1                   Posl. broj: 11. K-1090/19-5

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

 

Posl. broj: 11. K-1090/19-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasni Rađenović kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. M., radi kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 118/18., 126/19.  – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO Zagreb broj K-DO-767/19 od 20. svibnja 2019. godine, djelomično činjenično izmijenjene podneskom od 25. rujna 2020. godine, uz sudjelovanje Ane Pinculić kao zapisničara, nakon održane javne rasprave, u prisutnosti ZODO Zagreb Marije Jakobović Adžaga, oštećene M. T., okrivljenika osobno te branitelja okrivljenika odvjetnika G. P., dana 25. rujna 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Na temelju čl. 453. točka 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08)

 

Okrivljeni B. M., OIB: …, sin Š. M. i S. M. rođ. M., rođen … u V., s prebivalištem u Z., konobar, nezaposlen, sa završenom srednjom školom, u izvanbračnoj zajednici s K. K., otac četvero djece u dobi od 17 do 33 godine, srednjeg imovnog stanja,

                                                                     

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

 

da bi:

 

- dana 5. veljače 2019. oko 11,00 sati u S., zajedno s nepoznatim počiniteljem, u nakani neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta došao na parkiralište trgovačkog centra "M." do parkiranog otključanog kombi vozila marke "R. M." reg. oznake KC … te je za vrijeme dok je M. T. zajedno sa suprugom M. T. utovarivala robu u tovarni prostor vozila, sa suvozačevog sjedišta uzeo i za zajedničku korist s nepoznatom osobom zadržao torbu u kojoj se nalazio novčanik u kojem se nalazio novčani iznos od 8.000,00 kuna, osobna iskaznica, zdravstvena iskaznica, iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja, kartica tekućeg računa "banke", devizna kartica "banke", kreditna kartica "D." i vozačka dozvola sve na ime M. T. te mobilni telefon marke "S. G." s pripadajućom SIM karticom, žigovi poduzeća "S. D." i crvena platnena torbica u kojoj se nalazio novčani iznos od 12.000,00 kuna, a koju torbu je neopaženo predao nepoznatom počinitelju koji se nalazio i čekao u vozilu parkiranom u neposrednoj blizini, nakon čega je primijećen i zaustavljen od strane M. T., dok se nepoznati počinitelj s navedenim predmetima vozilom  ubrzano udaljio u nepoznatom pravcu pa je predmetnu torbu, nakon što je iz nje uzeo sav novac, odbacio, oštetivši time trgovačko društvo "S. D." d.o.o., čiji je novac bio, za iznos od 20.000,00 kuna, a koje društvo je u vlasništvu imenovanih,

 

-  d a k l e, da bi tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

 

              - čime da bi  počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

 

Temeljem čl. 149 st. 1 u svezi čl. 145. st. 2 toč. 1 do 5 ZKP/08, troškovi kaznenog postupka te nagrada i nužni izdaci branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Temeljem čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo "S. D." d.o.o., zastupano po M. T., sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u građansku parnicu.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom optužnicom ODO Zagreb od 20. svibnja 2019. godine, djelomično činjenično izmijenjenom podneskom od 25. rujna 2020. godine, optužen je B. M. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - krađom iz čl. 228 st. 1 KZ/11 te je predloženo da se okrivljenik proglasi krivim i osudi na predloženu kaznu.

 

Očitujući se o navodima optužbe, okrivljeni se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

 

U svojoj obrani je naveo da ostaje kod obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja u policiji te poriče da bi počinio kazneno djelo, ističući da sa djelom nema nikakve veze osim što se u krivo vrijeme našao na krivom mjestu. Točnije na krivom mjestu je parkirao automobil. Iskazao je da gospodin koji je saslušan kao svjedok i koji tvrdi da je trčao za njim i da ga je zaustavio na parkiralištu, a pritom misleći na svjedoka T. M., optuživao ga je da je uzeo torbu njegove supruge, ali mu je on već tada na parkiralištu rekao da s tim nema ništa, otvorio je svoju jaknu koju je imao na sebi i pokazao mu da kod sebe nema nikakvu torbu, nakon čega mu se ispričao. Također je iskazao da je zaštitarki pokazao svoju osobnu iskaznicu, a djelatnicima policije je dao i svoj mobitel i rekao im da mogu pogledati slobodno koga je zvao, dodajući da djelatnici policije pregledom mobitela nisu ništa našli.

 

U dokaznom postupku saslušana je svjedokinja M. T. i svjedok M. T..

