REPUBLIKA HRVATSKA Pn-88/20

OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
21000 SPLIT

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja B. D. iz S., OIB:…,
zastupan po pun. S. K. odvj. u S., protiv tuženika pod 1 M.
K. iz S., , OIB:…, i pod 2 I. M.
iz K., , OIB:.., oboje zastupani po pun. M. J. odvj. u
S., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 14. srpnja 2020. god., u
prisustvu tužitelja sa pun. S. K. odvj. u S., i zamj. pun. tuženika pod 1 i pod 2
M. B. odvj. u S., dana 25. rujna 2020. godine,

p r e s u d i o j e :

I Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe
isplatiti tužitelju iznos od 3.114,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.
listopada 1998. god., s time da za razdoblje do 31.prosinca 2007.god., kamata teče po stopi
propisanoj Uredbom Vlade RH o visini stope zakonske zatezne kamate, dok za razdoblje od

01.siječnja 2008. god. pa do 31. srpnja 2015. god., kamata teče po stopi određenoj za svako
polugodište, uvećanjem eskontne stope H. N. b. koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od

01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženi iznos od 203,13 kn sa zatraženim zakonskim zateznim
kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

„Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno
isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do
isplate.

III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

2 Pn-88/20

Tužitelj je dana 25. srpnja 2001. god., podnio ovom sudu tužbu protiv pravnih
prednika tuženica pod 1 i pod 2 A. M. i N. M., oboje iz K.,., i prvotno označenog tuženika „Faraon“, L. R., u kojoj navodi da
je vlasnik i posjednik čest. zem. 263/2, K.O. K.. Na ovoj zemlji započeo je izgradnju
obiteljske stambene zgrade na kojoj su završeni grubi betonski radovi. Dana 26. kolovoza

1998. god., i 16. rujna 1998. god., podnio je prijavu građevinskoj inspekciji – Ispostave S.,
protiv vlasnika i posjednika čest. zem. 292, K.O. K., radi izvođenja bespravnih
građevinskih radova, jer su teški kamioni i druga građevinska mehanizacija prolazili preko
njegove nekretnine označene kao čest. zem. 263/2, te oštetili izgrađenu septičku jamu na
jugoistočnom dijelu nekretnine, te nadalje oštetili, izrovali i deformirali put vlasništva
tužitelja između nekretnine tužitelja i tuženika N. M., označen kao čest. zem.
1372/2, K.O. K..

Nadalje navodi da je tužena A. M. prilikom izvođenja radova na ogradnom
zidu tužiteljeve nekretnine koju je on u to vrijeme ograđivao, legla pod kamion – miješalicu
cementa, te na taj način spriječila betoniranje ogradnog zida na istočnoj strani tužiteljeve
nekretnine, a prema čest. zem. 1372/2 u naravi puta – vododerine, radi čega je tužitelj morao
zaustaviti radove, platiti količinu miješalice betona, te radnike koje je unajmio, a za radove
koje radi postupanja tužene A. M. nije mogao izvesti bez da izravno ugrozi njezin
život i zdravlje. Jedina mogućnost bila je da se žitki cement izlije po tuženoj A. M.,
što naravno nije mogao naložiti. Stoga mu tužena A. M. odgovara za štetu u visini od

3.317,79 kn.

Tužitelj nadalje ističe da je tuženik N. M. bio investitor radova koje je izveo
prvotno označeni tuženik "F.". L. R., pa ova dva tuženika solidarno
odgovaraju za štetu oštećenja septičke jame i pristupnog puta, koje radove su izvodili bez
građevne dozvole, a šteta koja je nastala tužitelju ove prigode iznosi za popravak septičke
jame i puta 10.000,00 kn.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženu A.
M. obvezati na isplatu iznosa od 3.317,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od 20. listopada 1998 god., pa do isplate, a tuženika N. M. i prvotno
označenog tuženika "F." L. R., solidarno obvezati na isplatu iznosa od
10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

Tuženici A. M. i N. M. u odgovoru na tužbu od 29. listopada 2004.
god., navode da osporavaju navode tužbe. Ističu da im ni jedna od okolnosti koje se navode u
tužbi nije poznata. Nije im poznato da li je tužitelj vlasnik označene nekretnine, niti da li je on
podnosio bilo kakve prijave inspekciji. Na te okolnosti uz tužbu nije dostavljen ni jedan
dokaz, pa se na to ne mogu ni očitovati, a radi opreza osporavaju te tvrdnje. U tužbi se ne
navodi kada su to kamioni i druga građevinska mehanizacija prolazili preko njegove
nekretnine, niti čiji su to kamioni i građevinska mehanizacija, pa i ove tvrdnje osporavaju.
Navode da nisu tužitelju počinili nikakvu štetu.

Nadalje navode da nekretnina označena kao čest. zem. 1372/2, K.O. K., nije
vlasništvo tužitelja, već se radi o javnoj površini, pa se pored ostalog ističe i prigovor
pomanjkanja aktivne legitimacije.

Tužena A. M. navodi da osporava i ostale navode tužbe koji se odnose na
sprječavanje tužitelja na izvođenje radova. Tužitelj nije priložio nikakav dokaz na okolnost da

3 Pn-88/20

je pretrpio štetu tj. da je izlio beton, da beton nije iskorišten itd. Račun br. 2/98 je fiktivan
račun, te se osporava vjerodostojnost tog računa i predlaže da se od Porezne uprave zatraži
obavijest da li je taj račun evidentiran.

Tuženici A. M. i N. M. su predložili sudu da u dokazne svrhe
pribavi i pregleda spis Odjela za komunalne djelatnosti gospodarstvo i upravljanje prostorom,
Službe za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red, Odsjek za prostorno
uređenje i zaštitu okoliša S., Kl. 363-04/04-01/07, Ur.br. 2180-06-03/4-04-2, na okolnost
da je tužitelju naloženo uklanjanje betonskog zida izgrađenog na javnoj površini na nekretnini
označenoj kao čest. zem. 1372/2, K.O. K..

U podnesku od 18. studenog 2004. god., tužitelj navodi da je vlasnik nekretnine
označene kao čest. zem. 263/2, Z.U. 422, K.O. K.. Dana 26. kolovoza 1998. god., podnio
je prijavu protiv posjednika čest. zem. 292, K.O. K., radi bespravnog izvođenja
građevinskih radova, zemljanih iskopa, kojim građevinskim radovima, a posebno provozom
teških kamiona preko njegove nekretnine, dolazi do oštećenja septičke jame, te prilaznog puta
vlasništva tužitelja.

Nadalje navodi da je dana 16. rujna 1998.god., podnio prijavu Građevinskoj inspekciji
u S., te Građevinskoj inspekciji u S., radi istih bespravnih radova kojima je oštećena
njegova imovina. U tim prijavama tuženici A. i N. M. nisu poimence navedeni,
jer je tužitelj tek naknadno saznao da su upravo oni posjednici nekretnine. U prijavi od 16.
rujna 1998. god., tužitelj je poimence naveo prvotno označenog tuženika "F." L.
R., kao izvođača radova, jer je njegovo ime saznao na licu mjesta. Od Građevinske
inspekcije u S. je dobio odgovor da je po njegovoj prijavi inspekcijski postupak u tijeku.

Navodi da se je obratio i policijskoj upravi u S., radi neodgovarajućeg postupka
policijskih djelatnika pri njihovom dolasku na lice mjesta, te je dobio odgovor kojim je
prihvaćena njegova pritužba, te obvezu da će policajci uredovati sukladno zakonu po
njegovom traženju. Ova intervencija policiji je uslijedila nakon što je 06. listopada 1998. god.,
tužena A. M. legla na zemlju ispod kotača miješalice, te spriječila izvođenje radova, a
što je štetni osnov za podnošenje ove tužbe u odnosu na istu. Protiv tužene A. M. je
pokrenut i prekršajni postupak, ali on nema obavijesti o tome kako je taj postupak okončan.

Tužitelj navodi da su sve iznesene činjenice poznate tuženicima, pa su navodi
odgovora na tužbu u tom dijelu neosnovani. Nije točno da je tužitelj izgradio betonski zid na
javnoj površini, što bi značilo da su tuženici bili ovlašteni spriječiti takvu izgradnju. Točno je
da je tužitelj nakon iskolčenja ovlaštenog mjernika U. Š., ogradni zid radio na
svojoj nekretnini unutar vlasničkih granica, čak povlačeći se desetak centimetara od vanjske
granice u odnosu na potok – vododerinu koja se nalazi između nekretnina tuženika A. i
N. M. i nekretnine tužitelja, pa ukoliko tuženici to budu osporavali, dostavit će
skicu mjerenja na uvid sudu, ali za sada drži da taj dokaz nije potrebno izvoditi niti je bitan za
ovaj spor.

Šteta koju su nanijeli tuženici je prijavljena kao bespravno izvođenje radova, o čemu
prilaže prijavu Građevnoj inspekciji, a šteta koju je pretrpio postupanjem tužene A.
M. je dokumentirana sudu ovim podneskom, te priloženim dokazima. Navodi da je
neosnovan i istaknuti prigovor zastare, jer je tužba podnesena unutar zakonskog roka od 3
godine.

4 Pn-88/20

Na raspravnom ročištu dana 15. ožujka 2012. god., tužitelj je povukao tužbu u odnosu
na prvotno označenog tuženika "F." L. R., obzirom da je naknadnom
provjerom tvrdio da je isti brisan iz sudskog registra, te isti ne postoji kao pravna osoba.

