- 1 -              Poslovni broj: Usž-3552/20-3

Poslovni broj: Usž-3552/20-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A  

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. B. iz P., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. R. i R. K. u P., protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Z., odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-521/20 od 10. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2020.

p r e s u d i o j e

1. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-521/20 od 10. srpnja 2020.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-351-02/20-13/03, urbroj: 517-10-2-20-2 od 2. ožujka 2020. Navedenim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Sektora inspekcijskog nadzora zaštite okoliša, klasa: UP/I-351-02/19-27/104, urbroj: 443-15-8-1-4-19-5 od 19. prosinca 2019. kojim se tužitelju kao odgovornoj osobi trgovačkog društva M. d.d. Podružnice P., zastupniku te podružnice, izriče novčana kazna u iznosu 101.376,00 kuna, s ostalim popratnim utvrđenjima. Pod točkom II. izreke navedenog rješenja tuženika utvrđeno je da tuženik nije nadležan za odlučivanje o prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja, dok je pod točkom III. izreke naloženo prvostupanjskom tijelu da odluči o tom prijedlogu tužitelja u roku od trideset dana.

Protiv pobijane presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da obrazloženje pobijane presude nije pravilno i zakonito te je u suprotnosti s odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je tijekom upravnog postupka i upravnog spora navodio činjenice i predlagao dokaze, koje prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir niti je o njima odlučeno. Navodi da je podnio tužbu radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, ali i radi ocjene zakonitosti postupanja tuženika koji je postupao nezakonito pri donošenju te odluke, kao što je nezakonito postupalo i prvostupanjsko tijelo. Ističe da iz svih zapisnika i rješenja koja prileže spisu proizlazi da su otklonjene sve nepravilnosti pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 162. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Smatra da je prvostupanjski sud trebao saslušati predložene svjedoke i tužitelja, provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke i ponovno izvršiti uvid u fotografije kako bi pravilno utvrdio činjenično stanje u ovom postupku. Ističe da mu nije dostavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 21. studenog 2019. pa stoga nije imao mogućnost očitovati se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje prilikom tog nadzora, a samim time niti o svim činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Navodi da mu je prvostupanjskim rješenjem nezakonito izrečena novčana kazna jer nije zastupnik društva i odgovorna osoba M. d.d., Podružnica P., niti je osoba odgovorna za gospodarenje otpadom, a s obzirom da je s danom 21. prosinca 2019., prije nego što je tužitelj zaprimio prvostupanjsko rješenje, došlo do promjene zastupnika te podružnice. Poziva se na odredbu članka 146. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da će javnopravno tijelo obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti, između ostaloga iz razloga ako utvrdi da je obveza izvršena i ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi. Smatra da nema uvjeta za primjenu odredbe članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku jer je tom odredbom propisano da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče odgovornoj osobi te pravne osobe, a kako podružnica nije pravna osoba, novčana kazna nije mogla biti izrečena tužitelju kao ranijem zastupniku Podružnice P. trgovačkog društva M. d.d. Ističe da je novčana kazna previsoko određena s obzirom da je tužitelj kao odgovorna osoba postupao sukladno rješenjima prvostupanjskog tijela te da bi plaćanje izrečene kazne tužitelja i njegovu obitelj dovelo u oskudicu. Predlaže da Sud usvoji žalbu uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju koji se odnose na sastav žalbe s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 3.906,25 kuna i sudske pristojbe prema odluci suda. 

Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem ističe da su navodi iz žalbe neosnovani, netočni i usmjereni na odugovlačenje ovog upravnog spora. Ističe da na zakonitost rješenja o izricanju novčane kazne nije od utjecaja okolnost što je tužitelj s danom 21. prosinca 2019. prestao biti zastupnik Podružnice P. trgovačkog društva M. d.d., budući da je za utvrđenje odgovorne osobe relevantan trenutak donošenja rješenja o izricanju novčane kazne, koje je u konkretnom slučaju doneseno 19. prosinca 2019., u vrijeme kada je tužitelj nesporno bio zastupnik te podružnice. Navodi da je prvostupanjski sud navode tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju pravilno ocijenio neosnovanima, obrazlažući da su zapisnici o inspekcijskom nadzoru javne isprave pa su tužiteljevi prigovori nevjerodostojni i protivni njegovom postupanju u upravnom postupku, stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio da neće provoditi daljnje dokaze. U odnosu na osporenu visinu izrečene novčane kazne, ističe da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da tužitelju nije izrečen maksimalni iznos novčane kazne, već minimalni iznos, u visini jedne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Predlaže da Sud odbije žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da time što je odbio tužbeni zahtjev prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je izvršnim rješenjem prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-351-02/19-27/104, urbroj: 443-15-8-1-4-19-1 od 6. rujna 2019. trgovačkom društvu M. d.d. Podružnica P., sa sjedištem u P., U. V. 8, naloženo uklanjanje i propisno zbrinjavanje nepropisno uskladištenog neopasnog otpada s lokacije skladišta u P., U. V. 8 (k.č.br. 1708/2, 1708/5, 1708/6, 1706/3) i U. V. 4 (dio k.č.br. 1685/13 k.o. P.) s rokom izvršenja 10. listopada 2019., uz upozorenje da će se u protivnom izvršenika prisiliti na izvršenje novčanom kaznom sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak, te je određeno da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Inspekcijskim nadzorom od 14. listopada 2019. utvrđeno je da trgovačko društvo M. d.d., Podružnica P. nije u cijelosti postupilo po tom rješenju, o čemu je sastavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru koji je tužitelj u svojstvu zastupnika Podružnice P. trgovačkog društva M. d.d. i osobe odgovorne za gospodarenje otpadom potpisao bez primjedbi. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je neopasan otpad uklanjan u količinama koje su detaljno navedene u tom zapisniku, ali da i dalje nisu u potpunosti zadovoljeni opći uvjeti i tehnološki procesi skladištenja otpada propisani odredbama članka 6. i 10. Pravilnika o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 117/17.). Slijedom navedenog, prvostupanjsko upravno tijelo donijelo je rješenje o izvršenju, klasa: UP/I-351-02-19-27/104, urbroj: 443-15-08-1-4-19-3 od 25. listopada 2019. Tim rješenjem utvrđeno je da je predmetno inspekcijsko rješenje od 6. rujna 2019. postalo izvršno 11. listopada 2019., te je temeljem tog rješenja naređeno pravnoj osobi M. d.d., Podružnica P., zastupanoj po direktoru J. B., ovdje tužitelju, da do 14. studenoga 2019. u 16,00 sati ukloni i propisno zbrine cjelokupnu količinu nepropisno uskladištenog otpada s navedenih lokacija skladišta otpada, uz upozorenje da će se, u protivnom, tužitelju kao odgovornoj osobi te pravne osobe izreći novčana kazna u iznosu 101.376,00 kuna. Kako izvršenik ni u tom roku nije u potpunosti zadovoljio opće uvjete i tehnološke procese skladištenja otpada propisane navedenim odredbama Pravilnika, posebice u dijelu skladištenja glomaznog i plastičnog otpada, o čemu je sastavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 21. studenog 2019. koji je tužitelj također potpisao bez primjedbi, prvostupanjsko tijelo donijelo je predmetno rješenje o izricanju novčane kazne tužitelju, sukladno odredbi članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.), a u vezi s odredbom članka 162. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13., 73/17.,14/19.).

Odredbom članka 162. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano je da će inspektor, ako pravna ili fizička osoba ne izvrši rješenjem naređenu mjeru iz članka 149. stavka 1., članka 150. stavka 1., članka 151. stavka 1., članka 152. stavaka 1. i 2., članka 153. stavka 1., članka 154. stavaka 1. i 2., članka 155. stavka 1. i članka 159. stavka 1. tog Zakona, prisiliti tu osobu na izvršenje naređene mjere novčanom kaznom sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak.

Odredbom članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Kako je u postupku neprijeporno utvrđeno da izvršenik nije u cijelosti postupio po izvršnom rješenju prvostupanjskog tijela od 6. rujna 2019., niti po rješenju istog tijela od 25. listopada 2019. kojim mu je naređeno da u dodatnom roku postupi po navedenom rješenju, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje zakonitim rješenje tuženika prema kojem je tužitelju pravilno izrečena novčana kazna u iznosu od 101.376,00 kuna, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama.