 

Iz iskaza svjedokinje M. T. proizlazi da se predmetni događaj zbio 07. veljače 2019. godine kada je sa suprugom otišla u M. u S. kupiti robu za potrebe njihove privatne firme, a kamo i inače odlaze u nabavku robe potrebne za djelatnost firme. Po obavljenoj kupnji, suprug je prvi izašao iz trgovine sa kolicima na kojima je bila roba, kako bi je utovario u kombi, dok je ona ostala u trgovini radi sređivanja papirologije, a kad se pridružila suprugu, odložila je svoju torbu u kabinu kombija na prednje suvozačevo sjedište, a zatim je ušla u prostor kombija u koji se odlaže roba kako bi pomogla suprugu pri utovaru. Navodi da je u jednom trenutku krajičkom oka primijetila da su se vozačeva vrata pritvorila, te je rekla suprugu da netko nešto dira po kombiju. Na njezine riječi suprug je odmah krenuo prema prednjoj strani kombija i vidio je jednog gospodina koji se udaljavao od kombija, obratio mu se i dva puta ga pitao da li nešto treba i što tu radi, a taj gospodin najprije nije ništa odgovorio, a na ponovljeno pitanje je odgovorio da on  nije bio u blizini kombija. Kad se suprug vratio pitala ga je gdje mu je novčanik, na što joj je odgovorio da je njegov novčanik u džepu i pitao ju je gdje je njezina torba. Odgovorila je suprugu da joj je torba na prednjem sjedištu, ali su ustanovili da torbe tamo nema, nakon čega je njezin suprug potrčao za tim gospodinom i sustigao ga na ulazu u M.. Ona je prethodno dovršila utovar preostale robe, a zatim se pridružila suprugu, te navodi da je u jednom trenutku primijetila jedan automobil kako se velikom brzinom udaljava sa parkirališta. Nastavno je iskazala da obzirom da nije znala kako postupiti jer joj se ovako nešto prvi puta dogodilo, otišla je do kolegice u M., objasnila je o čemu se radi, a ova je obavijestila dežurnu zaštitarku koja je pozvala policiju. Policija je prvobitno odbila doći na parkiralište već su rekli da suprug i ona dođu u policijsku postaju dati izjavu, međutim su došli na ponovni poziv njezinog supruga, koji im je rekao da je zadržao jednog gospodina. Kad je došla patrola, u prisutnosti djelatnika policije pregledan je kombi, dok je gospodin kojeg je njezin suprug zadržao odvezen u policijsku postaju. U međuvremenu je putem teleoperatera pokušala locirati svoj mobitel, radi čega je sa suprugovog mobitela pozivala svoj broj da bi joj se u jednom trenutku javio nepoznati muškarac i rekao da je našao odbačenu žensku torbu na izlazu iz M. te se njezin suprug sa djelatnicima policije vratio ponovno do M..

 