Tužitelj u iskazu od 15. ožujka 2012. god., navodi da su tuženici vršili radove na
svojoj nekretnini i tom prilikom prelazili preko njegove nekretnine, odnosno preko septičke
jame i preko prilaznog puta, kojom prilikom su oštetili i deformirali put na njegovoj
nekretnini. Stoga je odlučio izgraditi ogradni zid, te je još 1996. god., u prvom mjesecu
angažirao geometra koji je napravio mjerenje, i firmu "I." radi izgradnje tog
ogradnog zida. Naglašava da inače nije susjed sa tuženicima, ali potreba izgradnje zida je
postojala iz razloga što su isti prelazili preko njegove nekretnine. Tom prilikom 1996. god.,
nije uspio u izgradnji tog zida jer ga je zet tuženika, zajedno sa tuženom A. M.,
pretukao i nanio mu teške tjelesne ozljede, te je protiv njih vođen kazneni postupak koji je
otišao u zastaru.

Navodi da je dana 06. 10. 1998. god., angažirao tvrtku "A." koja je dovela svoje
strojeve, odnosno mikser radi izgradnje zida, te je toga dana došao mikser koji se zbog uskog
puta sa glavne ceste prilikom skretanja u taj prilazni put, radi lakšeg pristupa i iskrcavanja
betona vraćao u rikverc, a tužena A. M. se je na tom prilaznom putu bacila ispod
lijevog zadnjeg kola miksera. Iako je sve bilo pripremljeno za betoniranje zida, iskopali su
traku i postavili željeznu armaturu koju je tužena A. M. čupala toga dana, nije imao
izbora te je zvao policiju jer se tužena nije htjela maknuti s puta, i nastavila je ležati. Kada je
došao policajac, on nije htio ništa poduzeti, odnosno nije htio maknuti tuženu tako da mikser
može proći. Prije dolaska policajca kontaktirao je policiju u S., te je dežurni policajac
M. Č. rekao da neće doći maknuti tuženu, a da ako je on makne, da će ga morati
privesti. Tek nakon što je kontaktirao operativni centar, oni su zvali Policijsku upravu u
S., i tek tada je došao policajac na lice mjesta, koji tada nije ništa htio poduzeti, niti se je
htio predstaviti. Tog dana 06.10. 1998. god., nije imao izbora, te je otpustio radnike i strojeve.
Napominje da je platio i dolazak miksera i beton koji je bio u njemu, a koji se više nije mogao
iskoristiti, te ga je morao baciti.

Posebno upitan tko je vlasnik prilaznog puta, navodi da su vlasnici on i njegov susjed
P., te da su oni suvlasnici tog puta. Navodi da tuženici nisu tražili suglasnost da mogu
prolaziti tim putem. Što se tiče štete nastale na septičkoj jami, napuknuta je gornja ploča i
betonski poklopac od septičke jame, a ista do danas nije popravljena. Osim njega, u blizini
mjesta događaja su bili radnici tvrtke "A." koji su čekali na terenu, susjed P., S.
S. i A. A.. Navodi da je sporni zid dovršen te iste godine, on je ponovno angažirao
tvrtku "A.", nakon intervencije B..

Na poseban upit da li mu je poznata z.k. oznaka čestice na kojoj je sagrađen zid,
navodi da je oznaka čestice 263/2, dok na upit da li je G. S. naložio uklanjanje tog zida,
navodi da je zadnje rješenje doneseno u njegovu korist nakon što je utvrđeno da je zid
sagrađen na njegovoj čestici, a vodila su se dva ili tri upravna postupka.

Tužena A. M. u iskazu od 15. ožujka 2012. god., navodi da nije nikada
izvodila nikakve građevinske radove na svojoj nekretnini. Njena kuća je izgrađena prije 56
godina, i od tada nije izvodila nikakve građevinske radove. Ona nije angažirala tvrtku
"F.", a predmetnog dana nije legla ispred miksera. Stajala je ispred miksera i zapriječila
mu put, sve dok ne dođe policajac. Kada je došla policija, ona je otišla jer joj je "došlo slabo".

5 Pn-88/20

Posebno upitana zašto je stala na put i spriječila prolaz mikseru, navodi da je stala na
put koji je zajednički, i njen i svih iz K., a da bi zaustavila tu bespravnu gradnju tužitelja.
Otišla je kada je došla policija jer joj je "došlo slabo", a ne zato što joj je policajac tako rekao.
Navodi da se ne sjeća da li je protiv njih vođen ikakav postupak od strane Građevinske
inspekcije. Nadalje upitana da li joj je poznato gdje se nalazi septička jama, navodi da se
nalazi na tužiteljevoj nekretnini uz njegovu kuću, dalje od zida, a zid se nalazi odmah uz
potok.

Tuženici A. i N. M. u podnesku od 02. travnja 2012. god., navode da su
neistiniti navodi tužitelja da su on i susjed P. suvlasnici puta preko kojega oni prolaze, te
da su u upravnim postupcima donesena rješenja u njegovu korist nakon što je utvrđeno da je
sporni zid izgrađen na njegovoj nekretnini.

Naime, put kojim se oni koriste, a koji se nalazi između nekretnina stranaka nosi z.k.
oznaku čest. zem. 1372/2, Z.U. 115, K.O. K.. U zemljišnim knjigama suda i nadležnom
katastarskom operatu, kao kultura citirane čestice je upisan put, pravo vlasništva uknjiženo je
kao Općenarodna imovina, a kao organ upravljanja je upisana Općina S.. G. S.,
Odjel gradske uprave za gospodarenje prostorom, gospodarstvo i javne potrebe, Služba za
gospodarenjem prostorom, još je dana 31. srpnja 1996. god., donijela rješenje Kl. 363-04/96-
01/04, Ur.br. 2180-07-03/3-96/4, kojim je naredilo tužitelju da obustavi radove koje izvodi
bez odobrenja, te da dovede javno – prometnu površinu u K. u prvobitno stanje.

Također je od strane G. S., Odjela gradske uprave za gospodarenje prostorom,
gospodarstvo i javne potrebe, dana 28. veljače 1996. god., izrađeno vještačenje, odnosno
geodetsko mjerenje od strane geodeta S. A. za kat. čest. zem. 13728/2, 263/2 i
292, K.O. K., a kojim je utvrđeno da je sporni iskop za temelje ogradnog zida izvršen u
cijelosti na kat. čest. zem. 1372/2, koja u naravi predstavlja put.

Nadalje, G. S., Odjel za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje
prostorom, Služba za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red, Odsjek za
prostorno uređenje i zaštitu okoliša, donijelo je rješenje Kl. 363-04/04-01/07, Ur.br. 2180-
06/03/4-04-2 od 30. travnja 2004. god., kojim je tužitelju naložilo da ukloni betonski zid
dužine 30 m, visine cca. 50 cm, koji je tužitelj bespravno izgradio na javnoj površini, u naravi
put zemljišno-knjižne oznake čest. zem. 1372/2, K.O. K..

Tužitelj je u postupku ispravka oblika i površine zemljišta, na temelju lažnih isprava i
neistinitih navoda, neosnovano pokušao povećati površinu čest. zem. 263/2, K.O. K..
Radi toga, G. S. je dana 11. prosinca 1998. god., podnio prijedlog za obnovu postupka,
kojega je nadležno upravno tijelo usvojilo Zaključkom Kl. UP-1 932-06/97-01/220, Ur. br.
2181-05-08-99-04 od 15. siječnja 1999.god., te je dozvolilo obnovu postupka promjene na
zemljištu označenom kao čest. zem. 263/2 i 263/3, K.O. K.. Protiv tog Zaključka je
tužitelj izjavio žalbu, međutim Rješenjem Državne geodetske uprave Kl. UP-II-932-07/99-
02/212, ur.br. 541-02/02-99-2 od 18. lipnja 1999. god., žalba je odbijena. Tužitelj je protiv tog
rješenja podnio tužbu Upravnom sudu RH, ali je sud Presudom posl. br. US-8663/1999-9 od

19. srpnja 2001. god., tužbu odbio i potvrdio ranije donijeti Zaključak i Rješenje.

U ponovljenom postupku Državna Geodetska uprava, Područni ured za katastar S.,
Ispostava S., Rješenjem Kl. UP-I-932-06/97-01/220, Ur.br. 541-18/07-06-02-19 od 10.
srpnja 2002. god., poništila je ranije Rješenje prvostupanjskog tijela od 17. travnja 1997. god.,
te je izvršena izmjena podataka na način da je izvršeno usklađivanje stvarnog posjedovnog

6 Pn-88/20

stanja na zemljištu sa stanjem evidentiranim u katastarskim planovima i operatu za K.O.
K..

Sve navedeno upućuje na zaključak da je tužitelj izvodio građevinske radove izgradnje
zida na javno-prometnoj površini, pa tužena svojim postupanjem nije mogla uzrokovati štetu
jer njezino postupanje nije protupravno. Upravo suprotno, tužitelj je izgradnjom zida
položenog na javno-prometnoj površini, onemogućavao tuženu u pristupu svojoj nekretnini.
Također se ustraje u prigovoru pomanjkanja aktivne legitimacije.

