Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - III Kr 32/2020-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. B., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2019. broj K-1931/18-13 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 28. studenog 2019. broj Kž-197/2019-4, u sjednici održanoj 25. rujna 2020.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Z. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2019. broj K-1931/18 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 28. studenog 2019. broj Kž-197/2019, osuđen je Z. B. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 4. KZ/11., nakon čega je isti na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu je na temelju članka 69. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Osuđeni Zdravko Bučkal je putem braniteljice J. K., odvjetnice, pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi iz razloga predviđenih odredbom članka 517. stavka 1. točke 1. u svezi članka 469. stavka 1. točke 5. (pravilno bi bilo: članka 469. točke 5.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine citiranu presudu Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Kž-197/2019 od 28. 11. 2019. ili istu preinači na način da osuđeniku na temelju članka 56. KZ/11. izrekne uvjetnu osudu.“
U skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 3. ožujka 2020. broj Ksm-43/2020 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovoj braniteljici.
Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik ističe kako su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 28. studenog 2019., broj Kž-197/2019-4, povrijeđene odredbe kaznenog zakona propisane člankom 517. stavkom 1. točkom 1. u svezi članka 469. točke 5. ZKP/08., jer su odlukom o kazni na njegovu štetu prekoračene ovlasti koje sud ima po zakonu.
Argumentirajući svoje navode osuđeni Z. B. tvrdi kako Županijski sud, kao drugostupanjski sud, prilikom preinačavanja kazne nije kao olakotnu okolnost u dovoljnoj mjeri cijenio njegovu alkoholiziranost prilikom počinjenja ovog kaznenog djela, zbog čega je, po nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, bio bitno smanjeno ubrojiv, niti mu je temeljem takvog, nedvojbeno utvrđenog stanja, ublažio kaznu, iako je za to imao zakonske osnove, osobito imajući u vidu činjenicu da je priznao počinjenje ovog kaznenog djela, da se zbog toga pokajao te da s oštećenicom nije u svađi i lošim odnosima, pa takvo njegovo ponašanje predstavlja eksces u njegovom dosadašnjem životu, a ne uobičajeno ponašanje prema oštećenici.
Međutim, protivno ovakvim navodima i iz samog obrazloženja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te razloga koji su navedeni može se zaključiti kako se u ovom konkretnom slučaju ne radi o prekoračenju ovlasti koje sud ima po zakonu, jer je sud drugog stupnja, kada je odlučivao o primjerenoj kazni, kao što je ovdje slučaj, bio ovlašten ocjenjivati i procjenjivati sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, a koje su kao takve utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka.
Prema tome, potpuno je jasno da odlukom o kazni, kada je drugostupanjski sud postupao po žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja i kada je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, nisu prekoračene ovlasti koje sud ima po zakonu, pa stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a kako to pogrešno ističe osuđenik. Po ocjeni suda drugog stupnja, iz svega navedenog evidentno je da osuđenik navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zapravo pokušava osporiti odluku o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), a to ovim izvanrednim pravnim lijekom nije dopušteno.
Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Vesna Vrbetić, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.