- 1 -              Poslovni broj: Usž-3544/20-2

Poslovni broj: Usž-3544/20-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Z., i B. T. iz Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Z., radi sudske pristojbe u predmetu naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi B. T. protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1361/17-23 od 10. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2020.

r i j e š i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1361/17-23 od 10. srpnja 2020.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje (točka I.) te je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe istog Suda poslovni broj: UsI-1361/17-19 od 25. veljače 2020. odbačen kao nepravodoban (točka II. izreke). Upravni sud u Zagrebu je ocijenio da je rješenje o pristojbi tužiteljici uredno dostavljeno u smislu odredbe članka 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP), a prijedlog za povrat u prijašnje stanje je podnesen po isteku člankom 52. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS) propisanog roka od 90 dana od dana propuštanja.

              Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u odnosu na točku II. izreke navodi kako nije točno da je rješenje o pristojbi zaprimila 5. ožujka 2020. Rješenje datirano s 25. veljače 2020. je našla u poštanskom sandučiću krajem svibnja ove godine. Ne zna kojeg datuma je pismeno ubačeno u njezin sandučić (26., 27. ili 28. svibnja) niti može znati jer nije svaki dan izlazila, ali je prilikom svakog izlaska pogledala u sandučić. Pismeno je našla u sandučiću krajem svibnja, a nikako 5. ožujka 2020. Smatra da se radi o manipulaciji i postavlja pitanje zašto bi čekala da istekne rok od 90 dana. Prigovara postupku provedenom radi vraćanja nacionaliziranog stana te smatra kako je cjelokupna situacija oko proglašene pandemije COVID 19 poslužila za manipulaciju datumima. U odnosu na točku I. izreke ističe kako prvostupanjski sud nije uopće uzeo u razmatranje njezine argumente te navodi da se referirala na činjenicu da je od njezinog saznanja o pristojbi prošlo 3 dana. Poziva se na općepoznate izvanredne okolnosti zbog kojih smatra da je rok od 3 dana prekratak.

              Žalba nije osnovana.

              Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a) Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi pobijano rješenje bilo nezakonito.

              Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18., dalje: ZoSP) propisano je da protiv rješenja o pristojbi stranka može u roku od tri dana od dana kada joj je rješenje dostavljeno podnijeti prigovor prvostupanjskom sudu.

Dakle, radi se o strogom zakonskom roku koji ne određuje sud. Posljedice propuštanja poduzimanja radnje u roku, zbog čega je stranka izgubila pravo poduzeti tu radnju, mogu se sanirati jedino na način da stranka podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje i sud dopusti povrat u prijašnje stanje, što je regulirano odredbama članka 52. ZUS-a.

Međutim, i za predlaganje povrata u prijašnje stanje propisani su subjektivni i objektivni rok, tako da se prema odredbi članka 52. stavka 2. ZUS-a nakon proteka 90 dana od propuštanja ne može tražiti povrat u prijašnje stanje.

              U konkretnom slučaju, uvidom u dostavnicu rješenja o pristojbi poslovni broj: UsI-1361/17-19 od 25. veljače 2020., koja prileži spisu prvostupanjskog suda, Sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljici rješenje uredno dostavljeno 5. ožujka 2020., prema pravilima za osobnu dostavu propisanim odredbama članka 85. ZUP-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 50. stavak 1. ZUS-a.

Odredbom članka 85. stavak 5. ZUP-a propisano je da se dostava smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.

Dostava pismena ostavljanjem u poštanskom sandučiću smatra se urednom ako je dostavljač prethodno obavio radnje propisane odredbama članka 85. stavka 2. i 3. ZUP-a, a koje radnje su, kako to proizlazi iz dostavnice, uredno obavljene.

Prigovor na rješenje o pristojbi od 25. veljače 2020. tužiteljica je podnijela neposredno prvostupanjskom sudu 10. lipnja 2020., dakle po proteku zakonom propisanog roka za podnošenje prigovora, a nije dokazala da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno kako je to propisano odredbom članka 85. stavak 5. ZUP-a, u kom slučaju je teret dokaza na stranci koja tvrdi da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.

Stoga je prvostupanjski sud imajući na umu sadržaj prigovora, osnovano ispitao jesu li ispunjeni uvjeti za povrat u prijašnje stanje, uz dopuštanje kojeg bi se prigovor tužiteljice smatrao pravodobno podnesenim.

Međutim, i u tom dijelu proizlazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen po isteku objektivnog roka za podnošenje takvog prijedloga, odnosno po isteku 90 dana od dana propuštanja (istek roka od 3 dana od dana uredne dostave 5. ožujka 2020.).

Budući da je prigovor podnesen po proteku roka propisanog odredbom članka 29. stavka 1. ZoSP-a, osnovano je prvostupanjski sud prigovor kao nepravodoban odbacio.

Zaključno, Sud smatra potrebnim istaknuti da tužiteljica u prigovoru podnesenom prvostupanjskom sudu ne navodi nijednu osnovu propisanu odredbom članka 11. ZoSP–a na temelju koje bi mogla biti oslobođena plaćanja sudskih pristojbi nego iznosi svoje nezadovoljstvo rješavanjem upravne stvari. Nadalje, u članku 10. stavku 1. ZoSP–a propisano je da stranka koja nije u mogućnosti platiti sudsku pristojbu bez štetnih posljedica za uzdržavanje sebe i svoje obitelji može podnijeti zahtjev za oslobođenje od plaćanja pristojbe sukladno posebnim propisima. To je regulirano odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj 143/13. i 98/19.) prema kojem se zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi podnosi nadležnom upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na pružanje pravne pomoći (članak 16. stavak 1. u vezi s člankom 4. točka 6.).

Slijedom izloženog Sud je na temelju odredbe članka 67. stavka 3. u vezi s člankom 74. stavkom 1. ZUS-a i članka 29. stavak 4. ZoSP-a žalbu kao neosnovanu odbio.

U Zagrebu 25. rujna 2020.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.