Nadalje ističu kako tužitelj tijekom postupka navodi da su tuženici prilikom izvođenja
građevinskih radova na svojoj nekretnini prelazili preko svoje nekretnine i njegovog prilaznog
puta, prilikom čega je došlo do oštećenja septičke jame i puta u vlasništvu tužitelja. Ovakvi
navodi tužitelja su neistiniti i nelogični iz više razloga. Prvo, obzirom na strmu konfiguraciju
terena i položaj septičke jame koja se nalazi uz objekt, nije bilo moguće prolaziti teškim
građevinskim strojevima preko septičke jame tužitelja. Drugo, obzirom na postojanje javno-
prometne površine zemljišno-knjižne oznake čest. zem. 1372/2, K.O. Kučine, nije ni bilo
potrebe za provozom građevinskih strojeva preko nekretnine tužitelja, odnosno tužitelj nije
vlasnik javno-prometne površine. Treće, tužitelj je još 1996. god., započeo sa izgradnjom
spornog zida, a što je razvidno iz njegovog iskaza, Rješenja G. S. od 31. srpnja 1996.
god., kojim je tužitelju naređena obustava radova, i Nalaza geodetskog mjerenja od 28.
veljače 1996. god., pa teški građevinski strojevi zbog poduzetih radova ograđivanja
nekretnine od strane tužitelja, nisu mogli prelaziti preko septičke jame tužitelja 1998. godine.

Navode da je tužitelj kao dokaz na okolnost da je došlo do oštećenja septičke jame i
puta, dostavio u spis prijavu Građevinskoj inspekciji. Prijave tužitelja Građevinskoj
inspekciji, nisu niti mogu biti dokaz na okolnost da je došlo do oštećenja. Osim toga, u
nijednoj prijavi se ne navodi da je došlo do oštećenja septičke jame i puta, već se samo
prijavljuje da posjednici čest. zem. 292, K.O. K., bespravno izvode građevinske radove,
pa se ustraje i u prigovoru promašene pasivne legitimacije.

Nadalje, prva prijava datira od 05. veljače 1996. god., što bi upućivalo na zaključak da
je do navodnog oštećenja došlo 1996. god., a tužba u ovom predmetu je podnesena 25. srpnja

2001. god., pa se ističe i prigovor zastare potraživanja u odnosu na točku II izreke tužbe
(zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kn).

Tužitelj je kao dokaz na okolnost da je pretrpio štetu tj. da je izlio beton, dostavio
račun trgovačkog društva A.-S. br. 298 od 20. listopada 1998. godine. Ovim računom se
tužitelja tereti za izvršene radove, te pored obračuna određene količine betona, sadrži i
obračun usluge 6 sati rada NK radnika. Ako tužitelj dana 06. listopada 1998. god., nije mogao
zbog postupanja tužene vršiti izgradnju zida, te je bio prisiljen otpustiti radnike i strojeve,
trgovačko društvo A.-S. sasvim sigurno ga ne bi teretilo za izvršene radove i vršilo
obračun usluge šest sati rada NK radnika. Isto tako, nelogično je i neživotno da jedno
trgovačko društvo koje se bavi gradnjom, tek u desetom mjesecu izdaje drugi račun za tu
godinu, pa je očigledno riječ o fiktivnom računu.

Svjedok A. M. u iskazu od 15. svibnja 2012. god., navodi da se sjeća
predmetnog događaja, ali se ne može točno sjetiti da li je to bilo 1998. god. ili 1999. godine.
Sjeća se da je njegova firma trebala izvršiti određene radove na nekretnini tužitelja, točnije
trebali su betonirati ogradne zidove parcele. Toga dana osim njega su na licu mjesta bila i
četiri radnika. Za betoniranje ogradnih zidova naručio je šest kubika betona i mikser. Ujutro

7 Pn-88/20

su pripremali šalove za zidove, a popodne je trebalo betonirati. Kada je mikser došao negdje
oko tri sata poslijepodne, susjeda, jedna gospođa je legla iza kotača miksera jer je mikser
ulazio na rikverc, i nije se htjela maknuti. Pregovori su trajali oko sat i pol vremena, nakon
čega je vlasnik miksera zatražio da se mikser vrati. Nakon toga je došla policija, a mikser je
već bio maknut sa spornog gradilišta jer je već padao mrak. Firma "M." je teretila
njega za naručeni beton i sat i pol miksera, što je i platio, a tužitelj je račun za beton, mikser i
četiri radnika, platio u "kešu" na blagajni njegove firme. Taj dan su radnici izvršili šalovanje
zidova, a tužitelj je tražio od njega da mu izda račun za kompletnu uslugu. Izdao mu je dva
računa. Nije bilo sporno to da je držao radnike cijeli dan do dolaska miksera, jer su radili
oplate za zidove, i za tu je uslugu tužitelju izdao jedan račun, dok je drugi račun izdao
tužitelju za beton, mikser i radnike za to vrijeme od sat i pol vremena koliko su čekali
pregovaranje sa susjedom, odnosno to vrijeme koliko je stajao mikser na mjestu dok je ona
ležala iza kotača, odnosno ispravlja se, nije cijelo vrijeme ležala, ali je sat i pol trajao
pregovor jer se ista nekoliko puta bacala pod mikser. Beton je vraćen u betonaru. Da je sve
bilo u redu, trebalo bi im negdje sat i pol do dva sata za ugradnju betona, a budući su
pregovori trajali sat i pol vremena, već je padala noć, pa i da je bio postignut dogovor sa tom
susjedom, njegovi radnici ne bi mogli betonirati zid jer je već pala noć.

Posebno upitan navodi da su taj dan na gradilištu bila četiri njegova radnika. Tom
prigodom mikser nije mogao pristupiti gradilištu iz razloga što je ta gospođa fizički spriječila
mikser da pristupi gradilištu. Ista je legla iza zadnjeg lijevog kola miksera. Potvrđuje da je
predočeni mu račun br. 02/98 izdala njegova firma, i da je na računu njegov potpis kao
direktora.

Na upit tko je još bio nazočan na licu mjesta u trenutku kada je tužena legla iza
miksera, navodi da je tu bio tužitelj, a sa tuženom je bila jedna mlađa osoba, koja ju je čak
jednom i digla. Tu je bilo i vriske jer je u jednom trenutku izgledalo kao da je gospođa
završila pod kotačem miksera. Uz tužitelja je bila i jedna muška osoba.

Na upit da li mu je poznato da li je tužitelj baš osobno pregovarao sa tuženom u tih sat
vremena, navodi da tu nije bilo nekih pregovora, već je bilo više nagovaranja da se gospođa
makne, a koliko se sjeća tužitelj je razgovarao samo sa policijom. Taj sporni događaj je trajao
oko sat i pol vremena. Betoniranje zida nije izvršeno nikada, barem njegova firma nije to
izvršila.

Na upit koliko njegova firma izda računa godišnje, navodi da je ovaj predmetni posao
bio jedan od prvih operativnih poslova, do tada se je bavio projektima, račune je počeo
izdavati 1998. godine.

Svjedok I. P. u iskazu od 15. svibnja 2012. god., navodi da su njegova kuća i
kuća tužitelja jedna uz drugu. Navodi da je iz kuće vidio da je na putu mikser, odnosno bio je
na dvoru ispred kuće kad je došao mikser i vidio je da je tužena legla iza miksera. Mikser je
tamo stajao sat i pol – dva, dok nije došla policija i sve raščistila. Dakle, tu je bila gužva,
čekali su da se situacija raščisti jer nisu mogli iz svoje kuće preko puta, dok je tu stajao
mikser, izaći na glavnu cestu.

Posebno upitan navodi da su na licu mjesta vjerojatno bili i radnici, kad je već mikser
bio tu. Radnici su bili na gradilištu prije nego je došao mikser, jer su morali pripremiti teren, a
mikser dolazi kad je sve gotovo, kad samo treba uliti beton.

8 Pn-88/20

Na upit da li je na tom mjestu gdje je toga dana trebao biti napravljen zidić, isti i
napravljen, navodi da se na tom mjestu nalazi ogradni zidić. Ne zna točno kada je tužitelj
napravio zidić, a poslije nije imao problema da se to napravi. Zidić se nalazi na parceli
tužitelja. Po njegovom mišljenju toga dana tužena je spriječila da se taj zidić betonira radi
neraščišćenih imovinsko-pravnih odnosa, a po njegovom mišljenju joj taj zidić nije smetao,
jer se između njene nekretnine i nekretnine tužitelja nalazi potok. Poznato mu je da je tužena
prolazila preko tužiteljeve nekretnine, a dovodila je i građevinsku inspekciju radi izvođenja
radova na svojoj nekretnini, i tu je srušila ogradne betonske zidove i vadila zemlju. Poznato
mu je da se upravo na dijelu tužiteljeve nekretnine preko koje su prolazili strojevi i
građevinska inspekcija za potrebe radova na nekretnini tužene, nalazi septička jama, a upravo
su preko nje prelazili ti teški strojevi i građevinska mehanizacija, jer se nisu mogli drugačije
okrenuti.

Na upit da li je tužitelj ikada pokušao spriječiti da strojevi i teška mehanizacija prelaze
preko njegove nekretnine, navodi da se sjeća da je baš zbog toga što je pokušao spriječiti
prolaz kamiona i građevinske mehanizacije, tužitelja istukla i fizički napala obitelj Matković,
iako se nije osobno uvjerio u to, već je za to čuo, a o tome zna i cijelo selo. Ne sjeća se da li je
prilikom fizičkom napada na tužitelja intervenirala policija. Ne može se sjetiti točnog datuma
kada su kamioni i teška mehanizacija prelazili preko nekretnine tužitelja.

