Broj: 38. Pp J-2594/2019

 

            

    REPUBLIKA HRVATSKA                                                                 Broj: 38. Pp J-2594/2019

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD

          U SPLITU

   Stalna služba u Omišu

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, po sucu Ružici Tafra, uz sudjelovanje Katice Ćurlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M. R. i I. R., zbog prekršaja iz članka 6. stavka 1. i 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš broj: 511-12-30/05-31-1/2019. od 09. kolovoza 2019. godine, nakon provedene glavne rasprave 22. rujna 2020. godine u nazočnosti okrivljenika a u odsutnosti tužitelja, dana 25. rujna 2020. godine u odsutnosti stranaka javno je objavio i

 

p r e s u d i o     j e

 

1. Okrivljenik:               M. R., OIB:…, sin I. i majke M. rođene S., rođen… u S., s prebivalištem u J., državljanin RH, VŠS, ing. brodogradnje, obrtnik, srednjeg imovnog stanja,  oženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan,

 

 

2. Okrivljenik:                             I. R., OIB:…, sin pok. S. i pok. B. rođene K., rođen… u S., s prebivalištem u J., državljanin RH, umirovljenik, srednjeg imovnog stanja, oženjen, troje djece, prekršajno nekažnjavan,

             

                                                       k r i v i  s u

 

što su dana 07. kolovoza 2019. godine (srijeda) oko 19,45 sati u mjestu J., na adresi općina D. R., na mjesnoj plaži, narušili javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način time da su okrivljenici došli do zamrzivača vlasništvo R. T. koji se nalazio na betonskom dijelu šetnice a u kojem su se nalazile razne vrste sladoleda namijenjene za prodaju, te su ga počeli gurati u smjeru plaže. Dok su gurali navedeni zamrzivač prišao im je R. T. u namjeri da ih spriječi kojom prilikom su ga okrivljenici fizički napali nasrnuvši na njega, odgurujući ga objema rukama i bacivši na tlo, a potom se udaljili,

 

dakle na naročito drzak način ponašali se na javnom mjestu,

 

čime su počinili djelo prekršaja iz članka 6. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po članka 6. stavka 2. citiranog Zakona,

 

pa im se na osnovu istog propisa

i z r i č e

 

1. Okrivljeniku  M. R. novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamstotina) kuna,  a što je protuvrijednost od 93,00 €.

 

2. Okrivljeniku I. R. novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamstotina) kuna,  a što je protuvrijednost od 93,00 €.

 

Novčana kazna izrečena okrivljenicima u EUR-ima revalorizirat će se prema srednjem tečaju NBH na dan naplate kazne.

Okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 20 dana po pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, prema priloženoj uplatnici, ili će se u protivnom ista naplatiti prisilno sukladno odgovarajućim odredbama Prekršajnog zakona.

Ako svaki okrivljenik plati 466,67 kuna, odnosno 2/3 izrečene novčane kazne u naprijed određenom roku za uplatu, temeljem odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se  u cijelosti plaćenom.

Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni u roku od 20 dana po pravomoćnosti ove presude platiti troškove prekršajnog postupka utvrđene u paušalnom iznosu od po 300,00 (tristotine) kuna svaki, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, prema priloženoj uplatnici ili će se, u protivnom, isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

              Policijska uprava Splitsko-dalmatinska - Policijska postaja Omiš pod uvodno citiranim brojem podnijela je ovom sudu optužni prijedlog protiv naprijed imenovanih okrivljenika, a zbog prekršaja pobliže opisanog u izreci ove presude.

Povodom optužnog prijedloga provedena je glavna rasprava, te je 1. okrivljenik M. R. iznoseći svoju obranu izjavio:

„Nisam počinio utuženi prekršaj pa se stoga za isti i ne osjećam krivim.