Svjedok M. T. iskazao je, kao i prethodna svjedokinja, njegova supruga, da su kritičnog dana došli do trgovačkog centra M. radi nabavke robe za trgovačko društvo, po kupnji robe uputili su se do vozila sa kolicima na kojima se nalazila roba koju su kupili, i koju su htjeli utovariti u prtljažni prostor. Supruga je bila unutar prtljažnog prostora, a on je dodavao robu s vanjske strane, te mu se supruga u jednom trenutku obratila rekavši da je netko otvorio vozačeva vrata od kombija. Pogledao je kroz prozor od suvozačevih vrata i u prvom trenutku nije ništa vidio, pa se uputio prema prednjem dijelu vozila, odnosno obišao je vozilo, došavši ispred vozila zamijetio je nepoznatog muškarce visine oko 180 cm, mršave tjelesne građe, koji je bio obučen u crnu jaknu sa šiltericom kako se udaljava od kombija. Povikao je za tim muškarcem i upitao ga što tu radi, ali isti nije u početku reagirao na njegove povike, pa se on vratio do supruge. Supruga ga je pitala gdje mu je novčanik, i kad joj je odgovorio da je njegov novčanik u džepu, pitala ga je za svoju torbu, za koju mu je rekla da ju je odložila na suvozačevom sjedalu, međutim se torba tamo nije nalazila i tada su shvatili da je torbu otuđio taj muškarac koji se udaljavao od kombija. Pogledom je počeo tražiti tog muškarca i vrlo brzo ga je zamijetio, pri čemu je ovaj bio udaljen od njega 30 metara i kretao se prema ulazu u trgovački centar. Potrčao je za tim muškarcem ništa ne vičući, a kad ga je sustigao uhvatio ga je s leđa za ramena i rekao mu da mu vrati torbu koju je uzeo. Muškarac je negirao da je uzeo torbu te je počeo širiti svoju jaknu da bi mu pokazao da kod sebe nema nikakvu torbu, počeo mu je govoriti da ga ne sramoti zbog ljudi. Pitao je muškarca zašto se nije zaustavio kad mu se prvi put obratio, a ovaj mu je odgovorio da zašto bi se zaustavljao, uz pitanje da što on ima s njim (svjedokom). Kako je bio uvjeren da je ovaj muškarac otuđio ženinu torbu, pokušao ga je na sve načine zadržati, govorio mu je da će zvati policiju, a muškarac je cijelo vrijeme govorio da nema ništa s tim i da ga čeka žena. Budući da nije znao što napraviti, pustio je muškarca koji se udaljio od njega, ali ga je cijelo vrijeme držao pod nadzorom i promatrajući ga vidio je da mu nitko ne prilazi. U međuvremenu im se pridružila supruga svjedoka, a nedugo potom je došla i zaštitarka koja je rekla da je zvala policiju, ali je policija rekla da neće dolaziti i da dođu u policiju podnijeti prijavu. Tada se sjetio da od nepoznatog muškarca zatraži osobnu iskaznicu koju mu je ovaj i predao. Ponovno je pozvao policiju i rekao je da drži osobu koja je ukrala torbicu njegove žene, rekao je da ima podatke za tu osobu. Do dolaska policije, taj muškarac je u par navrata telefonirao sa svog mobitela, ali nije čuo koga je zvao i što je pričao. Po dolasku policije, ustanovilo se da je muškarac došao sa svojim vozilom, kojeg je policija pregledala i koje je bilo parkirano nasuprot njegovog kombija, međutim u vozilu nije bilo torbice. U međuvremenu je njegova supruga pozivala svoj broj mobitela sa njegovog mobitela i javio joj se nepoznati muškarac koji je rekao da je pronašao na izlazu iz trgovačkog centra žensku torbicu i da je čuo da zvoni mobitel, te svjedok iskazuje da je on sa jednim policajcem otišao po torbicu koju im je predao nepoznati muškarac, a kad je otvorio torbicu unutra je bio cijeli sadržaj torbice osim novca u iznosu od 20.000,00 kuna.

Svjedok je na raspravi iskazao da u bitnom ostaje kod svog iskaza, identično opisujući događaj, uz manju izmjenu da je do dolaska policije cijelo vrijeme bio uz muškarca za kojeg je bio siguran da je otuđio torbicu njegove supruge.

Upitan čiji je bio novac koji su namjeravali potrošiti, odgovorio je da je novac bio od firme i da su ga namjeravali potrošiti u jednom trgovačkom centru u koji su htjeli naknadno ići i gdje primaju samo gotovinu, dodajući da ne zna kolika je bila vrijednost robe koju su kupili u M., i ne zna kako je to supruga platila, jer sve što je vezano uz nabavu i plaćanje robe vodi njegova supruga.

 

Iskaze saslušanih svjedoka, sud je ocijenio kao objektivne i vjerodostojne u dijelu gdje opisuju sam tijek događaja, jer njihovi iskazi u opisu tijeka događanja, kao i samog događaja, svaki ponaosob i u svojoj ukupnosti čine jednu logičnu i uvjerljivu cjelinu koja ima podlogu u objektivnoj stvarnosti. Međutim, u dijelu gdje svjedoci ukazuju na okrivljenika kao počinitelja ovog kaznenog djela, sud njihove iskaze nije prihvatio kao iskaze koji imaju stvarnu podlogu u objektivnoj stvarnosti, jer njihovi iskazi u tom dijelu, osim što su u suprotnosti sa obranom okrivljenika koji negira da bi počinio utuženo kazneno djelo, predstavljaju subjektivne zaključke bez podloge u stvarnom realitetu događaja.

 

Naime, navedeni svjedoci iskazuju, posebice svjedokinja M. T. da je tijekom utovara robe, dok se nalazila u unutrašnjosti prtljažnog prostora i slagala robu koju joj je suprug koji je bio izvan vozila dodavao, krajičkom oka primijetila da su se vozačeva vrata pritvorila, što je odmah priopćila i suprugu, koji se odmah uputio prema prednjem dijelu kombija, te svjedoci suglasno iskazuje da je M. T. primijetio jednog gospodina kako se udaljava od kombija, te ga je potom i zazvao i to dva puta, time da isti na prvi poziv nije reagirao, a na drugi poziv je odgovorio da on nije bio u blizini kombija. Nastavno, svjedokinja M. T. navodi da je nakon što se suprug vratio do kombija, ustanovila da nema njezine torbe, da je tada njezin suprug ponovno potrčao za tim gospodinom i sustigao ga na ulazu u M., što sve potvrđuje suprug M. T., time da navodi da je muškarac bio od njega udaljen 50 do 70 metara prije nego je ponovno potrčao za njim, i kad ga je sustigao i pozvao ga da vrati torbu, isti je raširio svoju jaknu, rekavši da nema nikakvu torbu kod sebe.