Na upit da li je zid koji danas tamo stoji, na istom mjestu na kojem je trebao biti
izgrađen, odnosno betoniran predmetnog dana, navodi da je to pitanje na koje bi trebao
odgovoriti geometar, a zna da su isti dolazili gore na nekretninu tužitelja, mjerili, i da je
tužitelj napravio zidić na svome, a ne na potoku. To se u selu zove potok jer su se tu slijevale
oborinske vode sa brda, a to je danas betonirani put jer je tužitelj kako bi dobio dozvole,
postavio široke cijevi u koje se danas slijevaju oborinske vode, i više ne idu po tom putu
poznatom kao potok. Tužena A. M. prilazi do svoje nekretnine odozgo stopnim
putem kuda ne može proći auto, a zapravo kada je on tu doselio, on je otvorio put i onda je
tuženoj palo na pamet da bi i ona mogla tuda prolaziti, a unazad jedne do dvije godine je
kupila otprilike 5-15 m2, kako bi joj kamioni mogli doći do parcele. Naime, ona stalno nešto
gradi na svojoj nekretnini, pa je sada opet podigla neki zid. Nije se u mogućnosti snaći na
katastarskom prerisu koji mu je predočen.

Na upit da li tužena danas prolazi preko tužiteljeve nekretnine, navodi da tužena
prolazi preko dijela puta koji su kupili on i tužitelj, dok na upit da li danas tužena prolazi
preko septičke jame, pješke, kamionima ili teškim strojevima, navodi da danas ne može prići
jer je tu podignut ogradni zidić.

Na upit da li tužitelj i on osporavaju tuženoj pravo prolaska preko tog dijela puta koji
su oni kupili, navodi da tužena pješke može prolaziti, ali autom ne može, jer osobnim autom
ne bi mogla ni da hoće proći preko dijela nekretnine, jer bi time prolazila preko tužiteljeve i
njegove nekretnine.

Svjedok S. S. u iskazu od 15. svibnja 2012. god., navodi da ne može osobno
posvjedočiti, ali je čula od svojih ukućana, a i od drugih obzirom da je prva susjeda sa
tužiteljem, priču o tome da je tužena A. M. spriječila mikser da uđe na tužiteljevu
nekretninu. Ne može se točno sjetiti koja je bila godina, ali zna da je bilo ljetno doba, jer
toliko je tih događaja prolazilo, a pri tom misli na sukobe tužitelja i tužene, pa se ne može
točno svega sjetiti. Poznato joj je da je tužena radila neke građevinske radove na svojoj
nekretnini, i normalno kako je to jedini put, i njezini kamioni su često znali stajati na tom

9 Pn-88/20

putu, jer to nije veliki prostor. Dok tužitelj nije napravio zid, svi ti teški kamioni koje je
naručila tužena, okretali su se na tužiteljevoj nekretnini, jer to nije veliki prostor i drugačije
nije moglo. Poznato joj je da tužitelj na svojoj nekretnini ima septičku jamu koja je danas
pokrivena zemljom ili je zarasla travom. Poznato joj je da je danas tužena kupila od susjeda
jedan komad zemlje da bi dobila ugao da može ući u svoju nekretninu, ali opet ne može sa
sigurnošću reći da li je to kupljeno. Kamion više nije mogao ulaziti do nekretnine tužene, dok
nije sredila pitanje sa drugim susjedima, ili kupila, ili dogovorila da se koristi tim dijelom
njihove nekretnine da bi ušla na svoju parcelu.

Na upit da li je vidjela da bi kamioni prelazili baš preko septičke jame tužitelja, navodi
da nije vidjela da bi kamioni prelazili preko septičke jame tužitelja, ali obzirom da se radi o
malom dvorištu, po njenom mišljenju tako veliki kamioni koji su se okretali u dvorištu
tužitelja, nisu mogli ne prijeći preko septičke jame. Ne može točno reći kada su zadnji put
kamioni prelazili preko nekretnine tužitelja do izgradnje spornog zidića, ali to je bilo u tom
razdoblju kada su se izvodili svi ti radovi.

Svjedok A. A. u iskazu od 15. svibnja 2012. god., navodi da poznaje tužitelja i
točno se sjeća predmetnog događaja jer ga je pozvao da mu pomogne oko izgradnje zidića na
njegovoj parceli u K.. Poznato mu je iz njegove priče da je jednom prilikom dobio i
batine u vezi s tim zidićem, a osvjedočio se je u njegove modrice. Gore su bili jedno dva, tri
dana. Prijatelj od njegovog zeta je bagerom iskopao temelje za postavljanje zidića. Ne može
sa sigurnošću reći da li je to bilo dva, tri dana za redom, ili s pauzama od dan, dva, ali on je na
tom projektu izgradnje zidića bio od početka, od prvog dana do dana kada je došao mikser.
Napominje da je od početka tužena protestirala svaki dan, galamila, dolazila i prijetila. Dovela
je i neka dva momka sa sobom da bi ih uvjerili da ne rade taj zidić. Sjeća se da je iščupala
mate (građevinske armature postavljene kao temelj za izgradnju zidića). Tog dana kad je
došao mikser, na gradilištu je bilo tri-četiri radnika, i oni su završavali zid, od jutra su
završavali šalovanje, a mikser je došao u vrijeme ručka, u rano poslijepodne. Budući da je
mikser mogao doći do zidića jedino uskim putem, ulazio je na rikverc, pa su mu pokazivali
put jer je ulazio polako, i to je sigurno trajalo nekoliko minuta. Bilo je toliko usko da je morao
sklopiti retrovizore, pa su ga jedan s jedne, a drugi s druge strane "navigavali". Baš kad je
mikser došao na vrh puta gdje je ulaz u plac tužitelja, tužena je legla iza miksera. Sjeća se da
je došla kćer tužene i nagovarala je da se digne i da ne nastrada, a ona je rekla "neću se micati
jer mi je načelnik rekao da ležim". Mikser je sigurno stajao na vrhu te ulice nekih sat
vremena, i onda je otišao i odvezao beton. Sjeća se da je tužitelj kada se je tužena bacila iza
miksera na pod, otišao mobitelom zvati policiju, i policija je došla kada je mikser već otišao, a
ne zna točno koliko je vremena prošlo od kada je tužitelj zvao policiju, pa dok je policija
došla, ali kad je policija došla, miksera više nije tu bilo. Toga se sa sigurnošću može sjetiti jer
je baš u tu ulicu ušlo policijsko auto, što ne bi bilo moguće da je mikser još uvijek bio tu na
licu mjesta. Poznato mu je da tužitelj u svom dvorištu, i to po prilici između kuće i ogradnog
zidića ima septičku jamu. Jama je vidljiva, odnosno, poklopac jame je vidljiv. Točno zna da je
tu u pitanju septička jama, jer te prigode kada su radili na zidiću tužitelja, i kada je došao
bagerista da tim čekićem od bagera kopa temelje za zid, tada je slučajno probio sivu salonitnu
cijev, i tada je pozvao tužitelja da mu javi što je napravio. Međutim, ni tužitelju nije bilo
poznato zašto se tu nalazi takva salonitna cijev koja ne dolazi iz pravca njegove kuće, nego sa
suprotne strane, i utaknuta je u septičku jamu, što je bilo posve vidljivo kada je bagerista malo
raščistio put da vidi o kojoj se cijevi radi i odakle ta cijev dolazi.

Na upit zbog čega toga dana mikser nije izlio beton u kalup za zid, navodi da je to bilo
zato što je tužena legla iza miksera, i on nije mogao doći do predmetnih kalupa. Sjeća se da je

10 Pn-88/20

vozač miksera u dva, tri navrata htio otići jer je vjerojatno imao iskustva sa sličnim
situacijama. Međutim, tužitelj ga je odgovarao, a i oni svi koji su bili tamo na gradilištu, da ne
ide jer da će svaki čas doći policija, tako da je mikser sigurno čekao sat vremena, a možda i
više prije nego što je otišao. Ne može se sjetiti u kakvom je stanju bila septička jama i da li je
imala ikakva oštećenja. Sjeća se da je postojao betonski poklopac od septičke jame, ali se ne
može sjetiti da li je isti bio oštećen.

Na upit da li se je prilikom izvođenja radova, i to konkretno bagera prilikom kopanja
temelja za betoniranje zidića, predmetni bager okretao u dvorištu, odnosno prelazio i preko
septičke jame, navodi da je to bio mali bager i vrtio se je po dvorištu tužitelja. Može reći da je
bager prelazio preko septičke jame jer je ona zasigurno veća od samog poklopca jame koji je
veličine cca. 60 x 60, ali da nije vidio da prelazi preko poklopca septičke jame.

Na upit kada je konačno betoniran predmetni ogradni zidić, navodi da to nije bilo taj
dan kada je tužena legla iza kotača miksera, ali možda je to bilo dan, dva poslije. Bio je na
licu mjesta taj dan kada se nalivao beton, a dežurao je sa tužiteljem i po noći u autu, jer su
čekali da se beton osuši, a da bi spriječili tuženu da eventualno napravi neku štetu. Ne zna da
li je ista kompanija dovela beton, odnosno da li su iste osobe bile na licu mjesta kada je
predmetni zidić šalovan, i onog dana kada je konačno naliven beton.

