Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja S.
J. iz P. Z. 78, OIB: …., koga zastupa punomoćnica
M. P., odvjetnica u Z., M. G. 50, protiv prvotuženika H.
ceste d.o.o., Z., OIB: …., koga zastupa predsjednik Uprave, a
ovoga punomoćnik B. V., dipl. iur. i drugotuženika Lovačko društvo M., OIB: ….., koga zastupa predsjednik, a ovoga
punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu P. Ž. i N. Š.,
S. T., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja,
prvotuženika i drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u
Zaboku, poslovni broj Pn-38/16-34 od 9. travnja 2018., 24. rujna 2020.,

p r e s u d i o j e

1. Odbijaju se žalbe tužitelja S. J. i drugotuženika Lovačko društvo
"M.'' i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni
broj Pn-38/16-34 od 9. travnja 2018.:

- u toč. I izreke u dijelu kojim se drugotuženiku Lovačko društvo ,,M.'' iz
K. s. 230 , OIB: …nalaže da tužitelju S. J. iz P.
Z.78, OIB: ….. isplati iznos od 17.246,61 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. travnja 2018. pa do isplate prema čl. 29.
st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.305,28
kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2018. pa do isplate prema čl.

29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

- u toč. II, III, IV, V i VI izreke.

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2 2

2. Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I izreke u dijelu kojim
se prvotuženiku H. ceste d.o.o., Z., OIB: …… nalaže da
tužitelju S. J. iz P. Z., OIB: 60652696500, isplati iznos od

17.246,61 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2018. pa do isplate
prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, kao i da solidarno (s drugotuženikom) naknadi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 12.305,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
od 9. travnja 2018. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje,
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, tako da se u
tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev za naknadu parničnog troška odbijaju kao
neosnovani.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

I 1.tuženici H. ceste d.o.o. iz Z., OIB: …….. i 2.
tuženiku Lovačko društvo ,,M.'' iz K. s. 230 , OIB: …….. se nalaže da
tužitelju S. J. iz P. Z. 78, OIB:
……. isplati iznos od 17.246,61 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
dana 9. travnja 2018. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje,
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , kao i da solidarno naknade tužitelju
troškove parničnog postupka u iznosu od 12.305,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od dana 9. travnja 2018. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku
od 15 dana.

II O d b i j a se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja S. J. iz
P. Z. 78, OIB: ….. u iznosu od 4.311,65 kuna
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. travnja 2018. pa do isplate prema čl.

29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena.

III O d b i j a se kao neosnovan zahtjev tužitelja S. J. iz P. Z. 78, OIB: …….. za naknadu troškova parničnog
postupka iznad iznosa od 12.305,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2 3

IV Tužitelju S. J. iz P. Z. 78, OIB: ……. se nalaže da 2. tuženiku Lovačko društvo ,,M.'' iz K. s. 230 , OIB: ….. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.951,60 kuna u
roku od 15 dana.

V O d b i j a se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika Lovačko društvo ,,M.'' iz
K. s. 230 , OIB: …….za naknadu troškova parničnog postupka u
preostalom iznosu od 1.951,60 kuna.

VI Tužitelju S. J . iz P. Z. 78, OIB: ………se nalaže da umješaču na strani 2. tuženika I. osiguranje d.d. iz
Z., OIB: …… naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od
900,00 kuna u roku od 15 dana.

VII O d b i j a se kao neosnovan zahtjev umješača na strani 2. tuženika I.
osiguranje d.d. iz Z., OIB: ……za naknadu troškova parničnog
postupka iznad iznosa od 900,00 kuna.