Međutim, moram kazati da utuženi činjenični opis ne odgovara sasvim stvarnosti tj. navedenog dana i vremena otac i ja krenuli smo prema plaži te smo morali sići niz par stepenica do šetnice pri čemu je na zadnjoj stepenici bila predmetna škrinja, a koja je smetala za prolazak, pa ju je moj otac doista odgurnuo na šetnicu, pri čemu nisam doista siguran je li ista dijelom pala i na plažu. U tom trenutku R. T. koji je bio u blizini počeo je vikati  da  „što to radimo“, prilazeći nam vidno uzrujan, pa kada se sasvim približio ne želeći nikakav kontakt među nama a ja sam ga odgurnuo uslijed čega je isti izgubivši ravnotežu pao na tlo dočekavši se na ruke a mi smo otišli dalje.“

  2. okrivljenik I. R. iznoseći svoju obranu je izjavio:

              „Nisam kriv iako je doista točno da sam odgurnuo s podan stepenica predmetnu škrinju-zamrzivač sa sladoledima naprosto jer se od njega nije moglo doći do plaže, pri čemu uopće nisam razmišljao čija je niti mi  je to bilo važno već sam samo želio proći na plažu.

             

U tom trenutku kada sam tu škrinju odgurnuo prišao mi je R. T. nešto vičući u smislu da što mu bacam škrinju te je krenuo prema meni u namjeri da me tuče ali ga je u tome spriječio moj sin M.  obuhvativši ga rukama,  te nije točno da smo mi R. fizički napali i na istog nasrnuli osim što ga je dakle M. zaustavio u namjeri da na mene nasrne.

Kako bih sudu prezentirao o čemu se radilo prilažem u dokazne svrhe dvije fotografije predmetnog mjesta događaja i to se na jednoj, manjoj vidi predmetna škrinja na dnu stepenica koje vode na plažu, a na drugoj se vidi da te stepenice vode na samu plažu te se nema kuda drugo proći do tog dijela plaže.

Inače sve je to  neposrednoj blizini moje kuće i to baš ispred iste.“

U dokazne izvršen uvid je uvid u dokumentaciju koju je ovlašteni tužitelj priložio uz optužni prijedlog i to: Obavijesti o počinjenom prekršaju, Zapisnici o provedenom alkotestiranju nad I. R., R. T. i M. R., Naredbu o određivanju mjere opreza serijski broj:00797805, sve PP Omiš od 07. kolovoza 2019. godine, ispitan je svjedok R. T., te je izvršen  uvid u e-prekršajnu evidenciju ovog suda za oba okrivljenika.

Temeljem rezultata naprijed izvedenih dokaza čitanja po tužitelju priložene dokumentacije iz sadržaja zapisnika o provedeno alkotestiranju okrivljenika te oštećenog razvidno je da isti nisu imali alkohola u organizmu, a okrivljenima I. i M. R. PP Omiš je izdala Naredbu o određivanju mjere opreza zabrane posjećivanja utuženog mjesta događaja u trajanju od osam dana.

Svjedok R. T.  izjavio je:

„Dobro se sjećam događa o kojem sam pozvan svjedočiti a koji sam zapravo bio oštećen jer sam bez ikakvog razloga grubo napadnut od strane I. i M. R. kojima za isto nisam dao nikakvog povoda.

Naime  nalazio sam se na prostoru mjesne šetnice cca 10-ak metara od svoje škrinje za prodaju sladoleda koja je postavljena sigurno najmanje 2,5 do 3,0 metara na udaljenosti od zadnje stepenice stubišta koje vodi na samu šetnicu odnosno plažu.

U jednom trenutku tim stepenicama dotrčali su otac i sin R. te je I. tu moj škrinju koja ima postolje s točkićima gurnuo snažno preko šetnice da je iz iste ispao sadržaj tj. sladoledi po šetnici odnosno skroz ju je odgurnuo na samu plažu i to baš gdje je bilo dosta kupača te sam čak vidio da je pala u neposrednu blizinu jedne gospođe s troje djece  koji su od toga doživjeli šok, a potom su se i svi kupači razbježali i prije dolaska policije koju sam ja pozvao.

Nakon što je I. R. bacio tu škrinju na plažu što je mene uznemirilo jer sam vidjevši što I. smjera pošto sam uočio dok su prilazili, pokušao sam nekako to prevenirati vičući „što radite, ostavite to“, ali je I. ostvario svoj naum i onu škrinju bacio na plažu. U tom trenutku kada sam ja povikao da je ostave prišao mi je M. R. koji me je odgurnuo rukama od čega sam izgubio ravnotežu te pao na beton a kako sam imao veliki problema s kralježnicom, prepao sam se da se dodatno ne ozlijedim.