Naime, s obzirom da tužitelj tijekom upravnog postupka nije niti osporavao da s predmetnih lokacija nije u potpunosti uklonjen nepropisno uskladišteni neopasni otpad kako je to naređeno inspekcijskim rješenjem od 6. rujna 2019. i rješenjem o izvršenju istog tijela od 25. listopada 2019., već je bez primjedbi potpisao navedene zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru u kojima su detaljno obrazloženi razlozi zbog kojih i dalje nisu u potpunosti zadovoljeni opći uvjeti i tehnološki procesi skladištenja otpada propisani odredbama članka 6. i 10. Pravilnika o gospodarenju otpadom, žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je činjenično stanje u postupku pravilno i potpuno utvrđeno pa nije osnovan ni prigovor o povredi pravila sudskog postupka neprovođenjem predloženih dokaza. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je obrazložio razloge neprihvaćanja dokaznih prijedloga tužitelja, navodeći da se tužiteljevi prigovori u vezi utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju nevjerodostojnima te protivnim njegovu postupanju u upravnom sporu.

Nije osnovan ni prigovor tužitelja da mu je onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku time što mu nije dostavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 21. studenog 2019. jer iz navedenog zapisnika, koji je tužitelj vlastoručno potpisao bez primjedbi, proizlazi da mu je isti prije potpisivanja pročitan te mu je nakon potpisivanja i uručen, kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

Žalbeni prigovor tužitelja da mu je nezakonito izrečena novčana kazna s obzirom da je prestao biti zastupnikom Podružnice P. trgovačkog društva M. d.d. dana 21. prosinca 2019., prije nego što je zaprimio rješenje o izricanju novčane kazne od 19. prosinca 2019., prvostupanjski sud je pravilno otklonio uz obrazloženje da je za utvrđivanje odgovorne osobe u smislu odredbe članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku relevantan trenutak donošenja rješenja o izricanju novčane kazne, a u kojem trenutku je tužitelj nesporno bio zastupnik te podružnice, koje svojstvo tužitelja je bilo upisano u sudski registar.

Nije osnovan ni žalbeni prigovor kojim tužitelj ukazuje da podružnica nije pravna osoba pa da, stoga, novčana kazna nije mogla biti izrečena tužitelju kao ranijem zastupniku Podružnice P. trgovačkog društva M. d.d. Naime, prema odredbi članka 7. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19.) podružnice nisu pravne osobe. Njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača. Slijedom navedenog, iako podružnice nisu pravne osobe, njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo, u konkretnom slučaju M. d.d. u kojem trgovačkom društvu je tužitelj odgovorna osoba u smislu odredbe članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju rješenjem prvostupanjskog tijela izvršeniku naloženo propisno zbrinjavanje nepropisno uskladištenog neopasnog otpada s lokacije skladišta koja se nalaze na području Podružnice P. trgovačkog društva M. d.d., tužitelju je, kao osobi koja je u vrijeme donošenja rješenja o izricanju novčane kazne, kojim se izvršenik prisiljava na izvršenje tog rješenja, nesporno bila zastupnik te podružnice i kojoj je bilo povjereno vođenje poslova društva na tom području, pravilno izrečena novčana kazna primjenom navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

Žalbeni prigovori koji se odnose na visinu izrečene novčane kazne nisu osnovani jer se prema citiranoj odredbi članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, dok je u konkretnom slučaju tužitelju izrečena novčana kazna u iznosu od jedne prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj bruto plaći po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2018. („Narodne novine“ broj 25/19.).

Neosnovan je i prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti zakonitost postupanja javnopravnog tijela, što je također zahtijevao tužbom, jer iz sadržaja tužbe ne proizlazi da je tužitelj tužbom zahtijevao ocjenu zakonitosti postupanja javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.), već smatra da je tuženik kao javnopravno tijelo nezakonito postupio donošenjem osporenog rješenja čiju ocjenu zakonitosti tužitelj traži u ovom upravnom sporu u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. istog Zakona.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora Sud je sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbio s obzirom da nije uspio sa žalbom.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. rujna 2020.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.