- 1 -              Rev 798/2017-5

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 798/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2258/14-2 od 14. prosinca 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1750/11 od 13. prosinca 2013., u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tuženice podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2258/14-2 od 14. prosinca 2016. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1750/11 od 13. prosinca 2013. u dijelu pod točkom 1. izreke.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2258/14-2 od 14. prosinca 2016. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama 2., 3. i 6. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1750/11 od 13. prosinca 2013. u dijelu pod točkama 2., 3. i 6. u kojoj je sadržana odluka o troškovima postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„1. Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju B. P. isplatiti iznos od 27.200,00 kn (dvadesetsedamtisućaidvjestokuna) sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekuću od presuđenja 13. prosinca 2013. g.  pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju B. P. isplatiti iznos od 740.125,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom na iznose od:

 

- 32.179,37 kn počam od 10. studenog 2002. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. prosinca 2002. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. siječnja 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. veljače 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. ožujka 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. travnja 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. svibnja 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. lipnja 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. srpnja 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. kolovoza 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. rujna 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. listopada 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. studenog 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. prosinca 2003. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. siječnja 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. veljače 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. ožujka 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. travnja 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. svibnja 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. lipnja 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. srpnja 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 32.179,37 kn počam od 10. rujna 2004. g. pa do isplate

 

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju B. P. isplati iznos od 4.623,89 kn s sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom na iznose od:

 

- 92,93 kn počam od 24. studenog 2003. g. pa do isplate

- 92,93 kn počam od 15. prosinca 2003. g. pa do isplate

- 3.076,57 kn počam od 10. studenog 2003. g. pa do isplate

- 14,16 kn počam od 17. studenog 2003. g. pa do isplate

- 278,77 kn počam od 24. studenog 2003. g. pa do isplate

- 92,93 kn počam od 15. siječnja 2004. g. pa do isplate

- 292,64 kn počam od 9. travnja 2004. g. pa do isplate

- 390,24 kn počam od 21. lipnja 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 10. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 10. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 30. kolovoza 2004. g. pa do isplate,

 

sve u roku od 15 dana.

 

4. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjev tužitelja za isplatu do zahtijevanog iznosa od 25.521,55 kn s zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom na iznose od:

 

- 97,56 kn počam od 10. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 30. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 1. listopada 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 28. listopada 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 2. prosinca 2004. g. pa do isplate

- 275,37 kn počam od 15. siječnja 2004. g. pa do isplate

- 289,59 kn počam od 15. siječnja 2004. g. pa do isplate

- 278,77 kn počam od 2. veljače 2004. g. pa do isplate

- 3.272,32 kn počam od 17. ožujka 2004. g. pa do isplate

- 295,21 kn počam od 19. travnja 2004. g. pa do isplate

- 292,67 kn počam od 18. svibnja 2004. g. pa do isplate

- 292,79 kn počam od 21. lipnja 2004. g. pa do isplate

- 293,36 kn počam od 10. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 292,68 kn počam od 23. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 591,71 kn počam od 20. rujna 2004. g. pa do isplate

- 290,92 kn počam od 15. studenog 2004. g. pa do isplate

- 292,68 kn počam od 20. prosinca 2004. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 20. siječnja 2005. g. pa do isplate

- 97,56 kn počam od 26. siječnja 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 18. veljače 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 15. ožujka 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 17. svibnja 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 20. lipnja 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 19. srpnja 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 16. kolovoza 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 19. rujna 2005. g. pa do isplate