 

Analizirajući iskaze svjedoka u tom dijelu, a s obzirom da sud vjeruje da su svjedoci vjerno opisali tijek događaja u tom dijelu, po ocjeni suda, ostaje nejasno gdje je nestala torba svjedokinje koju bi taj muškarac, a ovdje bi se radilo o okrivljenom, prethodno uzeo sa prednjeg sjedišta kombija, i u kom trenutku bi okrivljenik, pod pretpostavkom da je on uzeo torbu svjedokinje, neopaženo predao NN počinitelju, jer svjedok M. T. iskazuje decidirano da je cijelo vrijeme imao na oku tu mušku osobu, iz njegovog iskaza kao niti iskaza njegove supruge, ne proizlazi da bi u blizini tog muškarca bila neka treća osoba ili da bi u blizini tog muškarca bilo neko vozilo, a posebice ne vozilo koje svjedokinja M. T. spominje kao smečkasto vozilo koje je zamijetila da se udaljava velikom brzinom sa parkirališta, jer ova svjedokinja navodi da je to vozilo zamijetila tek u trenutku kada se njezin suprug po drugi puta obratio okrivljeniku, a to je situacija kada, kako proizlazi iz iskaza svjedoka, se taj muškarac udaljava od kombija, a suprug svjedokinje ga pokušava sustići, i u njihovoj blizini nema nikakvog vozila niti bilo koje treće osobe, a niti taj muškarac odnosno okrivljeni od sebe odbacuje bilo kakav predmet. Osim toga, iz iskaza svjedoka M. T. proizlazi da kada je sustigao tog muškarca, kojeg je prethodno zazivao, a zatim i za njim potrčao, kod ulaza u T. M., i kad ga je pozvao da vrati torbu koju je prethodno otuđio, da je isti raširio jaknu koju je imao na sebi, pokazavši da nema nikakve torbe ispod te jakne. U toj situaciji se postavlja logično pitanje u kojem bi to trenutku okrivljeni, pod pretpostavkom da je on doista osoba koja je otuđila torbu iz kombija, tu torbu predao nekoj trećoj osobi, a da to pritom nitko ne bi primijetio, jer u njegovoj blizini, po iskazu samih svjedoka, nije bilo niti vozila, niti trećih osoba, zbog čega po ocjeni suda iskazi svjedoka u tom dijelu predstavljaju puki subjektivni zaključak koji nije potkrijepljen niti jednim objektivnim dokazom, prvenstveno ne materijalnim dokazom, koji su u ovom cijelom slučaju izostali, iako nije dvojbeno da je policija izašla na mjesto događaja, doduše tek po drugom pozivu svjedoka, da su okrivljenika priveli u postaju radi obavijesnog razgovora, da je torba pronađena kasnije po trećoj osobi, u kojoj je bio sav sadržaj osim novca, ali su daljnje radnje radi provjere navoda, bilo svjedoka, bilo okrivljenika, a vezano za pronađenu torbu, izostale.

 

Slijedom toga, po ocjeni suda, nije moguće prihvatiti iskaze svjedoka u onom dijelu gdje oni subjektivno zaključuju da je okrivljenik, za kojeg je nedvojbeno utvrđeno da se kritičnog dana u kritično vrijeme nalazio na parkiralištu u T. M., koji je tamo bio sa svojim vozilom koje je pregledano i u kojem također ništa nije pronađeno, upravo osoba koja bi otuđila torbu sa prednjeg sjedišta kombi vozila, jer za taj dio njihovih navoda nema potvrde u objektivnoj stvarnosti, već se radi o zaključcima svjedoka na temelju pretpostavki koje nisu potvrđene niti jednom objektivnom činjenicom, a pogotovo ne niti jednim materijalnim dokazom.

 

Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i izvedenih personalnih, u nedostatku bilo kakovih materijalnih dokaza, sud nije našao utvrđenim da bi okrivljeni B. M. počinio kazneno djelo krađe, činjenično i pravno opisano u izreci presude, a za koje ga tereti optužnica.