VIII Utvrđuje se da od dana 7. ožujka 2017. I.osiguranje d.d. iz Z.,
OIB: ……ne sudjeluje kao umješač u ovom predmetu na strani 2.
tuženiku Lovačko društvo ,,M.'' iz K. s. 230 , OIB: 78898327315"

Protiv citirane presude u dijelu u kojem nije uspio žalbu je izjavio prvotuženik zbog
bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava. Svoju odluku o odgovornosti prvotuženika sud temelji
na mišljenju prometnog vještaka I. J. koji navodi da je prema "prometno
sigurnosnim" kriterijima korito odvodnog kanala ispod zaštitne žičane ograde trebalo biti
zaštićeno odgovarajućom mrežom ili rešetkom radi sprječavanja prolaska manjih i srednje
velikih divljih životinja. U postupku je utvrđeno da ograda nije oštećena te je prvotuženik,
kao investitor gradnje brze ceste, poštivao sve zakonske i podzakonske akte koji reguliraju
pitanje građenja takve ceste. Predmetna građevina je puštena u promet nakon izdavanja
uporabne dozvole, a na temelju prethodnog tehničkog pregleda i drugih postupaka koji
uvjetuju i potvrđuju izvedbu projekta u skladu s dobivenom građevinskom dozvolom. Sud se
u obrazloženju poziva na općenite odredbe o odgovornosti prvotuženika za sigurno odvijanje
prometa na cestama. Vještak nije utvrdio postojanje oštećenja na zaštitnoj ogradi, kao propust
u održavanju opreme ceste, te odgovornost prvotuženika za štetu nije objektivna, već se
temelji na krivnji.

U obrazloženju se navodi da očevidom na mjestu prometne nesreće nije nađen
prometni znak opasnosti "divljač na cesti", koji je trebao postaviti prvotuženik pa i to
predstavlja odgovornost prvotuženika za nastalu štetu. Odgovornost prvotuženika za štetu
nastalu od divljači propisana odredbom čl. 50. Zakona o cestama je na osnovi krivnje te je
povezana s nepostupanjem prvotuženika po zahtjevu pravne osobe koja gospodari lovištem za
postavljanje prometne signalizacije i opreme. Prvotuženik nije od pravne osobe koja
gospodari lovištem zaprimio zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme pa ne
postoji njegova odgovornost. Prvotuženik smatra da se radi o vrsti divljači-jazavcu koji je
notorni kopač te zaštitna žičana ograda ne može apsolutno spriječiti prijelaz takve divljači.
Kod procjene odgovornosti tužitelja trebalo je uzeti u obzir druge utvrđene činjenice, osim

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2 4

utvrđenja da tužitelj ni na koji način nije mogao izbjeći nalet na divljač jer ju je mogao
ugledati tek 3,60 m prije mjesta naleta, kao što je iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da se kretao
brzinom oko 80 km/h, da je kolnik bio mastan i mokar, da je bila oblačna noć, mjesto naleta
bilo je neosvijetljeno, a vidljivost je bila 100-200 m, iz čega proizlazi da tužitelj nije
prilagodio brzinu uvjetima na cesti te je na taj način sam doprinio visini štete. U odnosu na
odluku o troškovima postupka, smatra da trošak sastava odštetnog zahtjeva nije bio potreban
za vođenje parnice, nije mu dostavljen podnesak tužitelja od 7. siječnja 2018. te je tužitelju za
zastupanje na raspravi 1. veljače 2018. dosuđen trošak po Tbr. 9/1, a eventualno je trebalo
odrediti trošak po Tbr. 9/2 Odvjetničke tarife. Predlaže preinaku pobijane presude i odbijanje
tužbenog zahtjeva, odnosno podredno ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje
predmeta na ponovno suđenje.

