- 1 -

                                                                                                        Broj: Jž-1537/2020

  

 

                                                                                           Broj: Jž-1537/2020

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                         P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J.J., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog J.J., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od dana 21. kolovoza 2020., broj: 2. Pp J-191/2019, na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.J. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.              Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik J.J. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.  

 

                                                         Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljenik J.J. je u proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 99,00 €.

 

Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni. Žalitelj navodi u bitnom, da prekršaj nije počinio, a da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ističe da je sud prihvatio iskaze zainteresiranih osoba, odnosno sestre R.B., a isto tako nije uočio da je brat gospodina B. policajac i da je kod izrade medicinske dokumentacije u timu medicinska sestra koja je susjeda B.. Sud je učinio pogrešku kada nije niti malo uvažio izjave neutaralnih svjedoka, već je odluku temeljio na izjava izrazito pristranih i direktno zainteresiranih svjedoka (bliski rod) te pritom pogrešno primijenio materijalnopravne propise, te izrekao kaznu u prevelikom iznosu kojeg ne može platiti predlažući da se njegova žalba prihvati i presuda ukine

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje analizom i ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka – D.Z., A.T., Ž.B. i R.B., kao i uvida u dokumentaciju u spisu.

 

Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

 

Svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, te je zadovoljavajuće obrazložio kojim dokazima je utvrđena krivnja okrivljenika za prekršaj, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

 

Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazima svjedoka Ž. i R.B., ne dovodi do nezakonitosti presude, a pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

 

Navedeni svjedoci su iskazivali na temelju osobnih saznanja, njihove iskaze je prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim, a istinitost njihova iskaza nije u postupku dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi isti bezrazložno neistinito teretili žalitelja  -  zbog čega nije bilo osnove za sumnju da bi se radilo o „namještenim“ i dogovorenim lažnim iskazima sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika.

 

Po ocjeni ovog Suda, nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika, pravilno pravno označivši djelo kao prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

 

Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 50,00 do 200,00 Dem-a (u protuvrijednosti u €-ima revalorizirano u domaću valutu) ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na  visinu iste.

 

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, držeći takvu kaznu primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Upravo ovako izrečenom kaznom, po mišljenju ovog Suda, ostvariti će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona, a otklonjena je mogućnost da bi se opća i specijalna svrha kažnjavanja mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan  naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 25. rujna 2020.

 

     Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                         Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.