- 1 -              Rev-x 327/2015-5

 

 

 

 

Broj: Rev-x 327/2015-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. (ranije T.) iz Z., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. D. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. F., odvjetnica u Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1327/13-2 od 11. studenog 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-1313/2002-37 od 15. listopada 2012., u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice Z. D., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici iseliti iz dvosobnog stana na drugom katu lijevo, površine 48,41 m2 koji se nalazi u Z., ... i predati ga slobodnog od svih osoba i stvari u posjed i na raspolaganje tužiteljici. Ujedno joj je naloženo naknaditi troška parničnog postupka u iznosu od 46.252,00 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1327/13-2 od 11. studenog 2014., odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. ZPP je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, a "(…) pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti (…)".

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija tuženice nije osnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tuženice, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, koju tuženica ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji je ukazano revizijom, a koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Prije ostalog treba imati na umu da Vrhovni sud RH odluku o osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava donosi na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, i nije ovlašten sam utvrđivati odlučne činjenice, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za iseljenjem i predajom u posjed dvosobnog stana, površine 48,41 m2 koji se nalazi u Z., ...

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je Sporazum od 14. studenog 2001. zaključen između H. A.-A.-B. d.d. i D. C. kao fiducijarnog dužnika a sve temeljem zaključenog ugovora o kreditu br. 418/98, br. 607/98, br. 750/99, br. 76/00 te ugovora o kreditu br. 345/2000 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 12. lipnja 2000., a koji prijenos je proveden u zemljišnim u zk.ul.br. br. ... k.o. V. na z.k.č.br. ... za korist H. A.-A.-B. d.d.;

 

- da je na predmetnoj čestici izgrađena stambena zgrada temeljem ugovora o zajedničkoj izgradnji zaključenoj 10. svibnja 1998. između D. C. kao zemljišnoknjižnog vlasnika z.k.č.br. ... i ostalih investitora ( između ostalih i tužiteljice);

 

- da je Sporazumom o razvrgnuću suvlasničke zajednice s realnom diobom razvrgnuta suvlasnička zajednice nekretnine i to stambeno poslovne zgrade u Z., ..., upisane u zk.ul.br. ... k.o. V. N., z.k.č.br. ..., površine 235 čhv, te su potpisnici tog Sporazuma suvlasnici predmetne zgrade u omjerima kako su to utvrdili Ugovorom o zajedničkoj izgradnji (ortakluku čl. 5.) od 01. svibnja 1998. (između ostalih i tužiteljica);

 

- da je na predmetnoj čestici na temelju Etažnog elaborata s potvrdom Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i prometa od 14. ožujka 2000., Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina realnom diobom od ožujka 2001., te Ugovora o zajedničkoj izgradnji (ortakluku) od 01. svibnja 1998. uknjiženo pravo vlasništva na sa zabilježbom da je uknjižba prava vlasništva izvršena radi osiguranja novčane tražbine uz upis posebnih dijelova stambene zgrade u Z., ..., (pa tako i predmetne nekretnine) u korist H. A. A. B. d.d.;

 

- da je tuženica 27. srpnja 2001. s D. C., kao punomoćnikom tužiteljice, zaključila Predugovor 10/1 o kupoprodaji predmetnog stana. Prilikom potpisa predugovora tuženica je D. C. isplatila 45.000,00 DEM koji primitak je isti potvrdio potpisom, te je tuženici predao i posjed predmetnog stana;

 

- da se tuženica, istim Predugovorom, obvezala isplatiti ostatak cijene u iznosu od 61.502,00 DEM po predočenju elaborata o etažiranju;

 

- da je Gradski ured za prostorno uređenje, graditeljstvo, 05-37/703-01-6 od 11. srpnja 2001.izdao građevinsku dozvolu koja je postala pravomoćna i izvršna 5. rujna 2001.;

 

- da je društva H-A. d.o.o. izdalo brisovno očitovanje 27. siječnja 2017. za brisanje fiducijarnog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk.ul.br. ... k.o. V. N., k.č.br. ... u naravi stambena zgrada i dvorište u Z., ..., površine 231 čhv ili 831 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine suvlasničkog dijela 1,94/100 etažno vlasništvo (E-71), dvosobni stan oznake ... na drugom katu, površine 48,41 m2 NKP označeno crno, koso lijevo;

 

- da tuženica nije isplatila ostatak cijene po predugovoru.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi usvajaju tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 - dalje: ZVDSP), utvrdivši da je sukladno odredbi čl. 125. i 126. Zakon obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) predugovor o kupoprodaji od 27. srpnja 2001. raskinut po sili zakona jer tuženica koja je u posjedu stana nije ispunila svoju obvezu (isplatila ostatak kupoprodajne cijene ni u naknadom roku za ispunjenje obveze) pa posljedično nema ni pravo na posjed.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje na kojemu se temelji prvostupanjska presuda, te je potvrdio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 161. i čl. 162. ZVDSP.

 

Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP-a propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu s time da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje se razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne može prisvojiti (čl. 162. st. 2. ZVDSP-a). Nadalje, odredbama čl. 161. st. 3. i čl. 163. ZVDSP-a uređeni su prigovori kojima se tuženik može suprotstaviti zahtjevu vlasnika na predaju nekretnine, a koji prigovori negiraju ili ukidaju, odnosno zaustavljaju takav zahtjev.

 

Tužiteljica u ovom postupku traži vlasničkopravnu zaštitu reivindikacijskim zahtjevom u smislu odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP gdje mora dokazati svoje vlasništvo dok tuženica tijekom postupka i u reviziji ne iznosi prigovore iz odredbe čl. 163. ZVDSP već ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice.

 

Suprotno navodima tuženice, nižestupanjski sudovi valjano utvrđuju da D. C. nije bio vlasnik predmetnog stana, već samo zemljišta, pa ga nije mogao ni prodati tuženici, te da je tužiteljica 9. siječnja 2001. pred javnim bilježnikom izdala specijalnu punomoć D. C. za poduzimanje svih pravnih radnji, pa i zaključenje kupoprodajnog ugovora, koja činjenica potvrđuje da je isti nastupao samo kao punomoćnik tužiteljice sklapajući navedeni predugovor sa tuženicom, a da vlasništvo tužiteljice na predmetnom stanu proizlazi iz Ugovora o zajedničkoj izgradnji, odnosno ortakluku.

 

Nadalje, a imajući u vidu da tuženica nije izvršila svoju ugovornu obvezu iz predugovora isplatom ostatka kupoprodajne cijene (iako joj je dostavljen elaborat o etažiranju te brisovno očitovanje fiducijalnog vlasnika) niti po pozivu tužiteljice od 20. studenog 2002. to sudovi valjano utvrđuju da je predugovor o kupoprodaji od 27. srpnja 2001. raskinut po sili zakona (čl. 126. i 127. ZOO) pa tuženica posjeduje taj stan bez pravne osnove.

 

Naime, obzirom da predugovorom od 27. srpnja 2001. rok za ispunjenje nije određen kao bitni sastojak ugovora, tužiteljica je valjano tražila ispunjenje obveze uz primjeren naknadni rok za ispunjenje pa je istekom navedenog naknadnog roka ugovor raskinut po samom zakonu. (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-409/81 od 2. lipnja 1981.).

 

Obzirom na izloženo, a suprotno navodima revizije, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je odlučeno o zahtjevu na iseljenje i predaju u posjed nekretnine.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.