Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split Povrv-1708/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. Z. O.:..H. 82, zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., K.
7, protiv tužene M. M. O.:….. iz V., O. kralja K. 16, zbog
isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. rujna 2020. u nazočnosti
zamjenice punomoćnice tužitelja a u izočnosti uredno pozvane tužene, pozivom na odredbu
čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 25. rujna 2020.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. bilježnika u
S. N. K. pod brojem O.-807/2018 od 16. ožujka 2018. u dijelu kojim je
naloženo tuženoj da namiri tužitelju potraživanje u iznosu od 10.860,21 kn zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
-30,00 kn od dana 18. srpnja 2017.,
-1.089,92 kn od dana 19. kolovoza 2017., -910,30 kn od dana 16. rujna 2017.,
-969,81 kn od dana 17. listopada 2017.,
-761,18 kn od dana 16. studenog 2017. i -7.099,00 kn od dana 17. veljače 2018.,
pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl.29. ZOO-a koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 5.812,50
kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do
isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 16. ožujka 2018. predao J. bilježniku u S. N. K.
ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave predlažući da njegov prijedlog bude
prihvaćen a tužena obvezana na namjeru tražbine u iznosu od 10.860,21 kuna sa pripadajućim
kamata i troškovima ovrhe.
Prijedlog tužitelja prihvatio je J. bilježnik u S. N. K. te je dana 16.
ožujka 2018. donio rješenje o ovrsi pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv 807/2018 kada je
ujedno obvezana tužena i na naknadu troškova ovršnog postupka tužitelju u iznosu od 1.736,50 kuna.
Na rješenje o ovrsi Javnog bilježnika u Splitu tužena je izjavila prigovor u kojem je
navela kako smatra da pružatelj usluge radi diskriminaciju ovisno o području u kojem živi.
Od T-COM-a je zatražila pružanje usluge Magenta 1, a na kvalitetu usluge se žalila nebrojeno
puta. Kako živi na V. to da smatra da ju se upravo s obzirom na tu činjenicu diskriminira jer
plaća nekvalitetne usluge. Uz navedeno da joj se javljaju svakakve agencije koje joj prijete što
smatra također diskriminirajućim.
Dana 19. rujna 2018. Općinski sud u Splitu je pod brojem Povrv-1708/18 donio
rješenje kojim se ranije doneseno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage uz ukidanje provedenih
radnji a odlučeno je po pravomoćnosti donesenog rješenja spis ustupiti Parničnom odjelu
Općinskog suda u Splitu na daljnji postupak.
Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom izvoda otvorenih stavaka dužnika na
dan 12. ožujka 2018., Ugovora o cesiji, Anexa br. 1 Ugovora o cesiji, Dodatka Ugovora o
cesiji, zahtjeva za mobilnim uslugama broj 36802495, Ugovora o kupnji uređaja s otplatnim
planom i potvrde o sklapanju ugovora, zahtjeva za mobilnim uslugama br. 45199730 s
ugovorom o kupnji uređaja i otplatnim planom te potvrdom o sklapanju ugovora, preslike
računa te Općih uvjeta poslovanja za mobilne usluge.
Zahtjev je tužitelja osnovan.
U konkretnoj pravnoj stvari predmetom je postupka dugovanje u iznosu od 10.860,21 kuna zajedno sa kamatama i troškom postupka.
Prema odredbi čl.80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
35/05,48/08 125/11, 78/15 i 29/18, nadalje u tekstu: ZOO/05) vjerovnik može ugovorom
sklopljenim sa trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen
zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na
drugoga. Za ustup tražbine u smislu odredbe čl. 82. istog Zakona nije potreban pristanak
dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. S obzirom da se vođenje
parnice novog vjerovnika protiv dužnika može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine
to je za navesti da na valjanost ustupanja nije od važnosti činjenica je li tužitelj o ustupu
obavijestio tuženicu, a ujedno tužena i ne tvrdi da je tražbinu ispunila, ona se prižaluje na
kvalitetu iste.