- 19,70 kn počam od 21. studenog 2005. g. pa do isplate

- 104,08 kn počam od 21. prosinca 2005. g. pa do isplate

- 32,89 kn počam od 21. prosinca 2005. g. pa do isplate

- 587,28 kn počam od 20. siječnja 2005. g. pa do isplate

- 312,11 kn počam od 18. veljače 2005. g. pa do isplate

- 17,89 kn počam od 15. ožujka 2005. g. pa do isplate

- 312,11 kn počam od 20. travnja 2005. g. pa do isplate

- 104,03 kn počam od 17. svibnja 2005. g. pa do isplate

- 208,73 kn počam od 17. svibnja 2005. g. pa do isplate

- 312,24 kn počam od 20. lipnja 2005. g. pa do isplate

- 312,76 kn počam od 19. srpnja 2005. g. pa do isplate

- 312,63 kn počam od 16. kolovoza 2005. g. pa do isplate

- 312,11 kn počam od 19. rujna 2005. g. pa do isplate

- 312,63 kn počam od 18. listopada 2005. g. pa do isplate

- 312,24 kn počam od 21. studenog 2005. g. pa do isplate

- 108,48 kn počam od 21. veljače 2006. g. pa do isplate

- 16,53 kn počam od 3. srpnja 2006. g. pa do isplate

- 218,42 kn počam od 21. kolovoza 2006. g. pa do isplate

- 108,93 kn počam od 18. rujna 2006. g. pa do isplate

- 108,61 kn počam od 24. listopada 2006. g. pa do isplate

- 109,82 kn počam od 16. studenog 2006. g. pa do isplate

- 107,54 kn počam od 21. prosinca 2006. g. pa do isplate

- 325,44 kn počam od 21. veljače 2006. g. pa do isplate

- 330,71 kn počam od 17. ožujka 2006. g. pa do isplate

- 325,71 kn počam od 21. travnja 2006. g. pa do isplate

- 329,05 kn počam od 15. svibnja 2006. g. pa do isplate

- 322,23 kn počam od 3. srpnja 2006. g. pa do isplate

- 657,18 kn počam od 21. kolovoza 2006. g. pa do isplate

- 326,79 kn počam od 18. travnja 2006. g. pa do isplate

- 325,84 kn počam od 24. listopada 2006. g. pa do isplate

- 329,46 kn počam od 16. studenog 2006. g. pa do isplate

- 322,63 kn počam od 21. prosinca 2006. g. pa do isplate

- 109,19 kn počam od 17. siječnja 2007. g. pa do isplate

- 230,77 kn počam od 15. ožujka 2007. g. pa do isplate

- 114,90 kn počam od 18. travnja 2007. g. pa do isplate

- 114,99 kn počam od 15. svibnja 2007. g. pa do isplate

- 114,90 kn počam od 15. lipnja 2007. g. pa do isplate

- 114,90 kn počam od 16. srpnja 2007. g. pa do isplate

- 114,90 kn počam od 14. kolovoza 2007. g. pa do isplate

- 114,90 kn počam od 21. rujna 2007. g. pa do isplate

- 231,12 kn počam od 17. listopada 2007. g. pa do isplate

- 327,56 kn počam od 17. siječnja 2007. g. pa do isplate

- 691,50 kn počam od 15. ožujka 2007. g. pa do isplate

- 344,70 kn počam od 18. travnja 2007. g. pa do isplate

- 344,98 kn počam od 15. travnja 2007. g. pa do isplate

- 344,70 kn počam od 15. lipnja 2007. g. pa do isplate

- 344,70 kn počam od 16. srpnja 2007. g. pa do isplate

- 344,70 kn počam od 14. kolovoza 2007. g. pa do isplate

- 344,70 kn počam od 21. rujna 2007. g. pa do isplate

- 348,67 kn počam od 17. listopada 2007. g. pa do isplate

 

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

5. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu mu nematerijalne štete do zahtijevanog iznosa od 136.000,00 kn kao i preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu mu zakonske zatezne kamate.

 

6. Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 80.933,24 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

7. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i   p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1750/11 od 13. prosinca 2013. godine u točkama 1., 2., 3. i 6. izreke.

 

II. Uvaženjem žalbe tužitelja   p r e i n a č u j e   se ista presuda u točki 4. i točki 7. izreke i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.582,76 kn (pettisuća-petstotinaosamdesetdvijekunesedamdesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to na iznose od:

 

- 275,37 kn počam od 15. siječnja 2004. g. pa do isplate

- 289,59 kn počam od 15. siječnja 2004. g. pa do isplate

- 278,77 kn počam od 2. veljače 2004. g. pa do isplate

- 3.272,32 kn počam od 17. ožujka 2004. g. pa do isplate

- 295,21 kn počam od 19. travnja 2004. g. pa do isplate

- 292,67 kn počam od 18. svibnja 2004. g. pa do isplate

- 292,79 kn počam od 21. lipnja 2004. g. pa do isplate

- 293,36 kn počam od 10. kolovoza 2004. g. pa do isplate

- 292,68 kn počam od 23. kolovoza 2004. g. pa do isplate.

