- 1 -              Rev 79/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 79/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženice J. D. iz Z., koju zastupaju punomoćnici M. Z. i S. C., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4058/15-2 od 18. listopada 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3979/13-7 od 25. ožujka 2014., u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4058/15-2 od 18. listopada 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3979/13-7 od 25. ožujka 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Tuženica J. D., OIB: ..., iz Z., ..., dužna je tužiteljici I. P., OIB: ..., iz Z., ..., isplatiti novčani iznos od 768.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. lipnja 2013. godine, pa do isplate, po stopi određenoj sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5-postotnih poena.

 

Tuženica je dužna snositi troškove postupka u roku od 15 dana.“

 

2. Tužiteljica I. P. dužna je tuženoj J. D. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 28.800,00 kuna u roku od 15 dana."

 

              Presudom suda drugog stupnja pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja, dok je toč. II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u vezi s čl. 5. i čl. 265. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presudu suda drugog stupnja, podredno ukine i predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi povrata novčanog iznosa 768.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama za kojeg tužiteljica tvrdi da je pozajmila tuženici, a koji tuženica unatoč pozivima tužiteljice nije vratila.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da iz potvrda o provedenom nalogu za plaćanje proizlazi da je u razdoblju od mjeseca travnja 2012. do mjeseca studenoga 2012. tužiteljica sa svog računa izvršila uplate na račun tuženice u ukupnom iznosu od 93.000,00 kuna,

 

- da je uvidom u potvrde o provedenom nalogu utvrđeno da je na svima pod opisom plaćanja navedeno "povrat",

 

- da iz iskaza tuženice saslušane kao parnične stranke proizlazi da je nakon što je tužiteljicu upoznala kao liječnicu koja je liječila njezino dijete te se vremenom s njom i sprijateljila pozajmila tužiteljici u više navrata tijekom 2011. pa do mjeseca veljače 2013. određene novčane iznose o čemu ima evidenciju te su sačinile i ugovor o zajmu, a tužiteljica prema navodima tuženice istoj duguje iznos od 70.000,00 kuna o čemu ista vodi sudski postupak radi vraćanja tog pozajmljenog iznosa te da tuženica od tužiteljice nije pozajmila ikakav iznos, već je upravo tuženica u 20-tak navrata pozajmljivala novac tužiteljici,

 

- da iz iskaza svjedoka K. K. proizlazi da je tužiteljicu upoznao u vrtiću koji pohađaju njihova djeca, da je bila njegova liječnica nakon operacije, kao i da je na njezinu zamolbu (koja nije mogla izaći iz posla i sama odnijeti koverte) odnio na dogovorena mjesta tuženici u tri navrata koverte te da nema saznanja o odnosu između tužiteljice i tuženice kao i da je na zamolbu tužiteljice izvršio više uplata sa svog računa, nakon što je tužiteljica na njegov račun uplatila određene novčane iznose, na račune njemu nepoznatih trećih osoba koje mu je dala tužiteljica.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je nelogično da bi tužiteljica kao fakultetski obrazovana osoba pozajmila bez pisanog traga 768.000,00 kuna te da bi prilikom izdavanja naloga za plaćanje upisala "povrat", što se može tumačiti samo da se nekome nešto vraća, umjesto da naznači da se radi o davanju zajma zbog čega da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP trebala dokazati činjenice koje predstavljaju kako osnovu tako i visinu samog zahtjeva te je na tužiteljici bio teret dokaza na okolnost postojanja sklopljenog ugovora o zajmu među strankama i postojanja duga od strane tuženice prema takvom ugovoru.

 

Kako tužiteljica navedeno nije dokazala, to je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio presudu suda prvog stupnja u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica u reviziji ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP u vezi s čl. 5. i čl. 265. ZPP za koje smatra da su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

Suprotno navodima revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nama nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Međutim, osnovano navodi revidentica da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima onemogućeno raspravljanje čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

Naime, prema odredbi čl. 264. st. 1. ZPP sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica (čl. 264. st. 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 265. ZPP ako se uvjeri da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje te stranke nije moguće, sud može odlučiti da se sasluša samo druga stranka. Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda.

 

Na ročištu održanom 10. ožujka 2014. prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem stranke i to samo tuženice, nalazeći da se tužiteljica, bez opravdanog razloga nije odazvala pozivu suda radi saslušanja, zbog čega je sud odustao od njezinog saslušanja.

 

Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu održanom 10. ožujka 2014. (list 22-23 spisa) punomoćnik tužiteljice izvijestio sud da s tim danom otkazuje tužiteljici punomoć za zastupanje te napominje da daljnje pozive tužiteljici treba slati na Istražni zatvor Z., N. Z., ..., nakon čega je sud izveo dokaz saslušanjem pristupjelog svjedoka K. K. i tuženice kao parnične stranke, a punomoćnik tužiteljice ponovio je da se tužiteljica nalazi u Istražnom zatvoru i predložio je da se ista još jednom pozove preko Istražnog zatvora radi saslušanja kao stranka.

 

Sud prvog stupnja odbio je dokazni prijedlog punomoćnika tužiteljice za ponovnim pozivanjem tužiteljice radi saslušanja u svojstvu stranke te odlučio da se dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke neće provoditi budući da predmetni nedolazak na ročište nije opravdan.

 

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu ocjenjujući da tužiteljici nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer iako uredno pozvana putem punomoćnika radi saslušanja u svojstvu stranke (čl. 138. st. 1. ZPP) nije pristupila na ročište određeno za 10. ožujka 2014. radi njezinog saslušanja.

 

Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada sud odluči izvesti dokaz saslušanjem stranaka, sud može saslušati samo jednu od njih ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda. Ako međutim, sud, usprkos tome što je jedna od stranaka zbog opravdanog razloga (boravak u istražnom zatvoru) zatražila odgodu ročišta na kojem je trebala biti saslušana, sasluša samo drugu stranku (u ovom slučaju tuženicu), takvim je nezakonitim postupanjem oduzeo odsutnoj stranci mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

S obzirom na to da je punomoćnik tužiteljice postupajući u skladu s odredbom čl. 99. st. 4. ZPP obavijestio sud da se tužiteljica nalazi u Istražnom zatvoru u Z. i da nije mogla pristupiti na ročište određeno radi njezinog saslušanja i ponovno predložio da se tužiteljica još jednom pozove preko Istražnog zatvora radi saslušanja, a sud prvog stupnja je odbio navedeni dokazni prijedlog, koju odluku prvostupanjskog suda je potvrdio drugostupanjski sud uz obrazloženje da tužiteljica time nije onemogućena raspravljanju pred sudom, to su prema ocjeni ovog suda, opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 264. ZPP i čl. 265. ZPP u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.