- 1 -

Broj:Jž-1081/2020

 

 

                                   

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.G., zbog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog I.G., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 41. Pp J-751/2020-7 od 9. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2020.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalba okrivljenog I.G. preinačava se pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na plaćanje novčane kazne, na način da se okrivljenom I.G. na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dopušta plaćanje izrečene novčane u iznosu od 12.000,00 (dvanaesttisuća) kuna u 6 (šest) mjesečnih obroka od po 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana.

 

II Ukoliko okrivljeni I.G. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti.

 

III U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika I.G. kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

IV Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni I.G. oslobađa se obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje             

 

Pobijanom presudom okrivljeni I.G. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te mu je na temelju citiranog izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena,

 

Istom presudom okrivljeni I.G. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Okrivljeni I.G. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je bolestan, srčani bolesnik i teškog općeg stanja zbog čega nigdje nije mogao ići niti ishoditi potrebne pisane dokaze, te da su sudu poznate bolesti okrivljenika, da se nalazi hospitaliziran u bolnici KBC Split od 16. lipnja 2020. godine, kao i da je njegova kćer S.B. kontaktirala A.Ć. koja radi u Županijskoj zajednici kluba liječenih alkoholičara u Splitu na broj mobitela 098/442944 i dogovorila da kada se poboljša zdravstveno stanje okrivljenika da će se javiti jer okrivljenik nije u stanju voziti, a nema autobusne linije, te da navedeni klub nije radio za vrijeme korona virusa kao i da je A.Ć. rekla da će se povratno javiti, a što se nije dogodilo, te u tom smislu prvostupanjski sud nije postupio objektivno nit zatražio od okrivljenika dodatno zatražio da dostavi dokaze. Žalitelj ističe da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji jer će mu sa suprugom biti ugrožena egzistencija te neće moći platiti režije kao i lijekove.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama, i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode u žalbama, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda na zakon osnovana.

 

Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te je na glavnoj raspravi održanoj dana 9. lipnja 2020. godine, izveo sve potrebne dokaze i pročitao pisanu obranu okrivljenika kao i dopis Županijske zajednice klubova liječenih alkoholičara iz Splita od 31. siječnja 2020. godine, presudu br. 35. Pp J-372/18-16 pravomoćne dana 3. studenog 2018. godine, poziv Odjela izvršenja br. Pp Ikp-32/2019 kojeg je zaprimio 24. siječnja 2019., dopis br. Pp Ikp-32/2019-5 od 29. siječnja 2019. godine te prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa iz koje je utvrđen da je okrivljenik ranije kažnjavan za istovrsne prekršaje. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza u čiji sadržaj nije imao razloga posumnjati jer se radi o javnim ispravama, pravilno utvrdio da je okrivljenik ostvario biće navedenog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te da isti na odgovarajući način odnosno dostavom liječničke dokumentacije nije opravdao svoje izostanke prilikom izvršenja zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju od jedne godine koja mu je izrečena na temelju pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, poslovni broj: 35. pp J-372/18-16 na način da se nije došao u ustanovu „Kluba liječenih ovisnika o alkoholu i kocki“ u Splitu Zagrebačka ulica 25 u roku od osam dana računajući od 29. siječnja 2019. godine. Isto tako žalitelj neosnovano ističe da nije bio u mogućnosti javiti se zbog pandenmije korona virusa, a koja je započela početkom 2020. godine, što predstavlja notornu činjenicu, budući se inkriminirano vrijeme odnosi na razdoblje do najkasnije 8. veljače 2019. godine, dakle godinu dana ranije kada pandemija korona virusa nije započela i kada je okrivljenik mogao i bio dužan ishoditi liječničku dokumentaciju kojom bi eventualno opravdao svoj izostanak u tijeku izvršenja pravomoćne sudske odluke koju je dužan poštivati kako je to propisano člankom 6. stavkom 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) kao i svi drugi građani RH, pa je u tom smislu trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

 

Za prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje deset dana.

 

Prvostupanjski je sud okrivljenom I.G. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu propisne kazne i to u iznosu od 12.000, kuna, a koje mogla biti izrečena u visini do 50.000,00 kuna sukladno članku 32. stavku 3. Prekršajnog zakona koji propisuje opći maksimum za fizičke osobe, budući je za navedeni prekršaj kazna propisan na relativan način, dakle bez propisivanja posebnog maksimuma za navedeni prekršaj, pri čemu je pravilno cijenio višestruku raniju kažnjavanost okrivljenika kao otegotnu okolnost, dok je osobne i imovinske prilike okrivljenika cijenio kao olakotne okolnosti, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te visini propisane kazne za navedeni prekršaj te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona,

 

Međutim, razmatrajući odluku o kazni povodom žalbe okrivljenika, ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju postoji osnova da se žalitelju omogući obročno plaćanje izrečene novčane kazne kako je to predviđeno odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika na način kako je to navedeno u toči I izreke ove presude, te se u tom smislu okrivljenom I.G. dopušta plaćanje izrečene novčane u iznosu od 12.000,00 kuna u 6 mjesečna obroka od po 2.000,00 kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, te ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti.

 

S obzirom na žalbene navode okrivljenika te njegova osobna svojstava te utvrđeno imovinsko stanje, ovaj sud je odlučujući o žalbi, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenog I.G. oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova postupka povodom prigovora, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika i njegove obitelji.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 24. rujna 2020. godine

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.