Iz svih dokaza izvedenih u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da tužena u spornom
razdoblju nije podmirila naknadu za pružene joj usluge
Tužitelj je temeljem Ugovora o cesiji broj FF3-08/2015 postao vlasnikom potraživanja
kojeg je Hrvatski telekom d.d. imao prema tuženoj. Iz zahtjeva za mobilnim uslugama broj
36802495 te pratećeg ugovora o kupnji uređaja i otplatnim planom jasno je vidljivo da je
tužena 1. ožujka 2016. zasnovala ugovorni odnos te kupila uređaj marke Sony Xperia M4
Aqua. Također je iz zahtjeva za mobilnim uslugama broj 45199730 kao i pratećeg ugovora o
kupnji uređaja i otplatnog plana vidljivo da je tužena 7. studenog 2016. zasnovala ugovorni
odnos te kupila dva uređaja marke Samsung Galaxy S7. Za sve je ostvarila popuste. Iz
predmetnih računa koji su pregledani jasno je vidljivo da je tužena usluge koristila,
uspostavljala je pozive, slala sms poruke i trošila podatkovni promet. Prednik tužitelja je u
računu broj 018274218230001802018 tuženoj obračunao i naknadu za prijevremene raskide
ugovora. Taj račun ne odnosi se, za razliku od ostalih računa, na uslugu za korištene usluge,
već je to račun o visini naknade u smislu popusta na proizvode i usluge koje je tužena
ostvarila kupnjom čak 3 mobilna uređaja, a sve zbog zasnivanja pretplatničkih odnosa u
obveznom trajanju od 24 mjeseca. Važno je naglasiti i to kako predmetni ugovori nisu
raskinuti odlukom tužitelja tj. prednika tužitelja, kao pružatelja telekomunikacijskih usluga
već je do raskida ugovora došlo zbog toga što tužena nije podmirivala preuzete ugovorne
obveze.
Tužena je u svome prigovoru tek navela da je imala prigovore na kvalitetu usluge, međutim, tužitelj je zanijekao da je ikada od tužene dobio bilo kakav prigovor ili reklamaciju
na ispušteni račun. Tužena nije dostavila dokaz da bi prigovarala ispuštenim računima,
slijedom čega je sud ocijenio da je ovaj prigovor na rješenje o ovrsi tužena stavila tek radi
odugovlačenja postupka, odnosno, otezanja sa trenutkom kada će za ono što je preuzela
obvezu morati i platiti.
Prema svemu navedenom tužitelj je kao pravna osoba na koju je prešlo pravo naplatiti
potraživanje od dužnika ovlašten to zahtijevati u ovom postupku pokrenutom po ovršnom
prijedlogu. Stoga bi tužena bila u obvezi tužitelju platiti naknadu za usluge koje joj je pružio
HT d.d. prema ispostavljenim računima.
Slijedom naprijed navedenog valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kako je to navedeno u točci I. izreke ove presude.
U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu
pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima
građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem
trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne
predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl.450.st.1. ZPP-a. U odnosu na
troškove ovršnog postupka tužitelju su priznati oni koji se odnose na sastav ovršnog
prijedloga 1.000,00 kn i javnobilježničku nagradu u visini od 330,00 kn (Pravilnik o
nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine 8/11,
114/12) sve uvećano za PDV što iznosi ukupnih 1.662,50 kn.
Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem zahtjeva za naknadu troška, a u
smislu odredbe čl.164.st.l., čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, a temeljem Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je tako priznato: za sastav podneska od 04.
lipnja 2020. - 100 bodova te za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 08. lipnja i 03.
rujna 2020. – svaka radnja pod 100 bodova, sveukupno 300 bodova što pri vrijednosti boda
od 10,00 kn daje iznos od 3.000,00 kn. Dobiveni iznos uvećan je 25% PDV-a, tako da se
dobio iznos od 3.750,00 kn kojem iznosu je valjalo nadodati trošak sudske pristojbe na
presudu u iznosu od 400,00 kn pa se dobije iznos od 4.150,00 kn. Konačno je tako dobivenom
iznosu parničnog troška pridodan trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.662,50 kn a
matematičkom operacijom zbrajanja u konačnici je dobiven iznos od 5.812,50 kn koliko će
tužena naknaditi tužitelju kao stranci koja je u potpunosti uspjela u postupku, radi čega je
odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.
U Splitu, 25. rujna 2020.
S U D A C
Dunja Ljubičić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave iste.
DNA: - pun. tužitelja
-tuženoj
-u spis
Kontrolni broj: 0827a-87cf2-81d84
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.