 

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji iznos parničnog troška od 1.890,88 kn u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pozivom na odredbu čl. 480. st. 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku tužitelj od tuženice tužbenim zahtjevom traži naknadu nematerijalne i materijalne štete koju je pretrpio zbog neosnovanog, odnosno neutemeljenog boravka u pritvoru u razdoblju od 6. rujna 2002. do 4. lipnja 2003., a koji pritvor mu je bio određen rješenjem broj Kio-174/02 od 6. rujna 2002. Županijskog suda u Rijeci.

 

 

 

Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je protiv tužitelja i protiv optuženika E. N., S. P., M. V., I. Š. te M. T. pred Županijskim sudom u Rijeci broj K-15/03 vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona i sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. i 2. u vezi s čl. 48 Kaznenog zakona,

 

- da je u navedenom kaznenom postupku pravomoćnom presudom optuženik E. N. oglašen krivim za kazneno djelo sklapanja štetnih ugovora te krivotvorenja službene isprave, dok su tužitelj i ostali optuženici oslobođeni optužbe za kazneno djelo pomaganja u sklapanju štetnog ugovora te zlouporabe položaja i ovlasti,

 

- da je tijekom navedenog kaznenog postupka tužitelju rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Rijeci broj Kio-174/02 od 6. rujna 2002., bio određen pritvor pa je tužitelj bio u pritvoru Okružnog zatvora u R. ukupno 272 dana (od 6. rujna 2002. do 4. lipnja 2003.),

 

- da je tužitelj, prije nego što mu je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kio-174/02 od 6. rujna 2002. određen pritvor, bio član uprave R. b. i član nadzornih odbora u nekoliko trgovačkih društava, imao zavidnu karijeru u području ekonomije i uživao ugled u domaćim i međunarodnim bankarskim stručnim krugovima,

 

- da je tužitelj u vrijeme pritvaranja bio udovac, otac dvoje djece, sina studenta i maloljetne kćeri koja je pohađala školu,

 

- da je tužiteljevo pritvaranje izazvalo veliku medijsku pozornost,

 

- da je tužitelj zbog neosnovanog boravka u pritvoru doživio veliku sramotu i povredu dostojanstva, časti i ugleda,

 

- da je su u vrijeme tužiteljevog boravka u pritvoru bili loši uvjeti, da je tužitelj tada mogao primati posjete šest puta mjesečno i samo dva puta tjedno imao pravo na telefonski razgovor u trajanju od po pet minuta,

 

- da je na tadašnju upravu R. b. vršen pritisak da članovi odstupe sa funkcije pa je tužitelj dao ostavku na funkciju člana uprave i s bankom 26. travnja 2002. sklopio ugovor o sporazumnom raskidu ugovora o radu i menadžerskog ugovora, na temelju kojeg je tužitelju prestao radni odnos u R. b. s danom 12. rujna 2002.,

 

- da je tužitelj sa suvlasnicom trgovačkog društva I. d.o.o. postigao usmeni sporazum o zapošljavanju u tom trgovačkom društvu uz zadržavanje plaće kakvu je ostvarivao kao član upravnog odbora R. b. u iznosu od 32.179,37 kuna te udio u dobiti tog trgovačkog društva,

 

- da usmeni sporazum o zapošljavanju u trgovačkom društvu I. d.o.o. koje je tada imalo 20 zaposlenih i vrlo dobro poslovalo, nije realiziran zbog tužiteljevog pritvaranja 6. rujna 2002. godine,

 

- da je nakon izlaska iz pritvora tužitelj, na temelju ugovora o djelu, 1. rujna 2004., počeo raditi u trgovačkom društvu GP K. te da je s istim poslodavcem 1. studenoga 2007. zasnovao radni odnos,

 

- da je tužitelj do 1. studenoga 2007. sam uplaćivao doprinos za mirovinsko osiguranje,

 

- da je pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci broj P-1750/11 od 7. rujna 2012. tužitelju dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 81.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2011. do isplate.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev po osnovi pretrpljene nematerijalne štete zbog duševnih bolova koje je tužitelj pretrpio zbog povrede ugleda i časti, te slobode pa je primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) te članka 480. Zakona o kaznenom postupku ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 108.800,00 kuna, odnosno iznos od 400,00 kuna po danu boravka u pritvoru. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelju po tom osnovu već pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu u iznosu 81.600,00 kuna tuženicu  prvostupanjski sud je  tuženicu obvezao na isplatu tužitelju daljnjeg iznosa 27.200,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kako  je to pobliže navedeno u točki 1. izreke prvostupanjske presude.