              Nakon što su me odgurnuli na beton šetnice, R. su jednostavno pobjegli odatle, a uskoro se tu skupilo „cijelo mjesto“ jer takav događaj uvijek uznemiri ljude.

              Inače moram kazati da ja imam od Općine D. R. ishođeno koncesijsko odobrenje da na tom mjestu mogu prodavati sladoled iz škrinje za što sam platio sve propisane obaveze.“

Odredbom članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je: “tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kazniti će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kaznom zatvorom do 30 dana.

Iz sadržaja njihove naprijed citirane obrane razvidno je okrivljenici negiraju počinjenje utuženog djela prekršaja braneći se da nisu mogli sići na plažu zbog na zadnjoj stepenici postavljene predmetne škrinje koju da je I. R. odgurnuo na samu šetnicu no nisu sigurni da li je ista pala dijelom i na plažu. Vidjevši da je I. R. odgurnuo njegovu škrinju prišao im je R. T. koji se našao u blizini te na njim vidno uzrujan počeo vikati da što rade, pri čemu da ga je M. R. odgurnuo pa je ovaj izgubivši ravnotežu pao na tlo.

Iz činjenično opširnijeg  naprijed citiranog iskaza svjedoka R. T. razvidan je širi kontekst utuženog događaja gdje isti opisuje mjesto gdje je predmetna škrinja za prodaju sladoleda bila postavljena i to ne na zadnjoj stepenici kako su to u svojoj obrani naveli okrivljenici već je ista bila cca tri metra udaljena od stepenica kojima se dolazilo na samu šetnicu odnosno, na tom dijelu i samu  mjesnu plažu.

Kako se sam našao u blizini te svoje škrinje vidio je kada su niz one stepenice dotrčali suokrivljeni otac i sin R. da bi okrivljeni I. tu škrinju na točkićima snažno odgurnuo preko šetnice na samu plažu, ugrozivši kupače, pa im se obratio vičući što radite, ostavite to, da bi mu prišao M. R. snažno ga odgurnuvši rukama pa je, izgubivši ravnotežu pao na beton, a suokrivljenici su pobjegli s mjesta događaja.

Okrivljenici nisu posebno prigovorili iskazu svjedoka niti su pak predložili izvođenje dokaza.

Na temelju obrana okrivljenika kako svake zasebno, jednako tako i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu a posebnu u vezu s iskazom imenovanog svjedoka ovaj sud nije povjerovao okrivljenicima da su spontano došli do mjesne šetnice odnosno plaže te da je na posljednjoj stepenici bila postavljena škrinja sa sladoledima koje prodaje oštećenik, već je povjerovao svjedoku koji je sudu dao širi kontekst utuženog ponašanja okrivljenika kojima je  upravo smetala činjenica što oštećenik  na kritičnom mjestu  drži navedenu škrinju a ne  da bi ista navodno postavljena na stepenici ometala prolaz.

Ocijenivši iskaz oštećenika okolnosnim, logičnim te iskrenim, ovaj sud mu je u cijelosti poklonio vjeru nedvojbeno našavši dokazanim da su okrivljenici ispoljili utuženo ponašanje na predjelu lokalne šetnice uz samu plažu, čime su ostvarili bit obilježja djela prekršaja iz naprijed citirane zakonske odredbe, pa ih je za učin istog sud proglasio krivima te kaznio.

              Prigodom odmjeravanja kazne okrivljenicima, ovaj sud vodio je računa o svim relevantnim okolnostima u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, cijeneći značaj i težinu inkriminirajućeg ponašanja koje su okrivljenici u bitnom priznali, što do sada nisu bili prekršajno kažnjavani, sud im je izrekao novčane kazne u naprijed utvrđenim simboličnim iznosima držeći ih primjerenima svim naprijed navedenim okolnostima te da djelo neće ponoviti.

Okrivljenici su u izreci upućeni na blagodat odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

              Svaki okrivljenik dužan je platiti troškove prekršajnog postupka utvrđene u paušalnom iznosu, temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točka 3. i stavka 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a cijeneći trajanje i složenost postupka.

 

U Omišu 25. rujna 2020. godine

ZAPISNIČAR                                                                                                                                    S U D A C

 

Katica Ćurlin, v.r.                                                                                                              Ružica Tafra, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Omišu, Trg k. Tomislava 5, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

                       

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

                                          Katica Ćurlin