Protiv iste presude u toč. I i V izreke žalbu je izjavio drugotuženik zbog bitne povrede
odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava. Štetni događaj se dogodio na državnoj cesti ograđenoj žičanom ogradom
koja je u nadležnosti prvotuženika. Ovdje se radi o odgovornosti prvotuženika, a ne
odgovornosti drugotuženika, jer poslovi za održavanje cesta, planiranja, održavanja i mjera
zaštite javnih cesta i prometa na njima su na prvotuženiku koji je dužan nadoknaditi štetu
korisniku javne ceste, ako je ona prouzročena stanjem ceste. Iz nalaza i mišljenja prometnog
vještaka proizlazi da je isključivi uzrok štete prema prometno sigurnosnim kriterijima
nezaštićeno korito betonskog kanala oborinskih voda. Da je postojala odgovarajuća mreža ili
rešetka bio bi spriječen prolazak manjih i srednje velikih životinja. Drugotuženik je dokazao
da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji on nije
mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i konačno da je šteta nastala isključivom radnjom treće
osobe, ovdje prvotuženika. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije
tužbeni zahtjev u odnosu na njega, uz naknadu troška prema troškovniku, ili ukine i predmet
vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Protiv iste presude u toč. II, III, IV i VI izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne
primjene materijalnog prava. Nije obrazloženo zašto mu tuženici ne bi podmirili i PDV s
obzirom na to da je on i na rabljene dijelove platio PDV. Sud je odbio i njegov zahtjev za
naknadu troškova preko iznosa od 12.305,28 kn, a njegov uspjeh u parnici bi bio i veći da je
uvažen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na PDV. Što se tiče troškova umješača koje je
dužan podmiriti tužitelj, isti su neosnovani jer je u vrijeme kada je umješač stupio u parnicu
već isplatio iznos od 35.643,58 kn, po polici je imao slobodan iznos od 14.356,42 kn o čemu
je trebao obavijestiti sud. U vrijeme stupanja u parnicu umješač nije bio u mogućnosti isplatiti
dosuđenu neimovinsku štetu. Predlaže ukidanje presude u osporenom dijelu i vraćanje na
ponovni postupak, odnosno preinaku u skladu sa žalbenim navodima i usvajanje tužbenog
zahtjeva u cijelosti.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe tužitelja i drugotuženika nisu osnovane, dok je žalba prvotuženika osnovana.

Tuženici u žalbama ne konkretiziraju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog
postupka, a ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po
službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj
148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st.

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2 5

1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj
70/19.), na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj
sud ocjenjuje da navedene povrede postupka nisu počinjene.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na njegovom
vozilu 5. veljače 2016. u mjestu M., na kolniku državne ceste broj 640, kada je udario u
životinju-jazavca.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je 5. veljače 2016. oko 21,00 sati došlo do prometne nezgode u mjestu M.,
O. na kolniku državne ceste broj 640 u kojoj je sudjelovao tužitelj na način da je
osobnim automobilom marke "BMW", tipa "Serija 1 1160" registarskih oznaka KR 875-IB
krećući se kroz M. iz smjera A. udario u životinju-jazavca,

- da se tužitelj kretao brzinom od oko 70 km/h, koja je bila ispod prometnim znakom
ograničene brzine od 80 km/h, koju brzinu je potvrdio prometni vještak I. J. na
temelju duljine zaustavnog puta, tako da se tužitelj kretao primjerenom brzinom
prilagođenom osobinama i stanju ceste (asfalt, dobar, hrapav i suh), vidljivosti i preglednosti
ceste (noć, neosvijetljeno, vidljivost 100 m), atmosferskim prilikama (vedro, bez oborina) i
gustoći prometa,

- da se jazavac prilikom dolaska na kolnik kretao poprečno s desna u lijevo nakon čega
je došlo do naleta automobila tužitelja na jazavca pri čemu je tužitelj jazavca najranije mogao
uočiti u snopu svojih kratkih svjetala kad se nalazio na udaljenosti od oko 2,50 m od desnog
boka vozila, odnosno 3,60 m prije mjesta naleta tako da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na
jazavca, da bi tužitelj nalet uspio izbjeći reakcijom forsiranim kočenjem u najranijem
mogućem trenutku kad se jazavac tek pojavio u vidnom polju oborenih-kratkih svjetala pri
prethodnom kretanju svim brzinama do 38 km/h,

- da se jazavac na kolnik popeo uz nasip sa sjeverne strane ceste, prošavši ispod žičane
ograde kroz nezaštićeno korito betonskog kanala oborinskih voda te je prema prometno
sigurnosnom aspektu, betonsko korito kanala, radi sprječavanja prolaska srednje velikih
životinja ispod zaštitne žičane ograde, trebalo biti zaštićeno odgovarajućom mrežom ili
rešetkom,

prvostupanjski sud zaključuje da postoji odgovornost prvotuženika za nastalu štetu
tužitelja, jer je prvotuženik propustio zaštititi betonski kanal mrežom ili rešetkom radi
sprječavanja prolaska srednje velikih životinja, kao što je jazavac koji u tom slučaju ne bi
istrčao tim kanalom na cestu i ne bi došlo do prometne nezgode, a nije ni pronađen prometni
znak opasnosti "divljač na cesti", koji znak je trebao postaviti prvotuženik pa propuštanje te
radnje predstavlja odgovornost prvotuženika za štetu.

