prvostupanjskom sudu utvrđenih činjenica zaključeno je da navedena naredba Prekršajnog suda u Dubrovniku, a posljedično njoj i drugi dokazi koji su nastali temeljem te naredbe, predstavljaju nezakonite dokaze.

 

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su dokazi čije se izdvajanje predlagalo, nezakoniti u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. Ispravno pri tome upućuje kako naredba Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovnog broja 2. Prz-61/2018. od 3. rujna 2018., ima sve zakonite sastojke koje smislenom primjenom članka 242. stavak 1. ZKP/08., nalog (naredba) za pretragu formalno mora sadržavati, a to je oznaka predmeta pretrage, svrhu pretrage i tijelo koje će provesti pretragu. U pravu je, nadalje, i kada tvrdi da manjkavost u obrazloženju naloga (naredbe), pa i u pogledu postojanja dostatnog stupnja osnova sumnje, ne dovodi do nezakonitosti naloga, a slijedom toga niti ostalih dokaza koji su proizašli iz istog.

 

Naime, niti jedna odredba ZKP/08., na primjenu kojega izravno upućuje članak 159. stavak 5. PZ, ne propisuje obvezu utvrđivanja i obrazlaganja u nalogu (naredbi) za pretragu, osnova sumnje u počinjenje kaznenog djela, a to stoga što je nalog (naredba) jedna od odluka koje donose sudovi, a protiv koje odluke posebna žalba nije dopuštena, pa prema tome ona nije dopuštena niti državnom odvjetniku, već se on mora zadovoljiti oblikom naloga, pa i u pogledu sadržaja obrazloženja, kako ga je izradio sudac istrage, odnosno prekršajni sudac u konkretnom slučaju. U protivnom državni odvjetnik bi se u takvoj situaciji, kada bi propust u sadržaju obrazloženja rezultirao nezakonitošću poduzete radnje pretrage, svjesno upuštao u provođenje nezakonite radnje koja bi rezultirala prikupljanjem nezakonitih dokaza, a bez da je ovo mogao otkloniti bilo kakvim pravnim sredstvom protiv naloga suca istrage.

 

U odnosu na pobijano rješenje, dodatno je u pravu državni odvjetnik kada upućuje da se prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, pogrešno pozvao na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Kž-us-116/2017 od 5. rujna 2017., te presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Republike Hrvatske od 15. siječnja 2015 i predmetu Matanović protiv Republike Hrvatske od 4. srpnja 2017., obzirom da se ne radi o istoj problematici. Naime, u odlukama koje je citirao prvostupanjski sud radi se o ocjeni zakonitosti provođenja posebnih dokaznih radnji reguliranih člancima 332. do 339. ZKP/11., dok bi se u ovom konkretnom slučaju radilo provođenju pretrage smislenom primjenom članaka 240. do 260 ZKP/11.

 

Prema svemu navedenom, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, neupitno je da su naredba Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovnog broja 2. Prz-61/2018. od 3. rujna 2018., kao i svi dokazi koji proizašli iz navedene naredbe, zakoniti.

 

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. rujna 2020.