- 1 -

Broj:Jž-1458/2020

 

 

                                

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog P.Š. i okrivljenog I.Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 137/09, 14/10, 60/10, 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenog I.Š., podnijete protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pp J-242/2020 od 4. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2020.,

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.Š. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

 

II Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni I.Š. oslobađa se obveze naknaditi troškove žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljeni P.Š.i okrivljeni I.Š. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te su okrivljenicima izrečene kazne zatvora u trajanju od 20 dana, svakome, a uz primjenu uvjetne osude u trajanju od godine dana sukladno odredbi članka 44. Prekršajnog zakona.

 

Istom presudom okrivljeni P.Š. i okrivljeni I.Š. su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

 

Okrivljeni I.Š. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći da ga je verbalno napao njegov brat P.Š. te da je nastala svađa i u trenutku kada se žalitelj uputio prema kućnim vratima, da je nenadano dobio udarac šakom u glavu i da je bio prisutan njegov prijatelj R.B. koji mu je priskočio u pomoć te u trenutku kada je okrivljeni P.Š. pripremao novi udarac, žalitelj je instinktivno u samoobrani dao šamar P preko nosa i zaključao se sa unutarnje strane kuće i da je P naknadno nastavio nasilnički gurati vrata kao su popustila zbog čega je žalitelj pozvao policiju jer je bio ugrožen i o čemu mogu posvjedočiti susjedi kao i o njihovim različitim karakterima i zbog čega je odluka nepoštena i nepravedna.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao i da su utvrđene sve odlučne činjenice i da je odluka o izrečenoj kazni na zakonu osnovana i primjerena.

 

Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja budući je na ročištu održanog dana 22. srpnja 2020. godine izveo dokaze ispitivanjem okrivljenog P.Š. i okrivljenog I.Š. te je proveo dokaz ispitivanjem svjedoka R.J.B. te izvršio uvid prekršajnu evidenciju, a na temelju kojih dokaza je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, iako je okrivljeni I.Š. u obrani naveo da se ne osjeća krivim, isti nije osporio odlučne činjenice koje tvore obilježja prekršaja navodeći da je nakon što ga je udario desnom šakom njegov brat P.Š. i nakon čega ga je R.J.B. odvukao od njega, a zbog čega je Petar pao na travu, žalitelj je poslije navedenog događaja došao do brata P i ošamario ga.

 

Dakle, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se u konkretnom slučaju ne može raditi o primjeni instituta nužne obrane propisanim odredbom članka 18. Prekršajnog zakona na strani žalitelja budući je protupravni napad njegovog brata P.Š. prestao kako to proizlazi iz provedenih dokaza. Slijedom navedenog žalitelj je prekoračio granice nužne obrane u ekstenzivnom smislu jer je nužna obrana moguća samo u trenutku istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada, a iz utvrđenih činjenica nesporno proizlazi da je protupravni napad okrivljenog P.Š. prestao i da je naknadno do njega došao žalitelj koji ga je ošamario, a koji je stoga postupao sa napadačkom, a ne obrambenom voljom i čime je došlo do ekscesa nužne obrane u ekstenzivnom smislu.

 

Stoga je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice i koje je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, te je nedvojbeno utvrdio da je žalitelj svojom radnjom ostvario zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, budući je isti na opisani način prekoračio granice nužne obrane u ekstenzivnom smislu jer je protupravni napad prestao.

 

Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud našao da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, a uz primjenu uvjetne osude u trajanju od godine dana sukladno odredbi članka 44. Prekršajnog zakona, pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju žalitelja, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj.

 

Za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana.

 

Prvostupanjski je sud okrivljenom I.Š. za počinjeni prekršaj izrekao uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 20 dana sa rokom kušnje od jedne godine i koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja te je pri tome pravilno cijenio kao olakotne okolnosti imovinske prilike i raniju nekažnjavanost, dok je kao otegotne okolnosti cijenio pobude za počinjenje prekršaja, teže i dugotrajnije poremećene obiteljske odnose zbog narušenih imovinskih odnosa pa će se upravo uvjetnom kaznom zatvora sa rokom kušnje od jedne godine u dužem periodu okrivljenike odvratiti od ponavljanja prekršaja. Stoga će se ovako izrečenom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

S obzirom na žalbene navode žalitelja te njegova osobna svojstva i utvrđeno imovinsko stanje uzimajući u obzir složenost drugostupanjskog postupka, ovaj sud je odlučujući o žalbi,  na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelja oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka.

 

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, dana 24. rujna 2020.

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenom okrivljeni I.Š. i ovlaštenom tužitelju.