Također, za štetu nastalu tužitelju odgovoran je i drugotuženik jer za iznenadni nalet
divljači na prometnicu, odnosno automobil odgovara lovačko društvo iz čijeg područja
potječe divljač koja je štetu prouzročila, a jazavac potječe iz lovišta lovoovlaštenika
drugotuženika, imajući u vidu odredbe čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj
140/05., 75/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17.; dalje ZL).

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2 6

Objektivna odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem uređena je čl. 83. st.

1. ZL koji propisuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik
lovišta na kojem divljač živi te općim propisima obveznog prava kojima je uređena
odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, konkretno odredbama čl. 1063. –

1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.;
dalje ZOO.

Budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima
predstavlja opasnu stvar, proizlazi zaključak da je drugotuženik kao lovoovlaštenik lovišta na
kojem je životinja živjela odgovoran za štetu koja je nastala na dijelu lovišta koje mu je dano
na korištenje i koje koristi.

Prema odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da
potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064.
ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

U konkretnom slučaju za štetu nastalu na vozilu tužitelja naletom jazavca koji je
pretrčavao cestu, odgovara drugotuženik kao lovoovlaštenik lovišta na kojem je jazavac živio,
sukladno odredbi čl. 83. st. 1. ZL, s obzirom na to da tužitelj ni djelomično nije doprinio
nastanku štete. Naime, na drugotuženiku je bio teret dokaza ekskulpacijskih razloga iz čl.

1067. ZOO, kako bi se u cijelosti ili djelomično oslobodio odgovornosti za nastalu štetu
tužitelju, a što drugotuženik nije učinio.

Stoga su neosnovani žalbeni navodi drugotuženika da je dokazao da šteta potječe od
nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji on nije mogao spriječiti,
izbjeći ili otkloniti i da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe, ovdje prvotuženika.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu drugotuženika
kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč. I izreke u dijelu koji se odnosi na njega,
dakle odlučiti kao u toč. 1. alineja prva ove presude.

Što se tiče odgovornosti prvotuženika, odredbom čl. 1. Zakona o cestama ("Narodne
novine", broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.; dalje ZC) propisano je da se tim
Zakonom određuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih
cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje građenja i održavanja javnih
cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na
njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta.

Prema odredbi čl. 50. st. 1. ZC za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog
naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a prema stavku 2. toga članka pravna osoba
koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu
na javnoj cesti zbog naleta na divljač ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari
lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene su osim
postojanje subjekata obveznog odnosa i odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik),
štetne radnje štetnika (postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta), šteta (umanjenje nečije
imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti), postupanje osobe koja
svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis (protupravnost) i uzročna veza ili

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2 7

kauzalni neksus odnosno veza koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta
javlja kao posljedica štetne radnje.

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka I. J., dipl. ing., proizlazi da je
sjeverno od kolnika na udaljenosti od oko 8 metara izvedena ograda od žičanog pletiva koja je
postavljena na metalne stupove i koja je s donje strane priljubljena uz travnatu zemljanu
podlogu, ograda prelazi preko gornjeg ruba korita betonskog kanala prosječne širine oko 40
cm i visine 35 cm. Žičana ograda iznad kanala oborinskih voda nije oštećena, niti ima tragova
koji bi ukazivali da je bila izvedena unutar korita kanala i da je taj dio žice nasilno uklonjen ili
oštećen.