 

Odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za naknadu materijalne štete za izmaklu dobit, odnosno zbog gubitka na zaradi u smislu odredbe čl. 189. ZOO (za razdoblje od 1. listopada 2002. do 1. rujna 2004.) koju je tužitelj pretrpio zbog neosnovanog pritvaranja sud prvog stupnja, je ocijenio da je tužitelj zbog pritvaranja izgubio zaradu u visini zarade kakvu je ostvarivao kao član uprave u R. b. d.d. R. jer bi po redovnom tijeku stvari, da nije bio pritvoren, zasnovao radni odnos u trgovačkom društvu I. d.o.o. na neodređeno vrijeme pa je prihvatio tužbeni zahtjev po tom osnovu u iznosu 740.125,71 kunu sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, kako je to pobliže navedeno u točki 2. izreke prvostupanjske presude.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je tužitelj u razdoblju do 1. studenoga 2007. sam uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje tužitelju po tom osnovu dosudio iznos 4.623,89 kune za doprinose uplaćene do 1. rujna 2004. (točka 3. izreke), a u preostalom dijelu (točka 4. izreke) je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tuženičin prigovor da je tužitelj suodgovoran za nastanak štete ocijenivši da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku štete jer je pritvor protiv njega bio određen zbog težine kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, a za koje kazneno djelo je pravomoćnom presudom utvrđeno da ga tužitelj nije počinio.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete (točka 1. izreke prvostupanjske presude), zahtjevu na naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade (točka 2. izreke prvostupanjske presude) kao i u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa 4.623,89 kuna s pripadajućom zateznom kamatom po osnovi uplaćenog mirovinskog osiguranja (točka 3. izreke prvostupanjske presude).

 

Odlučujući povodom tužiteljeve žalbe drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i tužitelju dosudio daljnji iznos 5.582,76 kuna s obrazloženjem da je navedeni iznos, koji se odnosi na izvršene uplate za mirovinsko osiguranje za razdoblje do 1. rujna 2004., tuženica dužna tužitelju isplatiti pored već uplaćenog iznosa 4.623,89 kuna, kako to proizlazi iz potvrda E. b.

 

Tuženica u reviziji navodi da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog  bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP koju su počinili drugostupanjski i prvostupanjski sud i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Iz tuženičinih revizijskih navoda proizlazi da revizijom pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete osporavajući visinu dosuđene pravične novčane naknade, dok drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade tuženica pobija kako u osnovu tako i u dosuđenoj visini pravične novčane naknade.

 

Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom, niti u postupku pred prvostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u odnosu na dio nižestupanjskih presuda kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete. Naime, u obrazloženjima nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Budući da  obrazloženja nižestupanjskih presuda u tom dijelu nisu proturječna niti nejasna te da razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu to revizijom pobijana drugostupanjska presuda, niti prvostupanjska presuda u tom dijelu nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka, pa u tom dijelu nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg je tuženica istaknula u reviziji.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim tuženica revizijom pobija drugostupanjsku presudu kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova koje je tužitelj pretrpio zbog povrede ugleda i časti, te slobode ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 200. ZOO i čl. 480. Zakona o kaznenom postupku kada su tužitelju po tom osnovu dosudili daljnji iznos 27.200,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u točki 1. prvostupanjske presude. Zbog navedenog je revizija tuženice u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete odbijena kao neosnovana pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Međutim, revizija tuženice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. listopada 2002. do 1. rujna 2004. te o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa (4.6233,89 kuna i 5.582,75 kuna) uplaćenih po osnovi mirovinskog osiguranja  za razdoblje do 1. rujna 2004. s pripadajućim zateznim kamatama je osnovana.

