- 1 -

                                                                                                                             Broj: Jž-645/2019

 

                                                                  

                                                       

                                                                                                           Broj: Jž-645/2019

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V.B., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09 i 84/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj: 22. Pp J-145/2019 od 21. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o j e :

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V.B. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.              Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik V.B. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

 

 

                                                           Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom okrivljeni V.B. je proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, a u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti iznos od 900,00 kuna.

 

Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

Također je navedenom presudom, a temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona i članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, od okrivljenika oduzeto 1,9 grama droge hašiš.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom, da je apsolutno vjerovano lažnom iskazu svjedoka. On nije prisustvovao nikakvom ispitivanju niti ga je potpisao kao niti oduzimanje predmeta, a s druge strane vjeruje da postoji snimka sa službenog automobila gdje se može jednostavno utvrditi je li svjedok ulazio u njegov automobil ili nije, a što sud nije uzeo u obzir, pa stoga odbacuje presudu o krivnji jer nikakav prekršaj nije počinio predlažući da se njegova žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize okrivljenikove obrane i iskaza ispitanog svjedoka – policijskog službenika Denisa Križnika.

 

Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je upravo žalitelj predmetne zgode posjedovao paketić s navedenom drogom.

 

Svjedok policijski službenik iskazivao je na temelju osobnih saznanja, njegov iskaz je prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim kada navodi da zbog okrivljenikova psa nije ulazio u vozilo već da je okrivljenik izvadio iz automobila vrećicu s hašišom i stavio je na krov, a prvostupanjski sud nije našao osnove za sumnju da bi se radilo o lažnom iskazu i „podmetanju“ droge okrivljeniku od strane policije.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja, tijekom postupka žalitelj nije predložio provođenje drugih dokaza, a sud prvog stupnja je za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te se na iste upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

Napominje se da se u ovom slučaju nije radilo o formalnoj istražnoj radnji pretrage osoba i vozila prema odredbama Zakona o kaznenom postupku. Policijski službenici su, postupajući temeljem odredbi Zakona o policiji (»Narodne novine«, br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14. i 33/15), Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (»Narodne novine«, br. 76/09. i 92/14) i Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (»Narodne novine«, br. 89/2010 i 76/15), u svrhu pronalaženja predmeta koji mogu biti predmet prekršajnog ili kaznenog djela ovlašteni izvršiti pregled koji se obavlja vizualno, dodirom i uvidom u sadržaj (članak 113. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika). U smislu odredbe članka 115. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, ako ne postoji neposredna opasnost za život ljudi ili imovinu, policijski službenik će prije obavljanja pregleda predmeta odnosno prometnog sredstva pozvati osobu da omogući uvid u sadržaj predmeta kojega će pregledati, a iz postupka proizlazi da je žalitelj osobno predao smotuljak s drogom policijskom službeniku.

 

Što se tiče okrivljenikove nazočnosti na raspravi na kojoj je ispitan navedeni svjedok, iz spisa je vidljivo da je okrivljeniku za ročište dana 1. veljače 2019. (na kojem su provedeni dokazi te je dokazni postupak završen i određena objava presude) poziv uredno dostavljen na adresu stanovanja, no isti nije pristupio niti je opravdao nedolazak, pa je održana glavna rasprava bez njegove nazočnosti s obzirom da su bili ispunjeni svi uvjeti iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, te se nije radilo o situaciji u kojoj je sud dužan odgoditi glavnu raspravu, a okrivljenik je bio pravilno upozoren u smislu odredbe članka 109.a stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona da se rasprava može održati i odluka donijeti i u njegovoj odsutnosti. Isto tako činjenica da je okrivljenik odbio policiji  potpisati potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta ne dovodi u sumnju zaključak suda o njegovoj odgovornosti, dok video snimka samog događaja (koju okrivljenik predlaže izvesti u postupku) ne postoji.

 

Imajući u vidu navedeno, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem ističe da se ne smatra krivim za predmetni prekršaj, a na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja opravdano je prvostupanjski sud žalitelja proglasio krivim i pravilno pravno označio njegovo djelo kao prekršaj iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Ovaj Sud nalazi da kazna izrečena u iznosu ublaženom znatno ispod posebnog minimuma novčane kazne propisane za to djelo prekršaja nije previsoka. Naime, za taj prekršaj je člankom 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika na temelju kojih je istom ublažio novčanu kaznu znatno ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja. Kaznu izrečenu okrivljeniku ovaj Sud drži primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom kaznom, po mišljenju ovog Suda, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.                                                                                                                              

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude .

 

 

U Zagrebu, 25. rujna 2020.

 

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                          Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.