- 1 -              Revr 707/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 707/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. P.B.odvjetniku u Z. protiv tuženika K. d.d. Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-560/2017-2 od 1. ožujka 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-574/2017-11 od 6. rujna 2017., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-560/2017-2 od 1. ožujka 2018. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-574/2017-11 od 6. rujna 2017. kojom je suđeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''1. Nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 09. veljače 2017. godine, kojim je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 02. rujna 2010. godine na radnom mjestu prodavača te je slijedom toga tuženik K. D.D.iz Z., OIB: …, dužan vratiti tužitelja A. P. iz V. G., OIB: …, na radno mjesto prodavača, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Tuženik K. D.D.iz Z., OIB: …, dužan je tužitelju A. P. iz V. G., OIB: …, naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svakog polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dolje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.".“

 

Ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je ovom sudu podnijela tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika.

 

Tužiteljica u reviziji neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u smislu da je prvostupanjski sud, odbivši prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka - tužiteljičinog izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite na okolnost je li tužiteljici trebalo biti odobreno bolovanje i u razdoblju u kojem joj se odlukom o otkazu stavlja na teret da je neopravdano izostala s posla, onemogućio tužiteljicu u raspravljanju, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom.

 

Osporavajući pravilnost pobijane presude tužiteljica u reviziji upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. i čl. 250. ZPP, u smislu da je zbog propusta suda prilikom izvođenja dokaza činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a rezultat čega je pogrešna primjena materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza iznesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, odnosno ako odustane od izvođenja kojeg dokaza, a kojeg je prethodno odlučio izvesti, u situaciji kada zaključi da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP). Stoga, kada je sud zaključio da provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka dr. N. Č., koji je izdao propisane javne isprave o trajanju bolovanja tužiteljice, a u situaciji kada su te isprave bile osporene u upravnom postupku te doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim je potvrđena opravdanost odluke izabranog doktora osiguranice o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad, ne bi bile utvrđene odlučne činjenice, pa nije počinjena niti bitna povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje. Naime, početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad tužiteljice, u smislu čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13) određuje izabrani liječnik u skladu s postojećom zdravstvenom indikacijom i o tome izdaje Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad. To je izvješće javna isprava. Upravo je iz takvih javnih isprava koje prileže spisu predmeta utvrđeno trajanje bolovanja tužiteljice odnosno utvrđeno vrijeme u kojem tužiteljica nije bila privremeno nesposobna za rad, te se saslušanjem osobe koja je te isprave izdala ne mogu utvrđivati (drugačije) činjenice u pogledu trajanja privremene nesposobnosti za rad tužiteljice.

 

Inače revizijski navodi, a kojima se prigovora pravilnost ocjene izvedenih dokaza (posebice iskaza tužiteljice i svjedoka) te ujedno vrši i njihova procjena, kao i prigovori o tome koje je sud dokaze propustio izvesti, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, a u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je sud, upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje odlučnih činjenica te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio činjenice relevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Odredbom čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tužiteljica nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije pravilno primijenio odredbe čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR) ističući da je pogrešan zaključak da je tužiteljica neopravdano izostala s posla u razdoblju od 1. do 9. siječnja 2017.

 

Ovakvo pravno shvaćanje tužiteljice ovaj sud ne prihvaća.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je, a što revidentica u reviziji niti ne spori, da od 1. do 9. siječnja 2017. nije imala odobreno i otvoreno bolovanje, a da je izostala s posla.

 

Ovaj sud prihvaća pravilnim shvaćanje drugostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZR za izvanredno otkazivanje ugovora o radu odnosno da je tuženik u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. To iz razloga što sama činjenica da je tužiteljica smatrala da joj liječnik neopravdano nije otvorio novo bolovanje te da se radi o njegovoj očitoj omašci i da joj je ili po istoj ili po novoj osnovi trebalo otvoriti bolovanje ranije (s danom 1. siječnja 2017., a ne 10. siječnja 2017.) ne dovodi do zaključka da bi ista u predmetnom razdoblju opravdano izostala s posla. Naime, osnovna obveza radnika iz radnog odnosa, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZR, jest da prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavi svoj ugovorom preuzeti posao. Stoga, a kako radnik nije ovlašten po svom nahođenju određivati kada treba doći na posao a kada ne, nema opravdanja za odluku tužiteljice o samovoljnom izostanku s posla nakon zaključenog bolovanja, već naprotiv takvo postupanje opravdava izvanredno otkazivanje njenog ugovora o radu. To stoga što prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanje propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.