Dakle, prvotuženik je kao investitor gradnje predmetne brze ceste postavio zaštitnu
žičanu ogradu koja nije oštećena, koja je puštena u promet nakon tehničkog pregleda i drugih
propisanih postupaka koji uvjetuju i potvrđuju izvedbu projekta u skladu s građevinskom
dozvolom, odnosno nakon izdavanja uporabne dozvole od nadležnog tijela državne uprave,
što je propisani standard zaštite prometa na cestama te vrste, tako da se nepostavljanje mreže
ili rešetke na betonsko korito kanala oborinskih voda ne može smatrati protupravnim
postupanjem prvotuženika koji bi za posljedicu imao njegovu odgovornost za štetu nastalu
tužitelju.

Naime, prvotuženik je postavio zaštitnu žičanu ogradu koja je propisani standard
zaštite prometa na cestama te vrste, prema odredbi čl. 93. i čl. 94. Pravilnika o prometnim
znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine", broj 33/05., 94/05., 155/05. i
14/11.), pri čemu ni tužitelj ni prometni vještak ne ističu da je prvotuženik, nepostavljanjem
mreže ili rešetke na betonsko korito kanala oborinskih voda, povrijedio koju odredbu o
obveznoj prometnoj opremi brze ceste, tako da na strani prvotuženika nema protupravnosti
kao jednog od (kumulativnih) elemenata odštetne odgovornosti.

Prvostupanjski sud odgovornost prvotuženika nalazi i u tome što je propustio postaviti
prometni znak opasnosti "divljač na cesti".

Prema odredbi čl. 50. st. 2. ZC, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno
koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. toga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna
cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i
opremom sukladno posebnim propisima.

U konkretnom slučaju prvotuženik nije od drugotuženika, kao pravne osobe koja
gospodari lovištem, primio zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme pa ne
postoji njegova odgovornost. Također, prvotuženik prometne znakove ne postavlja po
vlastitom nahođenju već uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove prometa
na temelju prometnog projekta.

Osim toga, prema utvrđenju prometnog vještaka u konkretnim uvjetima vožnje
brzinom preko 38 km/h, uz ograničenje uz 80 km/h nalet na jazavca bio bi neizbježan pa s
obzirom na to da se radi o primjerenoj brzini kretanja tužiteljevog vozila nije realno da bi i
znak upozorenja od moguće pojave divljači na cesti utjecao (ili mogao utjecati) na tužiteljev
način vožnje.

Poslovni broj: 6 Gž-854/2018-2 8

Stoga je trebalo na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu u toč. I izreke u dijelu koji se odnosi na drugotuženika te odlučiti kao u toč. 2. izreke ove presude.

Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio visinu
štete na tužiteljevom vozilu prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara i
ugovornom cijenom radnog sata od 17.246,61 kn, koji iznos je dosudio tužitelju u odnosu na
drugotuženika, s tima da tužitelj u iskazu navodi da je stvarni trošak bio 17.000,00 do

18.000,00 kn, dok je pravilno odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa PDV-a od 4.311,65 kn,
jer je tužitelj nabavio rabljene rezervne dijelove za koje nije imao račun za kupnju, pa mu
troškovi PDV-a nisu ni nastali, slijedom čega je pravilno odlučeno kao u toč. II izreke
pobijane presude.

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka u toč. I izreke u odnosu
na drugotuženika te u toč. III, IV i V izreke te je u tom dijelu trebalo potvrditi pobijanu
presudu, s tim što se napominje da se, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, kod
djelomičnog uspjeha stranaka priznati troškovi prebijaju te se donosi odluka da jedna stranka
nadoknadi drugoj razmjerni dio troškova, a ne da i jedna i druga stranka nadoknađuju onoj
drugoj cjelokupni priznati trošak postupka.

Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i kod odluke o troškovima postupka
umješača na strani drugotuženika (čl. 154. st. 2. ZPP), kada je naloženo tužitelju da umješaču
nadoknadi trošak postupka od 900,00 kn.

U nepobijanom dijelu u toč. VII i VIII izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

U Zadru 24. rujna 2020.

Sudac

Igor Delin

Broj zapisa: 17899-66f72

Kontrolni broj: 0defb-c02ae-d8523

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IGOR DELIN, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.