 

Tuženica u reviziji navodi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer u obrazloženju drugostupanjske niti prvostupanjske presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na materijalnu štetu po osnovi izgubljene zarade. Ističe da iz činjenica utvrđenih izvedenim dokazima ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu pretrpljene materijalne štete, kako u pogledu osnovanosti i visine dosuđene štete.   Tvrdi da je zaključak suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete proturječan činjenicama koje su utvrđene izvedenim dokazima. Osporava zaključak suda da tužitelj ima pravo na naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade zbog neosnovanog pritvaranja za razdoblje nakon izlaska iz pritvora pa sve do novog zaposlenja, a da sudovi u obrazloženju odluka u tom dijelu nisu dali jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama pa postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Odredbom čl. 189. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

 

Pravilno su sudovi ocijenili da tuženica tužitelju odgovara za štetu u smislu odredbe čl. 480. Zakona o kaznenom postupku te da tužitelj, koji je pravomoćnom sudskom presudom oslobođen da bi počinio kazneno djelo zbog kojeg je protiv njega vođen kazneni postupak, nije suodgovoran za štetu koju trpi zbog neosnovanog pritvaranja, koje je bilo određeno tijekom tog kaznenog postupka pa je neosnovan tuženičin revizijski navod da je tužitelj doprinio nastanku štete.

 

Prema ocjeni vijeća tuženica u reviziji osnovano navodi da su nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na materijalnu štetu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da sudovi u obrazloženju doista nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih su tužitelju dosudili materijalnu štetu po osnovi izgubljene zarade. Pritom u obrazloženjima nižestupanjskih presuda sudovi propuštaju navesti razloge o odlučnoj činjenici zašto bi tužitelj imao pravo na naknadu materijalne štete zbog gubitka izgubljene zarade, odnosno mjesečne plaće, za razdoblje od punih 16 mjeseci i to od tužiteljevog izlaska iz pritvora (4. lipnja 2003.) do novog zaposlenja 10. rujna 2004.

 

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima i u revizijskom postupku sporna je visina tužitelju dosuđene mjesečne novčane naknade po osnovi izgubljene plaće, a prvostupanjski sud za  zaključak da bi tužitelj sklopio usmeni sporazum o sklapanju ugovora o radu sa trgovačkim društvom I. d.o.o. na neodređeno vrijeme i primao plaću u mjesečnom iznosu od 32.179,37 kuna ne daje jasne razloge, već pomalo nekritički prihvaća iskaz svjedoka i tužitelja, unatoč činjenici što iz spisa proizlazi da nitko od zaposlenih u trgovačkom društvu I. d.o.o. u vrijeme kad je tužitelj trebao započeti s radom nije imao plaću niti u visini polovice plaće kakvu je tužitelj navodno dogovorio s predstavnicom tog trgovačkog društva i  trebao ostvarivati nakon zaposlenja. To tim više što je iskaz tužitelja u dijelu kojim je iskazivao o vremenu pregovora za sklapanje novog radnog odnosa sa svjedokinjom i tadašnjom suvlasnicom trgovačkog društva I. d.o.o. proturječan drugim odlučnim činjenicama  utvrđenim izvedenim dokazima. Tako tužitelj u iskazu tvrdi da je pregovore o novom zaposlenju počeo u travnju 2002., prije izbijanja afere sa R. b., da ga je početkom travnja 2002. kontaktirala predstavnica trgovačkog društva I. d.o.o., a iz spisa proizlazi da je afera sa R. b. izbila u ožujku 2002. pa tuženica u reviziji osnovano ističe da sudovi nisu jasno naveli je li uzrok tužiteljeva nezapošljavanja u trgovačkom društvu I. d.o.o. izbijanje afere sa R. b. ili činjenica da je tužitelju rješenjem istražnog suca bio određen pritvor.

 

Tuženica u reviziji osnovano ističe da nižestupanjske presude nemaju razloga o tome zašto su tužitelju dosuđeni iznosi po osnovi materijalne štete u pogledu izvršenih uplata po osnovi mirovinskog osiguranja i na temelju čega su sudovi utvrdili visinu po tom osnovu.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je osnovan tuženičin revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su obrazloženja nižestupanjskih presuda proturječna činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije u spisu i ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama u pogledu osnovanosti  i visine dosuđene materijalne štete po osnovi izgubljene zarade niti u pogledu dosuđene naknade za izvršene uplate po osnovi mirovinskog osiguranja.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP revizija tuženice prihvaćena, ukinuta je pobijana drugostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama 2., 3. i 6. izreke i u dijelu pod točkom II. 1. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1750/11 od 13. prosinca 2013. u dijelu pod točkama 2. i 3. izreke, kao i odluka o troškovima postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočeni nedostatak i donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 24. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.