- 1 -              Rev 160/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 160/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. I. R., odvjetnica u S., protiv tuženika W. o. V. I. g. d.d., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-854/16 od 3. listopada 2016. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-491/11 od 30. prosinca 2015., u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-854/16 od 3. listopada 2016. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-491/11 od 30. prosinca 2015. u odbijajućem dijelu i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-491/11 od 30. prosinca 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata u razdoblju od 23. veljače 2007. do 10. studenoga 2015., kao i odluka o naknadi troškova postupka u odbijajućem dijelu te predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-491/11 od 30. prosinca 2015. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.856,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama obračunatima od 11. studenoga 2015. do isplate, dok je zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos odbijen za razdoblje od 23. veljače 2007. do 10. studenoga 2015. (točka I. izreke) Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu 14.470,00 kn (točka II. izreke).

 

Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-854/16 od 3. listopada 2016. odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem i odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke.

 

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-854/16 od 3. listopada 2016. preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke prvostupanjske presude te je suđeno da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 3.844,37 kn, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 10.625,63 kn) zahtjev tužitelja odbijen.

 

Protiv te drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. - dalje: ZPP), dakle, tzv. izvanrednu reviziju, s prijedlogom da se iste preinači u skladu s navodima revizije. Traži naknadu troškova revizije.

 

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija je osnovana.

 

Tužitelj je u reviziji postavio materijalnopravna pitanja koja se odnose na odluku o glavnoj stvari (revizija protiv presude) te na odluku o troškovima postupka (revizija protiv rješenja).

 

Pitanja koja je tužitelj u reviziji postavio odnose se na primjenu materijalnog prava iz čl. 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) u pogledu dospijeća obveze osiguratelja za isplatu osigurnine odnosno početka tijeka zateznih kamata na pripadajući iznos osigurnine, u situaciji kada tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu osigurnine na temelju ugovora o osiguranju, a konačna visina obveze osiguratelja utvrđena je u sudskom postupku.

 

Ističe da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, jer je drugostupanjska presuda zasnovana na stavu nepodudarnom stavu revizijskog suda u odluci na koje se tužitelj pozvao u reviziji (Rev-1810/2011 od 18. prosinca 2014.) a što predstavlja jedan od primjerice navedenih slučajeva (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP) za dopuštenost izvanredne revizije. Uz navedeno, tužitelj se poziva i na pravni stav izražen u odlukama istog Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-410/12 od 9. rujna 2013. i Gžnš-324/12 od 10. srpnja 2013. u kojima je također izraženo pravno shvaćanje različito od shvaćanja u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine, a uslijed nastupanja osiguranog slučaja 26. srpnja 2006.

 

Nižestupanjski su sudovi, polazeći od utvrđenja da je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio osigurane svote, dok je tek na temelju medicinskog vještačenja invaliditet tužitelja utvrđen u ovom postupku (na ročištu 27. listopada 2015.), kada je tuženik imao konačna saznanja o šteti jer je tužitelj kompletnu medicinsku dokumentaciju dostavio uz podnesak od 14. srpnja 2015., a s obzirom da obveza osiguratelja nastaje kada je utvrđen identitet i stupanj invalidnosti osiguranika, pa od tada teče rok osiguratelju od 15 dana za isplatu osigurane svote, odbili dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata prije 11. studenoga 2015.

 

U odluci ovog suda na koju se revident u reviziji poziva - Rev –1810/2011 od 18. prosinca 2014., izraženo je shvaćanje:

 

„…osigurateljeva obveza isplate osigurane svote po ugovoru o osiguranju dospijeva u skladu s odredbama tog ugovora o osiguranju pa, imajući na umu tako određeno dospijeće, osiguratelja tereti i obveza plaćanja zateznih kamata. Odredba čl. 277. ZOO koju su primijenili sudovi prvog i drugog stupnja odnosi se na dospijeće obveze s naslova odgovornosti za štetu. Kada je riječ o osigurateljnoj obvezi po osnovi ugovora o osiguranju za isplatu naknade (ili ugovorene svote) za osigurani slučaj, mjerodavne su odredbe ugovora o osiguranju, odnosno pravila osiguranja kao sastavni dio tog ugovora - o roku isplate - izvršenja takve obveze u skladu s odredbama čl. 919. ZOO.

 

Budući da je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu za isplatu osigurnine s osnova citiranog Ugovora o osiguranju osoba od nezgode, polica broj … od 8. listopada 2000., a ne o zahtjevu za naknadu štete, proizlazi da je o osnovanosti zahtjeva za isplatu zateznih kamata valjalo odlučiti primjenom upravo tog Ugovora iz kojeg proističe zahtjev za naknadu za osigurani slučaj - nastali invaliditet učenika uslijed pada te pravila o osiguranju takvog slučaja, a imajući na umu čl. 919. ZOO kojim se određuje rok u kojem je tuženik bio dužan isplatiti osiguranu svotu.“

 

Prema stavu ovog suda, a imajući u vidu sadržaj izraženog stava u citiranoj odluci ovog suda (kao i u odluci Rev-104/1995 od 7. travnja 1999.), koje su donesene u primjeni odredbi čl. 277. i čl. 919. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91), a koje sadržajno odgovaraju odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 943. ZOO, navedeno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 943. ZOO propisano je:

 

(1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

 

(2) Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.

 

(3) Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.

 

(4) Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

 

Dakle, rok za ispunjenje osigurateljeve obveze, koji ne može biti dulji od 14 dana, počinje teći od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, a u slučaju da osiguratelj ne može odmah po primitku te obavijesti utvrditi postojanje svoje obveze ili njezina iznosa, već mu je za to potrebno stanovito vrijeme, taj rok počinje teći od dana utvrđenja postojanja osigurateljeve obveze i njezinog iznosa. Ako u navedenim rokovima osiguratelj ne ispuni svoju obvezu, dospijeće je utvrđeno st. 4. citirane odredbe. Dakle, dan utvrđenja obveze osiguratelja, koji je izvan zakonom propisanih rokova, ne smatra se dan kada je u slučaju spora postojanja obveze i njezinu visinu utvrdio sud, već je to dan kada je nakon primitka obavijesti da se osigurani slučaj dogodio i nakon pribavljanja podataka na temelju kojih se može donijeti odluka o plaćanju naknade, sam osiguratelj bio u objektivnoj mogućnosti utvrditi postojanje i visinu te obveze, a što sud u ovom konkretnom slučaju nije nedvojbeno utvrdio.

 

S obzirom na navedeno, a budući da se osporavane odluke ne temelje na navedenom pravnom shvaćanju, pobijane odluke ne sadrže potrebne razloge (upravo one u svezi kojih tužitelj opravdano postavlja pitanje u reviziji i naznačuje ih važnim u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP) ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji razlog revident postavljenim pitanjima upućuje.

 

Stoga je, a budući da ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude, primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, prihvaćena revizija tužitelja te ukinute nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Kako odluka o troškovima postupka, kao i o troškovima revizije ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova koji su prethodili reviziji, kao i troškova revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 24. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.