1

Poslovni broj: UsImio-255/19-24

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Ireni Lela, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. S. iz U., , protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 A, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 17. rujna 2020., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 25. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

          Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/19-01/324, Urbroj: 522-05/1-1-2-19-4 od 2. srpnja 2019. godine.

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika od 2. srpnja 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Z., Klasa: UP/I-52-02/18-03/117, Urbroj: 2189-03-02-19-7 od 29. ožujka 2019., kojim je odbijen zahtjev N. S., ovdje tužitelja, za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI-a) iz Domovinskog rata temeljem bolesti PTSP-a, pozivom na odredbu članka 12. ZHBDR-a.

Tužitelj u tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja tuženika navodi kako je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno da je isto utemeljeno na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka koje mu priznaje postojanje PTSP-a lakšeg oblika koji je trajno oštetio njegov organizam, ali za manje od 20%. Tako ističe da je smisao žalbenih navoda taj da ga vještači neovisno tijelo vještva, a ne da vještačenje ponovi isto tijelo koje je donijelo nalaz i mišljenje na temelju kojeg je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje protiv kojeg je izjavio žalbu. Svi se vještaci slažu da kod tužitelja postoji PTSP, kao i kauzalni neksus između njegove bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, ali svi vještaci navode da unatoč takvim utvrđenjima, organizam nije oštećen niti 20%. U pogledu stupnja oštećenja organizma temeljem bolesti PTSP-a koji je mišljenjem Vijeća ocijenjen lakim, a što je razvidno iz sadržaja istog, ističe da je isto u direktnoj koliziji sa nalazom i mišljenjem psihijatra i kliničkih psihologa koji su ga liječili na temelju dijagnoze koju su mu postavili. Implikacija je nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva da je njegova dijagnoza nepravilno postavljena, te da su ga specijalisti koji su ga liječili to činili nesvjesno, na temelju pogrešno postavljene dijagnoze. Dijagnoza koju ima izrijekom upućuje na to da je njegova osobnost nastupom bolesti trajno izmijenjena. Smatra da je cilj nalaza i mišljenja Vijeća upravo nepriznavanje statusa HRVI, te da je analiza nalaza išla u smjeru diskreditacije njega kao osobe, a neizravno i liječnika koji ga liječe od 2004. pa sve do danas.

              Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, te navodi da je postotak oštećenja organizma vještačen i utvrđen na temelju članaka 26. do 47. Uredbe i Liste II. Svoj nalaz žalbeno vijeće viših vještaka potkrepljuje jasnim obrazloženjem egzaktnih medicinskih činjenica koje se nalaze u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a u smislu članka 51., 52., 54. stavka 1. (ratni put) kao i odredbom članka 44. Uredbe kojom je propisano da se pri utvrđenju postotka oštećenja organizma ne uzimaju oštećenja koja su posljedica izvan okolnosti sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (dakle koja su posljedica starenja, starosne dobi, materijalnog stanja, nadarenosti i druge činjenice). Žalbeno vijeće viših vještaka u postupku žalbe smatra da je tužitelj tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu (19 dana) bio u kratkom periodu angažiran u obrani Republike Hrvatske te se kod njega nisu mogla razviti teža posttraumatska oboljenja, što je opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, iz koje je razvidna klinička slika, dinamika i tijek terapijskih postupaka, a posebice jačina propisanih psihofarmakoloških lijekova. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. U zapisniku o vještačenju, predsjednik vijeća je dao iscrpno i cjelovito obrazloženje u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke, a koje je tuženik prihvatio jer je utemeljeno na medicinskoj dokumentaciji u spisu. U nalazu i mišljenju Žalbeno vijeće utvrđuje da tužitelj nije u dužem periodu bio u egzistencijalno ugrožavajućim i po život opasnim situacijama u kojima bi se mogla razviti teža posttraumatska oboljenja. Ishod predmetnog postupka nije zapreka za podnošenje novog zahtjeva za utvrđivanje postotka oštećenja organizma, sukladno članku 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, ako i kada tužitelj bude smatrao da je u međuvremenu došlo do pogoršanja njegove bolesti koje dovodi do većeg postotka oštećenja organizma. Uzimajući u obzir navedeno pravilna je i zakonita odluka tuženika Klasa: UP/II-562-02/19-01/324, Urbroj:522-05/1-1-2-19-4 od 2. srpnja 2019., kojom je žalba tužitelja odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Zadar, Klasa: UP/I-562-02/18-03/117, Urbroj: 2198-03-02-19-7 od 29. ožujka 2019.

Sud je 22. listopada 2019. i 17. rujna 2020. održao javne rasprave, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na ročištu za raspravu održanom 22. listopada 2019. tužitelj je predložio da se u upravnom sporu provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru, nakon čega je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem predloženog dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu po vještaku psihijatru, a za osobu vještaka određena je stalna sudska vještakinja za psihijatriju S. B., kada je istoj naložena izrada nalaza i mišljenja rješenjem ovog suda, poslovni broj: Uslmio: 255/19-8 od 21. siječnja 2020. Navedena sudska vještakinja podneskom od 25. veljače 2020. obavijestila je sud o nemogućnosti izrade nalaza i mišljenja u ostavljenom roku radi postupanja u većem broju drugih predmeta, predlažući svoje izuzeće, radi čega je Sud rješenjem poslovni broj: Uslmio-255/19-10 od 6. ožujka 2020. istu oslobodio dužnosti vještačenja u predmetnom upravnom sporu, a za sudskog vještaka odredio je prof. dr. sc. D. B..

