- 1 -              II Kž 403/2020-4

Broj: II Kž 403/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 10. rujna 2020. broj Kv I-25/20-6 (K-12/20) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog T. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru od 10. rujna 2020. broj Kv I-25/20-6 (K-12/20) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog T. M., koji može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. M. po branitelju, odvjetniku R. I. M. s prijedlogom „prihvatiti žalbu te pobijano rješenje preinačiti, ili ukinuti na način da se odbije prijedlog Županijskog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora i optuženika pusti na slobodu“ te „pobijano rješenje ukinuti, podredno istražni zatvor zamijeniti istražnim zatvorom u domu ili jednom ili više mjera opreza“.

Žalba optuženika nije osnovana.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Prvostupanjski sud detaljno je obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti i koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo s obzirom da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik do sada u dva navrata osuđivan i to presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-3/16 koja je postala pravomoćna 2. lipnja 2016. zbog kaznenog djela iznude na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno na četiri godine, s tim da je u ovom postupku osnovano sumnjiv da je kazneno djelo za koje se tereti počinio u vremenu provjeravanja iz navedene presude te presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-23/16 koja je postala pravomoćna 7. studenog 2016. zbog kaznenog djela iznude na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine. Kada se uz navedeno uzme u obzir i da je optuženik i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o suzbijanju zloporabe droga iz čega također proizlazi da je sklon protupravnom ponašanju, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju realne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

Uz sve navedeno prvostupanjski sud obrazložio je i da se s obzirom na sve navedene okolnosti svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti primjenom neke blaže mjere koje predviđa ZKP/08. slijedom čega su neosnovani navodi žalbe optuženika da prvostupanjski sud svoj stav da nema mjesta primjeni nekih od blažih mjera nigdje ne obrazlaže, odnosno da pobijano rješenje uopće nema razloga čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. rujna 2020.