1

Poslovni broj: 37 Gž-1206/2020-2

 

 

Poslovni broj: 37 Gž-1206/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti I. L. (pok. M.-I.) zv. Š., rođenog ..., a umrlog ... s prebivalištem u M., odlučujući  povodom žalbe zakonskog nasljednika I. L., OIB: ..., iz M., kojeg zastupa punomoćnik G. J. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. Z., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj od 9. srpnja 2020. poslovni broj: O-400/2020-3, 28. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba nasljednika I. L. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: O-400/2020-3 od 9. srpnja 2020.

 

              Odbija se zahtjev nasljednika I. L. za naknadu troška za sastav žalbe protiv rješenja.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem u toč.I. izreke utvrđeno je koje nekretnine kao knjižno vlasništvo i koje nekretnine upisane u posjedovnom listu čine ostavinu pok. I. L. (pok. M. – I.), u toč.II. izreke proglašeni su njegovim nasljednicima na temelju zakona I. L., Lj. D. i M. L. za određeni suvlasnički dio određen tom točkom izreke, toč.III. izreke određeno je da će zemljišnoknjižni odjel istog prvostupanjskog suda uknjižiti datum pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pravo vlasništva nasljednika na nekretninama iz toč.I. izreke rješenja a kako je to navedeno u toč.II. istog rješenja o nasljeđivanju. U toč.IV. izreke nasljednici L. I. i L. M. upućeni su na parnicu protiv sunasljednice D. L. iz M. radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje kuće označene kao čest.zgr. 778 k.o. M. – M., anagrafske oznake: M.

 

              Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija I. L. (dalje u tekstu: žalitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i bitne povrede odredaba Zakona o vanparničnom postupku te Zakona o nasljeđivanju, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

 

              Žalba žalitelja je neosnovana.

 

              Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da su u ostavinskom postupku iz pok. I. L. koji je umro bez oporuke utvrđeni njegovi zakonski nasljednici sin I. L. i kćerke Lj. D. i M. L. te da je djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti ostavitelja donesenim od strane vršiteljice dužnosti javnog bilježnika A. A. V. iz M. pos.br. O-2951/13, UPP/OS-101/13 od 15. svibnja 2018. na nasljednike raspoređene njegove pokretnine i prava dok je za nekretnine spis dostavljen na daljnje postupanje prvostupanjskom sudu u smislu odredbe čl. 224. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZN) zbog toga što su među nasljednicima sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine. Navodi i da je donio rješenje broj O-429/2019 od 3. ožujka 2020. kojim je prekinuo ostavinski postupak i nasljednik I. L. upućen u parnicu protiv sunasljednika Lj. D. i M. L. radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje kuće označena kao čest.zgr. 778 k.o. M. – M., anagrafske oznake M., koje je povodom žalbe nasljednika I. L. ukinuto po Županijskom sudu u Varaždinu rješenjem posl.br. Gž-783/2020 od 18. lipnja 2020. i predmet vraćen na daljnji postupak.

 

              Obzirom da I. L. tvrdi da u ostavinsku imovinu ne ulazi drugi kat i potkrovlje obiteljske kuće jer je on ulagao u kuću i sudjelovao u troškovima legalizacije kao i da je ostavitelj za života govorio da drugi kat i potkrovlje pripadaju njemu, a polazeći od odredbe članka 8. stavka 1. ZN-a kojim je propisano da su izvadci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne isprave, a stavkom 2. istog članka da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta te da je iz zemljišnoknjižnog izvatka kao javne isprave razvidno da je nekretnina čest.zgr. 778 k.o. M. – M. upisana kao vlasništvo ostavitelja u cijelosti, prvostupanjski sud je primjenom članka 224. stavka 2. ZN-a donio rješenje o nasljeđivanju cjelokupne ostavinske imovine u skladu s nasljedničkim izjavama, a nasljednike I. L. i M. L. koja je izjavila da smatra da drugi kat i potkrovlje ne ulaze u ostavinu pok. ostavitelja, uputio da svoje pravo ostvaruje u parnici.

 

              Žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 224. ZN-a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka pri tome tvrdeći da je trebalo primijeniti članak 224. stavak 1. točku 1. ZN-a te članak 225. stavak 1. istog Zakona i rješenjem prekinuti postupak, a sunasljednicu Lj. D. uputiti na parnicu protiv sunasljednika I. L. i M. L. budući je upravo ona osporavala da drugi kat i potkrovlje ne bi ulazi u ostavinu. Navodi i da svoju tvrdnju da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinsku imovinu iza ostavitelja temelji na činjenici da je privređivanjem zajedno s ostaviteljem na temelju članka 75. ZN-a stekao pravo vlasništva te nekretnine te da obzirom na tu osnovu za izdvajanje dijela predmetne nekretnine iz ostavine činjenica da je ostavitelj upisan u zemljišne knjige kao vlasnik nije relevantna za donošenje odluke o prekidu postupka. Ističe da niti ne tvrdi da bi bio knjižni vlasnik nekretnine već kako je privređivanjem zajedno s ostaviteljem stekao pravo vlasništva u kojem smislu predmetna nekretnina u navedenom dijelu ne ulazi u ostavinu ostavitelja "unatoč činjenici da je isti upisan kao vanknjižni vlasnik". Smatra da je u konkretnom slučaju sporno da li je privređivao s ostaviteljem te na taj način stekao vanknjižno vlasništvo dijela nekretnine što je jedino relevantno za utvrđivanje jesu li ispunjene pretpostavke za prekid postupka pri čemu ističe da je u prilog tvrdnji da je privređivao s ostaviteljem na način da je snosio troškove kompletne adaptacije nekretnine priložio  nepobitne dokaze. Imajući u vidu činjenice da je trgovačko društvo u vlasništvu žalitelja podmirilo sve troškove adaptacije i legalizacije predmet nekretnine s čime se suglasila većina sunasljednika odnosno da drugi kat i potkrovlje ne ulaze u ostavinu na temelju članka 75. ZN-a, da je nedvojbeno pravo sunasljednika koji je u manjini manje vjerojatno. Obzirom na naprijed navedeno jasnim da proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 224. stavak 2. ZN-a a ne pravilno članak 224. stavak 1. točka 1. te članak 225. stavak 1. ZN-a čime je počinio bitnu povredu ostavinskog postupka.