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora, te sudsko - medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju prof. dr. sc. D.B..

              Odredbom članka 12. stavkom 1. točkom c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17), propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

              Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) Zakona, status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava  neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.

              Nadalje, člankom 181. stavkom 1. Zakona, propisano je da činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, činjenica o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za njegu i pomoć druge osobe, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na ortopedski doplatak, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za pripomoć u kući, činjenica oštećenja organizma radi ostvarivanja prava na naknadu troška prilagodbe osobnog automobila i činjenica nesposobnosti za privređivanje utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja koje daje posebna organizacijska jedinica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koja provodi medicinska vještačenja u postupcima ostvarivanja statusa i prava iz ovoga Zakona sukladno posebnom propisu, a koji postupak je uređen Uredbom o metodologiji vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17 i 56/18 - dalje: Uredba).

              Prema članku 181. stavku 2. Zakona, prije nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz stavka 1. ovoga članka o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske potrebno je obaviti stručnu procjenu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, dok je stavkom 4. istog članka Zakona propisano da se način provedbe stručne procjene iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo, uz prethodnu suglasnost ministra i ministra nadležnog za rad i mirovinski sustav, a to je Pravilnik o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida („Narodne novine“, broj: 27/18).

              Članak 185. stavkom 1. Zakona, propisano je da Vijeće vještaka u prvostupanjskom postupku donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, osim u postupku utvrđivanja činjenica o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a prema stavku 3. istog članka Zakona, u drugostupanjskom postupku, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, žalbeno vijeće donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

Sukladno odredbi članka 184. stavka 1. Zakona u drugostupanjskom postupku, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, Ministarstvo je dužno pribaviti nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće) kada se žalba odnosi na nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku.

U skladu s odredbom članka 185. stavka 3. Zakona u drugostupanjskom postupku, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, žalbeno vijeće donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

Člankom 1. stavkom 1. Uredbe o metodologijama vještačenja (''Narodne novine'', broj: 67/17. i 56/18.) propisano je da se ovom Uredbom uređuje način i postupak vještačenja u svrhu ostvarivanja prava u području socijalne skrbi, mirovinskog osiguranja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, prava po osnovi rodiljnih i roditeljskih potpora, zaštite ratnih i civilnih žrtava rata te u svrhu utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta pri ostvarivanju prava u sustavu obrazovanja, kao i u svrhu ostvarivanja prava u drugim područjima u kojima se prava ostvaruju na temelju nalaza i mišljenja tijela vještačenja kada je to propisano Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja (u daljnjem tekstu: Zakon) ili posebnim propisom.

Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 9. veljače 2018. za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem bolesti PTSP-a, u smislu članka 12. i 179. stavka 1. točke f) Zakona.

U postupku povodom navedenog zahtjeva prvostupanjsko je tijelo kompletiralo spis predmeta (ratni put, raspoloživu medicinsku dokumentaciju iz spisa predmeta, potvrdu o priznatom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uputnicu, cjeloviti zdravstveni karton i ostalu raspoloživu medicinsku dokumentaciju) te je isti upućen na stručnu procjenu u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu (članak 181. stavak 2. Zakona), radi stručne procjene o postojanju/nepostojanju uzročno-posljedične veze između bolesti PTSP-a i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a sukladno Pravilniku o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (''Narodne novine'', broj: 27/18.). Prema pribavljenom obrascu stručne procjene doneseno je mišljenje o postojanju uzročno-posljedične veze između psihičkih bolesti tužitelja i njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

Po povratku predmeta sa stručne procjene, pribavljen je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda S., Izdvojeno mjesto rada Z. od 12. prosinca 2018. Prema tom nalazu i mišljenju vještaci su utvrdili da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnove psihoze, koje je ocijenjeno po T 236a, lakog stupnja, koje iznosi manje od 20%, uz napomenu da se tužitelj prvenstveno liječi radi sumanutog poremećaja, sada u remisiji.

Nadalje, u skladu s člankom 182. Zakona, navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je revizijskom vijeću koje je u nalazu i mišljenu evidencijski broj vještačenja: 217831 od 12. ožujka 2019., utvrdilo da se kod tužitelja radi o oštećenju organizma s osnove psihičke bolesti (PTSP) koje iznosi manje od 20%, prema točki 238. a) Liste postotka oštećenja organizma (Liste II), koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja.

Slijedom toga, prvostupanjsko tijelo je donijelo navedeno rješenje od 29. ožujka 2019.