Tužitelj u podnesku od 15. svibnja 2012. god., navodi da je kupio od N.
M. pok. B. dio čest. zem. 254/1 i čest. zem. 255, ukupne površine 16 m2, kako bi
bio u mogućnosti napraviti kolni prilaz svojoj građevnoj parceli 236/2, kao i susjedovoj 263/3,
u širini od 3 m2. Ta činjenica je dobro poznata svima u K. pa i svim tuženicima. Tu
činjenicu su u odgovoru na tužbu radi smetanja posjeda u parnici IIP-290/07 kod ovog suda,
potvrdili tuženici N. M. pok. B. i njegov sin B. M. sin N.. Dakle,
upravo prodavatelj potvrđuje istinitost njegovih navoda. Tuženicima bi također bi također
trebalo biti poznato da više ne postoji Općenarodna imovina.

Navodi da ima pravomoćnu Građevnu dozvolu od 30. 06. 1995. god., za razliku od
tuženika kojima je rješenjima Građevinsko-urbanističke inspekcije, I. S. od 01. 03.

1996. god., naloženo uklanjanje potpornog zida, pomoćnog gospodarskog objekta, a i sama
kuća je izgrađena suprotno projektnoj dokumentaciji od 10. kolovoza 1972. godine.

Točno je da je komunalni redar G. S. A. J., donio 31. srpnja 1996.
god., nezakonito rješenje kojim ga kažnjava sa 100,00 kn, i naređuje mu da obustavi radove
koje izvodi bez odobrenja.

Tuženici međutim ne navode da je rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje
Županije S.-d. Kl. UP-II-363-04/96-01/15, Ur.br. 2181/1-7-97-3 od 17. 11.

1997. god., poništeno konačno rješenje istog tijela Kl. UP-II-363-04/96-01/15, Ur.br. 2181/1-
7-97-2 do 07. srpnja 1997. god., i to nakon što je priložio nove dokaze kojim je pobijeno
vještvo geodeta S. A., po kojem je tužitelj vršio iskope za temelje potpornog
zida na čest. zem. 1372/2, K.O. K..

Točno je da je komunalni redar G. S. A. J. donio 30. travnja 2004.
god., novo nezakonito rješenje kojim tužitelju nalaže da ukloni betonski zid dužine 30 m,
visine cca. 50 cm, koji je bespravno izgradio na javnoj površini u naravi put č.zem. 1372/2,
K.O. K.. Ovaj put bez zapriječene kazne, ali žalba izjavljena protiv istog ne odgađa
izvršenje.

11 Pn-88/20

Međutim, potrebno je istaknuti da je već Zapisnikom Građevinsko-urbanističke
inspekcije br. 1463, sačinjenim 22.01.1996. god., a nakon što je dana 16.01.1996. god., na
poziv djelatnika PP S. g. M., građevinski nadzornik V. J. izašao na teren
tužitelja i izvršio uvid nad izvođenjem radova, utvrdio je da tužitelj posjeduje pravomoćnu
građevnu dozvolu, i da sada nema osnove za pokretanje inspekcijskog postupka.

Tuženici također ne navode da je i ovo nezakonito rješenje komunalnog redara G.
S. A. J. K.. 363-04/04-01/07, Ur.br. 2180-06-03/4-04-2 od 30. travnja 2004.
god., poništeno rješenjem Upravnog odjela za komunalne poslove i graditeljstvo Županije
S. Kl.UP-II-363-04/06-1/0069, Ur.br.2181/1-7-06-1 od 15. rujna 2006.
godine.

Iz dopisa voditelja Ispostave Područnog ureda za katastar S., ispostava S. M.
P. od 30. 11. 2006. god., upućenog Gradonačelniku G. S. B. B.,
razvidno je da G. S. namjerava povući prijedlog za sudjelovanje kao stranka u postupku,
nakon što je tužitelj dostavio pismena kojima postaje upitna legitimnost G. S. kao
stranke kojoj je dozvoljena obnova postupka.

Dana 09.01.2007. god., Područni ured za katastar, Ispostava S. je donio rješenje
Kl. UP-I-932-0706-02/218, Ur.br. 541-23-3-07-01-07-2, kojim je zadržan u cijelosti oblik i
površina tužiteljeve parcele koji je bio i na položajnom nacrtu G. S. br. TKG
7921, ovjerenog 10.06.1980. god., sukladno kojeg je izdana i građevna dozvola od

22.12.1980. god., i kojim je konačno utvrđen da je tužitelj sve radove na ograđivanju svoje
parcele vršio na njegovoj čest. zem. 263/2. Ovim činom je nakon dugog niza godina
maltretiranja okončana saga oko parcele tužitelja.

To je sve vidljivo iz Prerisa katastarskog plana za čest. zem. 263/2, K.O. K. od

12.01.2007. god., i 22. 02. 2008. godine. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske br.
Us-3613/2003-7 od 03. listopada 2007. god., uvažena je žalba tužitelja i poništeno rješenje
Državne Geodetske uprave RH od 18. veljače 2003. godine.

Dakle, iz priloženih preslika dokumenata je razvidno da tuženici lažu kada insinuiraju
da bi tužitelj u postupku ispravka oblika i površine zemljišta, neosnovano pokušao povećati
površinu čest. zem. 263/2, K.O. K. na temelju lažnih isprava i neistinitih navoda. Štoviše,
sva upravna tijela RH su pravomoćno ponovno potvrdila ono što je već davne 1980. god., bilo
utvrđeno, pa stoga ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelj izvodio građevinske radove
izgradnje zida na javno-prometnoj površini, pa se tužena ne može ni na koji način ekskulpirati
za nanesenu štetu, jer je upravo njezino postupanje bilo protupravno.

Vezano za tvrdnju tužene da je upravo tužitelj izgradnjom zida položenog na javno-
prometnoj površini, onemogućavao tuženoj u pristupu njenoj nekretnini, radi se o najobičnijoj
laži. Uostalom, jednoj od mnogih. Sve te činjenice utvrđivat će se u tužbi radi smetanja
posjeda u parnici IIP-290/07, koji je tužitelj pokrenuo protiv kćerke M. L. rođ.
M. i njenog supruga.

U podnesku od 01. veljače 2013. god., tužitelj navodi da je najobičnija laž da tužena
nikada nije izvodila nikakve građevinske radove na svojoj nekretnini u posljednjih 56 godina,
a što je razvidno iz priloženih preslika fotografija (16 komada) iz kojih je vidljivo kako
obujam bespravnih građevinskih radova, tko i prisutna teška građevinska mehanizacija (bager

12 Pn-88/20

i kamion) na njegovoj parceli, a iznad svega protupravno ponašanje tužene prilikom izgradnje
njegovog ogradnog zida na njegovoj građevinskoj čestici zemlje 263/2, K.O. K..

Razvidno je iz fotografija da je tužena u više navrata zatrpavala već iskopanu temeljnu
traku, te vadila i odbacivala već postavljenu čeličnu armaturu, te fizički sprječavala izvođenje
njegovih zakonitih građevinskih radova (u pozadini je vidljiv svjedok A. A.). Iz
fotografija je također razvidno stanje njene nekretnine na samom početku iskopa, kao i na
samom kraju, te količina iskopanog materijala koji je prevožen, kako njegovim prilaznim
putem, tako i njegovom parcelom. Nadalje je razvidno oštećenje pokrova septičke jame, te
stanje njegovog izgrađenog ogradnog zida, kako onda, tako i danas (nepromijenjeno stanje).

Iz fotografija je vidljivo također što je bio razlog njenih brojnih protupravnih radnji,
kako bi ga spriječila u ograđivanju njegove nekretnine. Naime, kroz 1,10 m širine ne može
proći nikakva mehanizacija, pa ne bi ni mogla započeti sa bespravnim građevinskim
radovima. Naime, iz prijava Građevinske inspekcije i Zahtjeva za vođenje prekršajnih
postupaka protiv iste, razvidno je da je upravo tužena u više navrata nastavljala sa radovima
unatoč tome što bi Građevinska inspekcija zatvorila gradilište.

Na raspravnom ročištu dana 17. listopada 2013. god., tužitelj je na okolnost današnje
vrijednosti visine štete od I toč. tužbenog zahtjeva (zahtjeva radi isplate iznosa od 3.317,79
kn), predložio provesti građevinsko vještačenje ovlaštenog vještaka, a u odnosu na toč. II
tužbenog zahtjeva (zahtjev radi isplate iznosa od 10.000,00 kn), predložio je provesti očevid
uz sudjelovanje građevinskog vještaka, radi utvrđenja stupnja oštećenja septičke jame, kao i
visine pretrpljene štete.

Tuženici na istom ročištu navode da se protive predloženom dokazu, posebice iz
razloga što tužitelj nije dokazao da su teški strojevi koje su angažirali tuženici, prelazili preko
njegove septičke jame, da je tak prelazak uzrokovao oštećenje, te nije dokazao kada su ta
oštećenja nastala, obzirom na istaknuti prigovor zastare. Također, iz iskaza svjedoka A.
A. koji je predložen od strane tužitelja, proizlazi da je i tužitelj angažirao teški stroj bager,
koji je također prelazio preko septičke jame, a što je moglo uzrokovati oštećenje. U odnosu na
zaprimljeni podnesak Porezne uprave, koji se odnosi na račun izdan tužitelju, proizlazi da je
riječ o fiktivnom računu, sačinjenom za potrebe ovog postupka, a obzirom da račun br. 2/98
nikada nije registriran u Poreznoj upravi.

