- 1 -              II Kž 398/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 398/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću  sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. C., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih Kaznenoga zakona (''Narodne novine'', broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 2. rujna 2020. broj Kv I-28/2020 (Kzd-4/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog Z. C. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. C. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/29, - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

 

Na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. sud će svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, preispitati postoje li daljnji uvjeti za produljenje istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. C. po branitelju, odvjetniku M. R. bez izričitog navođenja žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se "ukine pobijano rješenje i da se ukine istražni zatvor ".

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud, prilikom produljivanja istražnog zatvora, trebao uzeti u obzir kako protiv optuženika postoji samo jedan dokaz i to iskaz oštećenice. Osim toga, drži kako prvostupanjski sud istražni zatvor produljuje "po inerciji" ne vodeći računa da se daljnjim produljivanjem istražnog zatvora dovodi u pitanje načelo razmjernosti.

 

Suprotno žalbenim navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane optuženika. Također, prvostupanjski je sud iznio jasne razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora kod optuženika ne može ostvariti nekim blažim mjerama.

 

Prvenstveno, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, ne proizlazi samo iz iskaza žrtve, kako to pogrešno navodi žalitelj, već i iz niz drugih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a koje je prvostupanjski sud  pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik ovdje tereti. Naime, ovdje se radi o kaznenim djelima počinjenima na štetu vlastite sedmogodišnje kćeri, sa kojom živi, ista su se odvijala u razdoblju od druge polovice 2019. do 13. siječnja 2020., kada je optuženik, s jedne strane u više navrata zadovoljavao svoje spolne nagone na način da je svoje spolovilo stavljao djetetu u usta, dirao spolovilom njeno, spolno se zadovoljavao i ejakulirao pred djetetom, govoreći joj da je to sve njihova tajna, a s druge ju je strane još i u više navrata kažnjavao udarajući dijete dlanom u predjelu lica. I prema stavu ovog drugostupanjskog suda, iz svih izloženih okolnosti proizlazi izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju optuženika, i to na štetu kćerke L. V.

 

Osim gore navedenog, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, činjenica da je optuženik već od ranije pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela mamljenja djece za zadovoljavanje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11., na štetu mlt. K. G., jasno govori u prilog zaključku da na strani optuženika postoji opravdana bojazan da će boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela, na štetu vlastite djece, ali i na štetu one s kojom nije u rodbinskom odnosu.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Pri tome je i neosnovan prigovor optuženika kako je daljnjim produljenjem istražnog zatvora protiv njega povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede načela razmjernosti, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom optuženog Z. C. u istražnom zatvoru od 14. siječnja 2020. nije povrijeđeno načelo razmjernosti, a niti se istražni zatvor pretvara u izvršenje kazne.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. rujna 2020.