U žalbenoj fazi postupka (članak 184. Zakona) odlučne medicinske činjenice utvrđene su vještačenjem provedenim od strane Žalbenog vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 259714 od 12. lipnja 2019., koje je ocijenilo da kod tužitelja postoji oštećenje organizma temeljem T 238.a s manje od 20%, uz obrazloženje da je kod tužitelja prisutna blaža forma odgođenog PTSP-a, sada kompenziranog.

Slijedom toga, osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je zakonitost prvostupanjskog rješenja od 29. ožujka 2019.

            Postupajući po rješenju ovog suda, poslovni broj: Uslmio-255/19-11 od 6. ožujka 2020.  kojim je stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju D. B. naloženo provođenje vještačenja, te dostave očitovanja je li kod tužitelja postoji oštećenje organizma temeljem psihičkih poremećaja vezanih uz ratnu traumu, te, ako da, u kojem postotku, a sukladno točki 238. Liste II postotka oštećenja organizma - Glava IX, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17 i 56/18 - dalje Uredbe), s tim da sukladno članku 29. stavku 4. Uredbe, u obrazloženju nalaza i mišljenja o postotku oštećenja organizma spomene da li se radi o lakšem, srednjem, težem ili najtežem obliku oštećenja organizma, ista je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 20. srpnja 2020., donesenim na temelju pregleda tužitelja, uvida u opsežnu medicinsku dokumentaciju i uvida u ratni put tužitelja. U istom je navela da se tužitelj od 2004. liječi najprije zbog sumanutog poremećaja, šifre prema MKB-u: F 22 i antisocijalnog poremećaja ličnosti, F 60.2, a od 2014. postavljena je dijagnoza paranoidne shizofrenije. Dijagnoza u svezi s ratom se prvi put postavlja 2006., odnosno 13 godina nakon izloženosti ratnoj traumi i to ponajprije elementi PTSP-a, a potom i PTSP (F 43.1), a od 2017. navodi se i dijagnoza F. 43.1. i F. 62.0.  U istom je u bitnom navela da se dijagnoze F 43.1. i F 62.0 mogu dovesti u svezu s ratnom traumom tužitelja, jer se radi o PTSP-u i trajnim promjenama osobnosti nastalim kao posljedica izloženosti traumatskim događajima. Oštećenje ličnosti s dijagnozom F 62.0 ukazuje na promjene osobnosti u lakšem stupnju, te se složila s nalazom i mišljenjem vještaka Zavoda koji navode da se oštećenje organizma cijeni lakše po T 238 s manje od 20%. Navela je da iako kod tužitelja postoji značajno psihičko oštećenje da je isto posljedica paranoidne shizofrenije, a ne PTSP-a, odnosno trajnih promjena osobnosti nastalih zbog sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Istaknula je da u prilog tome govori vremenski značajno dug period od pojave psihičkih smetnji, a koje nisu bile dominantno u vezi s traumatskim ratnim zbivanjima, te sadržaji psihotičnog poremećaja koji nisu bili u svezi s ratnom traumom.

              U odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje dr. sc. D. B., primarijus spec. psihijatar, stalne sudske vještakinje za psihijatriju, tuženik nije dao posebno očitovanje, dok je tužitelj u podnesku od 13. kolovoza 2020. izrazio neslaganje s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje da je dijagnoza F.62.0 izražena u lakšem obliku, već smatra kako se radi o teškom stupnju oštećenja organizma.

Ovaj sud nalaz i mišljenja sudske vještakinje za psihijatriju ocjenjuje vjerodostojnim i objektivnim dokazom, jer je isti izrađen i obrazložen sukladno pravilima struke i mjerodavnim propisima, te je u suglasju sa medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, kao i spisu ovog spora, te je ista dala uvjerljive i logički opravdane razloge za dano mišljenje da se radi o lakšem obliku oštećenja organizma s 20% temeljem psihičkih bolesti tužitelja dijagnoza PTSP i trajne promjene osobnosti nastale zbog sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, šifre prema MKB-u: F 43.1. i F 62.0, koje su u svezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

Utoliko, Sud ocjenjuje paušalnom primjedbu tužitelja sadržanu u podnesku od 13. kolovoza 2020., kojim se očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje, budući se radi o medicinskoj činjenici o kojoj tužitelja nema stručnih znanja, pri čemu ničim nije doveo u sumnju da sudska vještakinja nalaz i mišljenje nije dala u skladu s medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženika.

Radi navedenog, nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja u prvostupanjskom postupku od 12. ožujka 2019. i drugostupanjskom upravnom postupku, nisu dovedeni u sumnju prigovorima tužitelja u tužbi, prema kojima oštećenje organizma tužitelja s osnove psihičkih poremećaja vezanih uz ratnu traumu iznosi manje od 20%, prema točki 238. a) Liste postotka oštećenja organizma (Liste II).

Stoga je tuženik svoju odluku, kojom je odbio predmetni zahtjev tužitelja mogao utemeljiti na ovakvim nalazima i mišljenjima stručnih tijela medicinskog vještačenja.

Sud stoga osporeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela ocjenjuje zakonitim, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Stoga, a budući da je rješenje tuženika zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu, 25. rujna 2020.             

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Irena Lela