Svjedok M. Č. u iskazu od 20. siječnja 2016. god., a nakon što mu je predočena
priložena pritužba na postupak policije od 08. listopada 1998. god., navodi da je u sporno
vrijeme bio šef smjene u PP S., pa je zasigurno u slučaju bilo kakve pritužbe, na teren
poslao patrolu, tako da on zasigurno nije bio ovlaštena službena osoba koja je uredovala na
licu mjesta. Osim toga, može kazati da se ne sjeća ove pritužbe od strane tužitelja uslijed
proteka vremena, a umirovljen je od 1999. godine. Kako se ne može sjetiti ove prijave
tužitelja, tako ne može niti radnog kolege koji je sporne prigode izišao na lice mjesta.

Raspravnim rješenjem od 20. siječnja 2016. god., odlučeno je izvesti dokaz očevidom
na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke N. Č. dipl.
ing. građevine. Očevid na licu mjesta zakazan na dan 08. srpnja 2016. god., nije održan zbog
prekida postupka uslijed smrti tužene A. M.. Postupak je nastavljen rješenjem ovog
suda P-2521/09 od 21. siječnja 2020. god., a tužene pod 1 i pod 2 pozvane na preuzimanje
postupka, a sve po prijedlogu tužitelja od 27. rujna 2019. godine.

13 Pn-88/20

Na raspravnom ročištu dana 05. ožujka 2020. god., tužitelj navodi da je od dana
podnošenja tužbe prošlo gotovo 20 godina, tako da je činjenično stanje na terenu do danas
izmijenjeno.

Tuženici pod 1 i pod 2 su na istom ročištu predložili pribaviti u dokazne svrhe spis
ovog suda posl.br. Psp-95/14, u pravnoj stvari tužitelja, protiv tuženika I. M. i dr., a
radi smetanja posjeda, u kojem je sud izveo dokaze i utvrdio da je predmet spora javna
prometna površina, odnosno javni put, a što potvrđuje navode njihovih pravnih prednika.

Tužene pod 1 i pod 2 su uz podnesak od 06. ožujka 2020. god., dostavile Rješenje
ovog sud posl.br. Psp-954/14 od 04. rujna 2018. god., i Rješenje Županijskog suda u
S. brodu, Stalna služba u P. posl.br. 12 Gž-1009/2018-2 od 03. prosinca 2018.
godine.

U podnesku od 17. lipnja 2020. god., tužitelj navodi da su relevantne promjene stanja
na licu mjesta sljedeće: Pristupni put je od dana nastanka štete do danas, 19 godina,
izmijenjen na način da je umjesto zemlje, šljake i salonitne cijevi koja se nalazila ispod, od
strane Hrvatskih voda postavljena betonska cijev, a sam put je betoniran. Septička jama s
poklopcem je od dana nastanka štete do danas, 19 godina, zatrpana zemljom i obrasla
vegetacijom. Ogradni zid je na današnji dan, i to tek nakon pisane intervencije načelnika
policije M. B., izgrađen na istom mjestu na kojem je tužitelj prvotno onemogućen,
spriječen u izgradnji nezakonitim postupanjima prednice tužene pod 1 koja je legla ispod
miksera s cementom, i na taj način tužitelju nanijela materijalnu štetu koja je predmet ove
tužbe.

Navodi da je u sudski spis dostavio dokaze na okolnosti oštećenja septičke jame,
uništenja poklopca septičke jame, i puta koji su predmet ovog postupka, odnosno dostavio je i
račun kao trošak/štetu koju je imao zbog postupanja prednice tužene pod 1, pa drži predlaže
da građevinski vještak na temelju dokaza sadržanih u spisu, odredi visinu štete koja mu je
nastala. U svakom slučaju ostaje kod prijedloga očevida na licu mjesta, među ostalim i stoga
što je troškove za izvođenje ovog dokaza već podmirio.

U pogledu dostavljenih odluka ovog suda i Županijskog suda u S. B.,
ističe kako nije jasno na koji bi način one trebale dokazati navode tuženika iz podneska od

02.04. 2012. god., pošto je nesporno da se u tim postupcima (posjedovna parnica) uopće nije
utvrđivalo pitanje vlasništva, a posebice dijelova čest. zem. 254/1 i 255, K.O. K., kojih je
vlasnik upravo tužitelj. Ovaj sud je to izričito i naveo u obrazloženju svoje odluke, a isto je i
potvrdio i sud drugog stupnja. Ovo tim više što je pitanje vlasništva na ovim česticama
potpuno i relevantno za utvrđenje štete koja je nastala na septičkoj jami, kao i šteti vezanoj uz
pregradni zid koji se nalazi na čest. zem. 263/2, a koja je nesporno vlasništvo tužitelja.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Račun br. 02/98 A.-S., Poduzeće za
projektiranje i inženjering, S., .. od 20. listopada 1998. god., Izvadak iz
zemljišne knjige ovog suda br. S.I. 2442/95 od 14. ožujka 1995. god., Rješenje ovog suda
posl. br. Z-2899/80 BI od 07. studenog 1980. god., Prijavu protiv posjednika na č.z. 292, K.O.
K. od 26. kolovoza 1998. god., i 16. rujna 1998. god., Obavijest Županija S., Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu
okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava S. K.. 362-02/98-01/41, Ur.br. 2181-

14 Pn-88/20

04/07-98-3 od 09. listopada 1998. god., i Kl. Up-I-362-02/97-02/29, Ur.br. 2181-04/07-98-9
od 10. rujna 1998. god., Pritužbu na postupak policije od 08. listopada 1998. god., Obavijest
P.U. S. br. 511-12-01-20171/98 od 22. listopada 1998. god., Zahtjev za
vođenje prekršajnog postupka Županija S., Ured za prostorno uređenje,
stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Splitu, Građevinska inspekcija,
Ispostava S. K.. Up-I-362-02/97-02/29, Ur.br. 2181-04/07-98-8 od 10. rujna 1998. god.,
Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda br. S.I. 8735/03 od 22. svibnja 2003. god., Izvadak iz
katastra zemljišta Ureda za katastarsko-geodetske poslove S. od 16. lipnja 1995. god.,
Kopiju katastarskog plana Ureda za katastarsko-geodetske poslove S. od 19. lipnja 1995.
god., Rješenje G. S., Odjel gradske uprave za gospodarenje prostorom, gospodarstvo i
javne potrebe, Služba za gospodarenje prostorom Kl. 363-04/96-01/04, Ur.br. 2180-07-03/3-
96-4 od 31. srpnja 1996. god., Nalaz geodetskog vještačenja "G." od 28. veljače

1996. god., Rješenje G. S., Odjel za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje
prostorom, Služba za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red, Odsjek za
prostorno uređenje i zaštitu okoliša Kl. 363-04/04-01/07, Ur.br. 2180-06-03/4-04-2 od 30.
travnja 2004. god., Prijedlog za obnovu postupka Županija S. G. S.
br. U-40/98 od 11. prosinca 1998. god., Zaključak S. županija, Ured za
katastarsko-geodetske poslove, Ispostava S. K.. Up-I-932-06/97-01/220, Ur.br. 2181-05-
08-99-04 od 15. siječnja 1999. god., Rješenje Državna geodetska uprava Kl. Up-II-932-07/99-
02/212, Ur.br. 541-02/2-99-2 od 18. lipnja 1999. god., Presudu Upravnog suda Republike
Hrvatske br. Us-8663/1999-9 od 19. srpnja 2001. god., dvije fotografije, Preslik spisa
predmeta Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH Kl. Up-I-362-02/97-02/29,
Preslik spisa predmeta Županije S., G. S., Upravni odjel za
komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Služba za izgradnju,
održavanje, gospodarstvo, komunalno redarstvo i prostorno-plansku dokumentaciju, Odsjek
za komunalno redarstvo Kl. 363-04/04-01/07, Rješenje Splitsko-dalmatinska županija G.
Solin, Odjel za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Služba za
izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red, Odsjek za prostorno uređenje i
zaštitu okoliša Kl. 363-04/04-01/07, Ur.br.2180-06-03/4-04-2 od 30. travnja 2004. god.,
Odgovor na tužbu u predmetu Općinskog suda u S. br. II P-290/07 od 05. lipnja 2008.
god., Skicu ovlaštenog sudbenog vještaka mr. sc. A. U. Š. - travanj 1997. god., Preris
katastarskog plana Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar S. od 22. veljače

2008. god., Presudu Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-3613/2003-7 od 03. listopada

2007. god., Preris katastarskog plana Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar
S. od 12. siječnja 2007. god., Zapisnik Državna geodetska uprava, Područni ured za
katastar S., Ispostava S. Kl. Up-I-932-07/06-02/218, Ur.br. 541-23-3-07-01-07-04 od

11. siječnja 2007. god., Rješenje Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar S.,
Ispostava S. K.. Up-I-932-07/06-02/218, Ur.br. 541-23-3-07-01-07-2 od 09. siječnja 2007.
god., Obavijest Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar S., Ispostava S.
Kl. 050-02/06-01/2, Ur.br. 541-23-08/07-01-6-4 od 30. studenog 2006. god., Rješenje
S. županija, Upravni odjel za komunalne poslove i graditeljstvo Kl. Up-II-
363-04/06-01/0069, Ur.br. 2181/1-7-06-1 od 15. rujna 2006. god., Rješenje S. županija,

Grad S., Odjel za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje
prostorom, Služba za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red, Odsjek za
prostorno uređenje i zaštitu okoliša Kl. 363-04/04-01/07, Ur.br. 2180-06-03/4-04-2 od 30.
travnja 2004. god., Obavijest Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar S.,
Ispostava S. K.. 932-06/06-02/96, Ur.br. 541-23-03/07-01-5-4 od 24. svibnja 2006. god.,
Geodetski elaborat Ureda ovlaštenog inženjera geodezije mr. A. U. Š. dipl. ing.
geod. od 10. ožujka 2006. god., Prijavni list za Općinski sud Državna geodetska uprava,
Područni ured za katastar S., Ispostava S. od 24. svibnja 2006. god., Dopis S.