 

Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da se događaj koji je opisan u izreci presude i koji predstavlja činjenični supstrat kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret dogodio 05. veljače 2019. godine oko 11:00 sati u S., gdje su se zatekli M. T. sa svojim suprugom M. T., a koji su nakon prethodno obavljene kupovine u T. M., utovarivali robu u tovarni prostor vozila, za koje vrijeme je M. T. otuđena torba, koju je prethodno ostavila na suvozačevom sjedištu, a u kojoj se nalazio novčani iznos od 8.000,00 kuna, dokumenti navedeni u činjeničnom opisu u izreci presude, mobilni telefon marke S. G., žigovi poduzeća "S. D." i crvena platnena torbica u kojoj se nalazio iznos od 12.000,00 kuna, jer te činjenice nedvojbeno proizlaze iz iskaza samih svjedoka, koje je sud ocijenio kao vjerodostojne i istinite.

 

Međutim, ono što je dvojbeno i što u provedenom dokaznom postupku nije potkrijepljeno niti jednim dokazom, osim iskazima ovih svjedoka koje je sud prihvatio na način kao što je prethodno već opisao, odnosno u dijelu gdje su njihovi iskazi podudarni sa obranom okrivljenika koji ne negira da je kritičnog dana u kritično vrijeme bio na parkirališnom prostoru T. M., ali negira da bi on bio počinitelj ovog kaznenog djela, po ocjeni suda, njegova obrana nije isključena niti jednim provedenim dokazom i nije utvrđeno da bi on bio počinitelj ovog kaznenog djela, jer osim što izvedeni dokazi ne upućuju na takav zaključak, isti ne čine niti dovoljno zatvoren krug indicija koji bi ukazivao na okrivljenika kao počinitelja ovog kaznenog djela. Jedini dokaz koji bi okrivljenika mogao teretiti to su iskazi svjedoka T., međutim, kao što je već prilikom analize njihovih iskaza rečeno, isti nisu dovoljni da bi činili zatvoren krug indicija, a temeljem čega bi se mogla donijeti osuđujuća presuda za okrivljenika, jer, osim činjenice da je okrivljenik kritične zgode bio na mjestu događaja, u blizini svjedoka, koje činjenice on negira, niti jedan drugi element kaznenog djela koji se okrivljeniku stavlja na teret nije dokazan, a isto tako nije dokazan niti onaj dio činjeničnih navoda da bi okrivljenik postupao zajedno sa nepoznatim počiniteljem, a pogotovo ne da bi otuđenu torbicu predao nepoznatom počinitelju.

 

Ovdje treba istači da i sami svjedoci iskazuju da u trenutku samog događaja, drugih osoba osim svjedoka i okrivljenika nije bilo na predmetnom parkiralištu, da iz iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi da je vozilo okrivljenika bilo parkirano u neposrednoj blizini njihovog vozila, da je to vozilo pregledano po dolasku policije i da nije ništa pronađeno niti u vozilu, a niti kod okrivljenika, dok torba svjedokinje koja je pronađena u blizini mjesta događaja, nije izuzeta radi izuzimanja eventualnih otisaka, zbog čega u nedostatku prvenstveno materijalnih dokaza ili drugih personalnih dokaza, s obzirom da je isto tako nedvojbeno da je torbu svjedoka pronašla treća osoba, o čijem identitetu nema podataka u spisu, po ocjeni suda, sami iskazi svjedoka nisu dovoljni za donošenje osuđujuće presude jer njihovi iskazi s obzirom da nisu prihvaćeni u onom dijelu u kojem nisu poduprti stvarnim realitetom događanja, odnosno objektivnom stvarnošću i gdje predstavljaju subjektivne zaključke o mogućem počinitelju, ne predstavljaju dovoljno kvalitetan dokaz, niti dovoljno zatvoren krug indicija koji bi bili podobni za donošenje osuđujuće presude. Imajući u vidu navedeno sud je okrivljenik temeljem čl. 453 točka 3 ZKP/08 oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228 st. 1 KZ/11, koje je činjenično i pravno opisano u izreci presude, a na način i pod uvjetima kako ga tereti optužnica.

 

              Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim propisima.

 

Kako je okrivljeni oslobođen od optužbe to je oštećeno trgovačko društvo "S. D." d.o.o., zastupano po M. T. sa imovinskopravnim zahtjevom upućeno u građansku parnicu, a temeljem zakonskih odredbi navedenih u izreci presude.

 

 

U Zagrebu, 25. rujna 2020. godine

 

Zapisničar:                                                                                                S u d a c:

Ana Pinculić, v.r.                                                                                               Jasna Rađenović, v.r.              

 

 

UPUTA O PRAVU ŽALBE:

 

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi kod ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

 

DNA:

1. ODO Zagreb

2. Okrivljeni B. M.

3. Branitelj okrivljenika odvjetnik G. P.

4. Oštećeno TD "S. D." d.o.o.