Poslovni broj: 57 Pž-782/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-782/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Z., protiv tuženika S. d.o.o. za trgovinu i usluge, Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 224.109,72 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2654/2018-4 od 25. travnja 2019., 24. rujna 2020.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2654/2018-4 od 25. travnja 2019.

Obrazloženje

Trgovački sud u Zagrebu je, primjenom odredaba čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 224.109,72 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi troškove postupka u iznosu od

10.000,00 kn.

Protiv presude tuženik je podnio žalbu navodeći, u bitnome, da tužitelj nije dokazao tuženikovo bespravno korištenje poslovnog prostora u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. svibnja 2017. jer na tu okolnost nije priložio dokaze zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 35. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženiku je propuštanjem dostave onemogućeno raspravljane pred sudom slijedom čega mu je oduzeta mogućnost osporiti navode tužitelja.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i zakonita.

Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 224.109,72 kn s osnove naknade koristi od uporabe tuđe stvari, poslovnog prostora u Z., u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. svibnja 2017. prema odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17) visini cijene zakupnine koju bi tuženik plaćao da je s tužiteljem sklopio ugovor o zakupu prema odredbama Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 7/04 i 17/10).

Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi kako mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni. Naime, uvidom u dostavnice priložene na poleđini lista 15. spisa proizlazi da je dostava tužbe na odgovor zajedno s rješenjem od 9. studenoga 2018. na adresu tuženika navedenu u tužbi (Z., D. dol 6) nije uspjela jer je vraćena sudu s oznakom „odselio“, a nakon toga dostava je još jednom pokušana na istu adresu jer je na tu adresu upisano sjedište tuženika u sudskom registru. S obzirom na to da dostava opet nije uspjela prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 134.a ZPP-a obavio dostavu stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.

Osim navedenog, tuženik u žalbi ne iznosi niti jedan drugi razlog iz kojeg bi proizlazilo da je prvostupanjski sud donio presudu zbog ogluhe protivno odredbama čl. 331.b ZPP-a, odnosno da je u donošenju pobijane presude zbog ogluhe prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

Tuženik je morao svoje tvrdnje iz žalbe istaknuti u odgovoru na tužbu koji je bio dužan podnijeti u roku koji mu je prvostupanjski sud odredio. Budući da tuženik to nije učinio, ne može ih s uspjehom isticati tek u žalbi. To iz razloga što se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a). Isto tako, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a), što, međutim, ovdje nije slučaj.

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Dokazi koje tužitelj predlaže glede utvrđivanja u tužbi navedenih činjenica, nisu u suprotnosti s istima te su valjana osnova sudu za izvođenje zaključka o suglasnosti činjenica na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev i predloženih dokaza, pritom uzimajući u obzir nepostojanje općepoznatih činjenica koje bi bile u kontradiktornosti sa sada iznijetim činjenicama. S obzirom na to da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i kamate prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Imajući u vidu navedeno, u konkretnom slučaju ispunjene su sve pretpostavke propisane čl. 331.b st. 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 24. rujna 2020.

Sudac

Mirta Matić, v.r.