15 Pn-88/20

županija, Grad S. br. U-40/98 od 15. veljače 2001. god., Podnesak Grada
S. odaslan Upravnom sudu RH od 28. rujna 2000. god., Obavijest P.U. S-
br. 511-12-01-20171/98 od 22. listopada 1998. god., Obavijest Županija
S. Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo
i zaštitu okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava S. K.. 362-02/98-01/41, Ur.br.
2181-04/07-98-3 od 09. listopada 1998. god., i Kl. Up-I-362-02/97-02/29, Ur.br. 2181-04/07-
98-9 od 10. rujna 1998. god., Zahtjev za vođenje prekršajnog postupka Županija S
Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu
okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava S. K.. Up-I-362-02/97-02/29, Ur.br.
2181-04/07-98-8 od 10. rujna 1998. god., Zaključak o dozvoli izvršenja Županija S.
Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu
okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava S. K.. Up-I-362-02/97-02/29, Ur.br.
2181-04/7-98-6 od 06. veljače 1998. god., Zahtjev za vođenje prekršajnog postupka Županija
S. Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo
i zaštitu okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava S. K.. Up-I-362-02/97-02/29,
Ur.br. 2181-04/7-98-4 od 07. siječnja 1998. god., Rješenje Županija S.,
Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Kl.
Up-II-363-04/96-01/15, Ur.br. 2181/1-7-97-3 od 17. studenog 1997. god., Obavijest Županija
S. Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo
i zaštitu okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava S. K.. Up-I-362-02-97-02/29,
Ur.br. 2181-04/7-97-3 od 23. rujna 1997. god., Rješenje Županija S. Grad
S., Odjel gradske uprave za gospodarenje prostorom, gospodarstvo i javne potrebe, Služba
za gospodarenje prostorom, Kl. 363-04/96-01/04, Ur.br. 2180-07-03/3-96-4 od 31. srpnja

1996. god., Obavijest Županija S. Ured za prostorno uređenje, stambeno-
komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava
Solin Kl. Up-I-362-02/96-02/04, Ur.br. 2181-04/7-96-4 od 07. ožujka 1996. god., Rješenje
Županija S. Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove,
graditeljstvo i zaštitu okoliša u S., Građevinska inspekcija, Ispostava S. K.. Up-I-362-
02/96-02/05, Ur.br. 2181-04/7-96-2 od 01. ožujka 1996. god., i Kl. Up-I-362-02/96-02/04,
Ur.br. 2181-04/7-96-2 od 01. ožujka 1996. god., i Kl. Up-I-362-02/96-02/06, Ur.br. 2181-
04/7-96-2 od 01. ožujka 1996. god., Zapisnik Županija S., Ured za
prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za
komunalne poslove, zaštitu okoliša i građevinsko-urbanističku inspekciju, Ispostava S. br.
1463 od 22. siječnja 1996. god., Obavijest punomoćnika tužitelja br. 9910 od 20. prosinca

1995. god., Građevnu dozvolu Županija S., Ured za prostorno uređenje,
stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u S., Ispostava S. K.. Up-
I-361-03/95-01/14, Ur.br. 2181-04/7-95-06 od 09. lipnja 1995. god., Obavijest Porezne
uprave, Područni ured S., Ispostava S. K.. 410-01/12-01/202, Ur.br. 513-07-17-07-12-
02 od 13. studenog 2012. god., Obavijest A.-S. d.o.o. M. od 12. studenog 2012.
god., 16 fotografija, Oglas-osmrtnice  33 objavljen u dnevnom listu S. D. od

04. srpnja 2016. god., Rješenje ovog suda posl.br. Psp-95/14 od 04. rujna 2018. god., Rješenje
Županijskog suda u S. B., Stalna služba u P. posl.br. 12 Gž-1009/20018-2
od 03. prosinca 2018. god., Izvadak iz zemljišne knjige Javno vodno dobro ovog suda –
neslužbena kopija sa stanjem na dan 07.06. 2020. god., Optužni prijedlog Općinskog
državnog odvjetništva S. br. KT-228/96 od 12. prosinca 1996. god., Zapisnik ovog suda
posl.br. I K-1/97 od 20. siječnja 2000. god., te Naredbu ovog suda posl.br. Kv-10/2000, I K-
1/97 od 20. siječnja 2000. god., te izveo dokaz saslušanjem tužitelja i prvotno označene
tužene A. M. na ročištu dana 15. ožujka 2012. god., saslušanjem svjedoka A.
M., I. P., S. S. i A. A. na ročištu dana 15. svibnja 2012. god., te
saslušanjem svjedoka M. Č. na ročištu dana 20. siječnja 2016. godine.

16 Pn-88/20

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima ( N.N. br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, i 112/99, u daljnjem
tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 154 st. 1, da je onaj tko drugome uzrokuje štetu, dužan
naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

U odredbi čl. 155 ZOO-a, propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična
šteta), i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili
psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 185 st. 1, st. 3 i st. 4 ZOO-a, propisno da je odgovorna
osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Kad uspostavljenje
prijašnjeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorna osoba,
sud će odrediti da ona isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete. Sud
će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtjeva, izuzev ako okolnosti danog
slučaja opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 186 ZOO-a).

U odredbama čl. 376 st. 1 i st. 2 ZOO-a, propisano je da potraživanje naknade
uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja
je štetu učinila, a ovo potraživanje u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta
nastala.

Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da svi saslušani svjedoci potvrđuju navode
tužitelja tijekom postupka, i iz priložene pritužbe tužitelja na postupak policije od 08.
listopada 1998. god., da je sporne prigode dana 06. listopada 1998. god., pravni prednik
tuženica pok. A. M. spriječila izvođenje radova od strane tužitelja na betoniranju
predmetnog ogradnog zida, na način da je spriječila izlijevanje žitkog betona iz miješalice za
beton u već iskopane temelje i postavljene šablone od strane radnika društva A. S., i to
na način da je legla ispred točkova miješalice za beton. Isto u svojem stranačkom iskazu
potvrđuje i pok. A. M., s tim što navodi da sporne prigode nije legla ispred točkova
miješalice za beton, već je stala ispred miješalice za beton.

Pravni prednici tuženica pod 1 i pod 2 tijekom postupka ističu da je sporne prigode
tužitelj izvodio građevinske radove izgradnje zida na javno-prometnoj površini, pa stoga pok.
A. M. svojim postupanjem nije mogla uzrokovati štetu jer njezino postupanje nije
protupravno.

Međutim, tužitelj je u dokazne svrhe priložio u spis Rješenje Državne geodetske
uprave, Područni ured za katastar S., Ispostava S. K.. UP-I-932-07/06-02/218, Ur. br.
541-23-3-07-01-07-2 od 09. siječnja 2007. god., a kojim se u katastarskom operatu Općine
K. mijenjaju podaci za njegovu nekretninu označenu kao čest. zem. 263/2, a iz
obrazloženja istog rješenja je razvidno da tužitelj osnovano ističe da je istim rješenjem
zadržan u cijelosti oblik i površina njegove parcele koji je bio i na položajnom nacrtu
„G. S.“ br. TKG 7921, ovjerenog 10. 06. 1980. god., a sukladno kojem je izdana i
Građevna dozvola od 22. 12. 1980. god., i kojim je konačno utvrđeno da je tužitelj sve radove
na ograđivanju svoje parcele vršio na njegovoj čest. zem. 263/2, te da je ovim činom nakon
dugog niza godina vođenja više upravnih postupaka okončana „saga“ oko njegove parcele

17 Pn-88/20

oznake čest. zem. 263/2, K.O. K., a koju parcelu je ograđivao sporne prigode betonskim zidom dana 06. listopada 1998. godine.

Prema tome, u postupanju pravnog prednika tuženica pok. A. M. sporne
prigode dana 06. listopada 1998. god., postoje elementi protupravnosti, a time i odštetne
odgovornosti za prouzročenu štetu tužitelju, kao investitoru građevinskih radova, a obzirom
da sporni radovi nisu izvedeni na javno-prometnoj površini označenoj kao čest. zem. 1372/2,
K.O. K., već na nekretnini tužitelja označenoj kao čest. zem. 263/2, K.O. K..

