-1-

             

Broj:Jž-1507/2020

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sudaca, Renate Popović, predsjednice,  Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić, članova, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Z.M. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenika Z.M. podnesenim po M.B. odvjetniku Odvjetničkog ureda XX protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj:10-PpJ-266/2020-6 od 25. srpnja 2020., u sjednici održanoj 25. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

I. Prihvaćanjem žalbe okrivljenika Z.M., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda u odnosu na zaštitnu mjeru, tako da se izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 1 (jedne) godine, ukida.

 

II. U ostalom, nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda u odnosu na okrivljenika Z.M. ostaje neizmijenjena.

 

III. Temeljem odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik Z.M. oslobađa se troška žalbenog prekršajnog postupka.

 

                                                                      Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom okrivljenik Z.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a u koju je uračunato vrijeme lišavanja slobode zadržavanjem kao 10 dana zatvora, tako da je kaznu zatvora izdržao.

 

Istom presudom temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku izrečena je zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od jedne godine.

             

Istom presudom okrivljeniku je temeljem čl. 18. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja supruzi L.M. u trajanju od 3 (tri) mjeseca na udaljenosti manjoj  od 5 metara.

 

              Istom presudom, okrivljeniku je određen trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 180,00 kuna kojeg treba platiti u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Protiv navedene presude okrivljenik Z.M. je po odvjetniku pravodobno podnio žalbu zbog izricanja zaštitne mjere obveznog liječenja o ovisnosti o alkoholu. Žalitelj smatra da je navedena mjera nesvrsishodna, ističući da može kontrolirati svoje ponašanje i da ne postoji opasnost da će ponoviti nasilje u obitelji.

 

Žalba okrivljenika je osnovana.

 

Razmatrajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojima se pobija žalbom i ispitujući presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

Isto tako, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje odlučnih činjenica te je valjano obrazložio odluku o odgovornosti žalitelja.

 

Razmatrajući navode žalbe okrivljenika i ispitujući odluku prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola utvrđeno je da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. st. 1. toč. 5. Prekršajnog zakona, jer u postupku nisu utvrđene relevantne okolnosti o kojima ovisi donošenje navedene odluke. Naime, u postupku nije utvrđeno da li je okrivljenik ovisnik o alkoholu pa je stoga odluka o izricanju navedene zaštitne mjere ukinuta i stavljena van snage.

 

Naime, člankom 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jasno je propisano da se zaštitna mjera obveznog liječenja o ovisnosti od alkohola može izreći osobi koja je počinila nasilje u obitelji pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i kad postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti nasilje. Navedene okolnosti utvrđuju se provođenjem vještačenja po vještaku medicinske struke, a to u postupku nije provedeno. Dakle, relevantne činjenice za izricanje navedene zaštitne mjere nisu utvrđene tako da je ovaj Sud prihvaćajući žalbu okrivljenika osnovanom, te u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a u ostalom neukinutom i nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Okrivljenik je oslobođen plaćanja troška žalbenog postupka, jer je ovaj Sud procijenio da svaki daljnji izdatak zbog slabog imovinskog stanja ugrožava njegovu egzistenciju.

 

Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 25. rujna 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.