- 1 -              II Kž 404/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 404/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona (''Narodne novine'', broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak 101/17., 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11,), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 27. kolovoza 2020. broj Kov-13/2020-126, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog J. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. B., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u svezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. istražni zatvor po navedenom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. B. osobno, bez izričitog navođenja žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da mu se do pravomoćnosti presude odredi neka od zakonom predviđenih mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Okrivljenik svojom žalbom načelno ne dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje kao osnovne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, no tvrdi da je do napada na oštećenog T. G. došlo uslijed snažnog afekta u kojem se našao. Nastavno, tvrdi kako se svrha istražnog zatvora može ispuniti i nekom od mjera opreza.

 

Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku,  što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane okrivljenika, odnosno dovršetka pokušanog djela. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i jasne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koja se okrivljenik tereti, držeći da je okrivljenik pokazao izrazitu upornost, visoki stupanj agresije i brutalnosti naspram žrtve. Naime, optužnicom se okrivljenom J. B. stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., kojeg bi počinio na štetu svojeg prvog susjeda, T. G., i to zbog banalnog razloga – parkinga. Okrivljenik je pritom oštećeniku najprije zadao više ubodnih rana lovačkim nožem dužine 21,5 cm u vitalne dijelove tijela, da bi potom oštećenika nastavio udarati metalnim dijelom lopate po tijelu, glavi i rukama, i to takvom silinom da se drška lopate slomila, nakon čega ga je nastavio udarati nogama i gaziti čitavo vrijeme ga psujući i prijeteći mu da će ga zaklati. Uslijed napada okrivljenika došlo do višestrukog teškog ozljeđivanja oštećenika, čija je smrt spriječena hitnim operativnim zahvatom.

 

Sve tako izložene okolnosti, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti ukazuje na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo, slijedom čega je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pri tome je u pravu prvostupanjski sud kada drži da se, imajući u vidu značaj i kvalitetu odlučnih okolnosti, svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi mogla ispuniti niti jednom od zakonom predviđenih mjera opreza. To tim više što su okrivljenik i oštećenik prvi susjedi, kod kojih su već od ranije, a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, postojale nesuglasice oko korištenja prostora za parkiranje.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika, pa niti u pogledu potrebe brige o roditeljima, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. rujna 2020.