Međutim, pravni prednik tuženica pok. A. M. pritom osnovano ističe da je
tužitelj kao dokaz na okolnost da je pretrpio štetu tj. da je izlio (bacio) beton, dostavio račun
trgovačkog društva A.-S. br. 2/98 od 20. listopada 1998. god., a kojim se tužitelja tereti
za izvršene radove, te pored obračuna određene količine betona, sadrži i obračun usluge za 6
sati rada NK radnika, pa ukoliko tužitelj dana 06. listopada 1998. god., nije mogao zbog
postupanja tužene vršiti izgradnju zida, te bio prisiljen otpustiti radnike i strojeve, trgovačko
društvo A.-S. ga sasvim sigurno ne bi teretilo za izvršene radove i vršilo obračun usluge
za čak šest sati rada NK radnika.

Svjedok A. M., vlasnik društva A. S., navodi da su sporne prigode osim
njega na licu mjesta bila i četiri radnika, a za betoniranje ogradnih zidova je naručio šest
kubika betona i mikser. Ujutro su pripremali šalove za zidove, a popodne je trebalo betonirati.
Firma "M." je teretila njega za naručeni beton i sat i pol miksera, što je i platio, a
tužitelj je račun za beton, mikser i četiri radnika, platio u "kešu" na blagajni njegove firme.
Taj dan su njegovi radnici izvršili šalovanje zidova, a tužitelj je tražio od njega da mu izda
račun za kompletnu uslugu. Izdao mu je dva računa. Nije bilo sporno to da je držao radnike
cijeli dan do dolaska miksera, jer su radili oplate za zidove, i za tu je uslugu tužitelju izdao
jedan račun, dok je drugi račun izdao tužitelju za beton, mikser i radnike za to vrijeme od sat i
pol vremena koliko su čekali pregovaranje sa susjedom, odnosno to vrijeme koliko je stajao
mikser na mjestu dok je ona ležala iza kotača. Beton je vraćen u betonaru, a da je sve bilo u
redu, trebalo bi im negdje sat i pol do dva sata za ugradnju betona.

Pregledom priloženog računa društva A.– S. br. 02. /98 od 20. listopada 1998.
god., utvrđeno je da se račun odnosi na cijenu 6 m 3 betona u iznosu od 2. 220,00 kn, cijenu
1,5 sati miksera u iznosu od 277,50 kn, te cijenu 6 sati rada četiri NK radnika u iznosu od
222,00 kn (37,00 kn po satu rada), a što sa troškovima PDV-a (22%) od 598,29 kn, iznosi
ukupno 3.317,79 kn.

Imajući u vidu iskaz svjedoka A. M., razvidno je da je tužitelj sporne prigode
pretrpio štetu u visini plaćene cijene za 1,5 sati rada četiri NK radnika, a koliko su u
popodnevnim satima trebali potrajati samo radovi na izlijevanje žitkog betona iz miješalice za
beton u već prethodno tijekom jutra iskopane temelje i postavljene šablone od strane radnika
društva A. S., pa jer dakle, sporne prigode tužitelj pretrpio štetu u visini plaćene cijene
za 6 m 3 betona u iznosu od 2. 220,00 kn, cijene 1,5 sati miksera u iznosu od 277,50 kn, te
cijenu za 1,5 sati rada četiri NK radnika u iznosu od 55,50 kn (37,00 kn x 1,5 sati), a što sa
troškovima PDV-a (22%) od 561,66 kn, iznosi ukupno 3.114,66 kn.

Naime, svjedok A. A. navodi da je sporni ogradni zid konačno betoniran dan,
dva poslije dana kada je pok. A. M. legla iza kotača miksera, pa dakle, nema nikakve
dvojbe da je tom prigodom beton izliven u već prethodno prije dan, dva pripremljene šablone
od strane radnika društva A. – S., dok je općepoznato da se pripremljeni žitki beton dana

18 Pn-88/20

06. listopada 1998. god., u te svrhe više nije mogao iskoristiti dan, dva poslije spornog
događaja kada je sporni ogradni zid konačno betoniran od strane tužitelja kao investitora
radova.

Među parničnim strankama, nije sporno da su tužene pod 1 i pod 2 zakonske
nasljednice svojih roditelja i prvotno označenih tuženika pok. A. M. i pok. N.
M., pa su stoga solidarno obvezane da iz ovog osnova, a temeljem priloženog računa
društva A. – S. br. 02/98 od 20. listopada 1998. god., isplate tužitelju na ime naknade za
prouzročenu štetu iznos od 3.114,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od
nastanka štete tj. plaćanja i ispostavljanja računa na blagajni društva A. – S. dana 20.
listopada 1998. god., pa do isplate, dok je za više traženo zahtjev tužitelja iz ovog osnova
odbijen kao neosnovan, a pri čemu nije od nikakvog značaja činjenica da predmetni račun nije
evidentiran u Poreznoj Upravi S., Ispostava S. (toč. I izreke presude).

U odnosu na preostali tužbeni zahtjev radi naknade štete na ime oštećenja u naravi
pristupnog puta – vododerine označenog kao čest. zem. 1372/2, K.O K., te oštećenja
septičke jame u vlasništvu tužitelja, valja primijetiti da su pravni prednici tuženica u dokazne
svrhe priložili u spis Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda br. S.I. 8735/03 od 22. svibnja

2003. god., iz kojega je razvidno da je čest. zem. 1372/2, K.O K., u naravi put, bila
upisana u zemljišnoj knjizi kao Općenarodna imovina, a kao organ upravljanje Narodni odbor
Općine S., uz napomenu da je pod posl. br. Z-1417/01 zaprimljen prijedlog Republike
Hrvatske, Županije S., kojim traži uknjižbu prava vlasništva na ime RH uz
naznaku da se radi o javnom vodnom dobru, temeljem čl. 57 Zakona o vodama (N.N. br.
107/95)

Tužitelj je u dokazne svrhe priložio u spis Izvadak iz zemljišne knjige, Javno vodno
dobro ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 07.06. 2020. god., iz kojeg je
razvidno da je čest. zem. 1372/2, K.O K., u naravi put, upisan u zemljišnoj knjizi kao
vlasništvo Republike Hrvatske pod upravom Hrvatske vode.

Pravni prednici tuženica pod 1 i pod 2 stoga tijekom postupka osnovano ističu
prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi
na naknadu štete uslijed oštećenja u naravi pristupnog puta – vododerine označenog kao čest.
zem. 1372/2, K.O. K., a budući da ista nije u vlasništvu tužitelja, već kao javno vodno
dobro u vlasništvu Republike Hrvatske.

Osim toga, valja primijetiti da nitko od saslušanih svjedoka nije vidio nikakva
oštećenja na septičkoj jami u vlasništvu tužitelja, odnosno napuknuća na gornjoj ploči i
betonskom poklopcu od septičke jame, a niti da bi preko nje prelazili bageri i teški
građevinski strojevi angažirani od strane pravnih prednika tuženica, dok pravni prednici
tuženica tijekom postupka osnovano ističu i to da se u nijednoj priloženoj prijavi tužitelja ne
navodi da je došlo do oštećenja septičke jame i puta, već se samo prijavljuje da posjednici
čest. zem. 292, K.O. K., bespravno izvode građevinske radove.

Svjedok S. S. navodi da joj je poznato da tužitelj na svojoj nekretnini ima
septičku jamu koja je danas pokrivena zemljom ili je zarasla travom, dok svjedok A. A.
isto tako navodi da mu je poznato da tužitelj u svom dvorištu, i to po prilici između kuće i
ogradnog zidića ima septičku jamu, koja je vidljiva, odnosno, samo poklopac jame je vidljiv.
Ne može se sjetiti u kakvom je stanju bila septička jama i da li je imala ikakva oštećenja.

19 Pn-88/20

Sjeća se da je postojao betonski poklopac od septičke jame, ali se ne može sjetiti da li je isti
bio oštećen.

Naprijed navedeni iskazi saslušanih svjedoka ukazuju na činjenicu da je septička jama
tužitelja bila pokrivena zemljom, a nakon toga i zarasla travom od same izgradnje, a ne kako
navodi tužitelj da je ista tek od dana nastanka štete do danas, 19 godina, zatrpana zemljom i
obrasla vegetacijom, pa ista svakako pokrivena zemljom i zarasla travom i vegetacijom nije
niti mogla biti oštećena eventualnim prelaskom bagera i građevinskih strojeva angažiranih od
strane pravnih prednika tuženica. Pri tome valja primijetiti i to da priložena fotografija od
strane tužitelja (str. 50 spisa) ne ukazuje na nikakva oštećenja septičke jame, već samo na
činjenicu da je podignut betonski poklopac septičke jame.

Radi navedenog, tužbeni zahtjev radi naknade štete na ime oštećenja u naravi
pristupnog puta – vododerine označenog kao čest. zem. 1372/2, K.O K., te oštećenja
septičke jame u vlasništvu tužitelja, u cijelosti je odbijen kao neosnovan (toč. II izreke
presude), a sve neovisno o neosnovano istaknutom prigovoru zastare, budući da nije jasno na
kojoj (prvoj) prijavi tužitelja od 05. veljače 1996. god., pravni prednici tuženica pod 1 i pod 2
temelje ovaj istaknuti prigovor.

Radi svega navedenog, valjalo je bez izvođenja daljnjih predloženih dokaza kao
suvišnih, donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom
postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke
imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za
zastupanje po punomoćniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika, i sudske pristojbe sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br.
53/19). Obzirom na približno jednak (ne) uspjeh stranaka u parnici, i to imajući u vidu pravni
osnov i visinu tužbenog zahtjeva zajedno sa pripadajućima kamatama, valjalo je donijeti
odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 25. rujna 2020. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15
dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1 i pod 2