 

              Prije svega valja navesti da žalitelj protivno navodima žalbe tijekom prvostupanjskog ostavinskog postupka nije tvrdio da je s ostaviteljem zajednički privređivao u smislu članka 75. ZN-a zbog čega drugi kat i potkrovlje ne bi ulazili u ostavinu, a niti je iznosio druge činjenice iz kojih bi prvostupanjski sud imao osnovu zaključiti da žalitelj traži izdvajanje iz ostavinske imovine dijela nekretnine čest.zgr. 778 upisane u zk.ul. 1869 k.o. M. – M. primjenom naprijed navedene zakonske odredbe. Naime, prema toj zakonskoj odredbi u stavku 2. određeno je da neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio imovine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Iz rezultata ostavinskog postupka proizlazi da se predmetna kuća u M. sastoji od prizemlja s poslovnim prostorom, prvog i drugog kata te potkrovlja (koje nije dovršeno, postoje samo goli zidovi) s pripadajućom okućnicom te da u prizemlju živi sin Lj. D. a prije od 1995. do 2016. Lj., na prvom katu M. L. koja je prije živjela u zajedničkom domaćinstvu s ocem te je nakon njegove smrti ostala tu sama živjeti, a na drugom katu gdje su dva stana živi I. L. s obitelji. Iz takvih navoda svih stranaka (zapisnik s ostavinske rasprave kod javnog bilježnika od 15. svibnja 2018.) jasno je da žalitelj nije živio u zajedničkom domaćinstvu s pok. ocem i da već zbog toga nije ispunjena pretpostavka za izdvajanje dijela nekretnina u smislu članka 75. stavka 1. ZN-a, a niti je žalitelj govorio o svom pravu na izdvajanje već je tvrdio da  drugi kat i potkrovlje ne ulaze u ostavinu jer da je on ulagao svoja sredstva u taj dio kuće te da je ostavitelj za života rekao da taj dio pripada njemu i da se neće dijeliti (roč. od 15. travnja 2019), odnosno da je vlastitim sredstvima financirao renoviranje obiteljske kuće i sudjelovao u troškovima legalizacije te da je otac za života govorio da potkrovlje ostavlja njemu i njegovim sinovima (roč. kod javnog bilježnika od 15. svibnja 2015.).

 

              Prema odredbi članka 352. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) koji Zakon uporište za svoju primjenu u ostavinskim postupcima nalazi u odredbi članka 175. stavak 2. ZN-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako se zbog naprijed navedenog tvrdnje žalitelja da je privređivanjem zajedno s ostaviteljem stekao pravo vlasništva u kojem smislu predmetna nekretnina u navedenom dijelu (drugi kat i potkrovlje) ne ulazi u ostavinu ostavitelja, moraju smatrati novim činjenicama koje žalitelj nije ovlašten iznositi u žalbi, to ni ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja s aspekta tih novih tek u žalbi iznesenih činjenica.

 

                Kako je nesporno da je ostavitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik sporne nekretnine upisane u zk.ul. 1869 k.o. M. – M. kčbr. 778 zgr. stojna kuća sa 158 m2, odnosno da njegovo vlasništvo proizlazi iz javne isprave u smislu članka 8. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – ispravak– dalje u tekstu: ZZK) koji Zakon se primjenjivao u vrijeme smrti ostavitelja (kojeg prvostupanjski sud očito omaškom označava kao članak 8. stavak 1. ZN-a), pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 224. stavak 2. ZN-a na temelju predmjeve da je sadržaj javnih isprava istinit, donio rješenje o nasljeđivanju i ujedno žalitelja uputio da svoje tvrdnje dokaže u parnici. Naime, naprijed citiranom zakonskom odredbom određeno je da sud neće prekinuti postupak u slučaju ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine i o kojima ovisi predmet zapisa, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava nego će na temelju predmjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

 

              Iz naprijed navedenih razloga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji žalitelj jedino i obrazlaže u svojoj žalbi, budući je pobijano rješenje rezultat pravilne primjene članka 224. stavak 2. ZN-a na utvrđeno činjenično stanje, pa uz daljnje utvrđenje da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ostavinskog) postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 175. stavak 2. ZN-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 175. stavak 2. ZN-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje o nasljeđivanju.

 

U Varaždinu 28. rujna 2020.