- 1 -              Rev 1465/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1465/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice V. D. iz P., OIB: ..., drugotužiteljice M. M. iz P.,  OIB: ..., trećetužitelja R. Š. iz S., OIB: ..., četvrtotužitelja J. Š. iz S., OIB: ... i petotužitelja D. Š. iz S., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici H. K. J., odvjetnici u S., protiv tuženika G. S., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1558/16-2 od 27. veljače 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-428/13-37 od 17. lipnja 2016., na sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1558/16-2 od 27. veljače 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-428/13-37 od 17. lipnja 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

"I. Utvrđuje se naspram tuženika da je tužiteljica pod 1. V. D. isključiva vlasnica za 1/9 dijela, tužiteljica pod 2. M. M. isključiva vlasnica za 1/9 dijela, tužitelj pod 3. R. Š. isključivi vlasnik za 1/9 dijela, tužitelj pod 4. J. Š. isključivi vlasnik za 3/9 dijela i tužitelj pod 5. D. Š. isključivi vlasnik za 3/9 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 872/44 Z.U. 219 K.O. S., u naravi oranica, ukupne površine 1015 m2, pa je slijedom takvog utvrđenja dužan tuženik trpjeti da tužitelji od 1.-5. temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama za K.O. S. zatraže i postignu upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime svaki za naprijed navedene idealne dijelove, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, a i bez njegovog daljnjeg sudjelovanja.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima pod 1.-5. troškove ovog postupka."

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je opisani tužbeni zahtjev svih tužitelja odbijen u cijelosti

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijeli svi tužitelji, navodeći da istu podnose zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev svih tužitelja prihvati u cijelosti, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prije svega valja reći da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP pa je protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, stoga ju je ovaj sud ispitao po čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stekli pravo vlasništva na gore opisanoj nekretnini na temelju dosjelosti, koja nekretnina je bila upisana kao društveno vlasništvo, time što su neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu putem zajedničkog prednika i nakon njegove smrti.

 

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine uknjižen u 2/3 dijela Odlomak općine S., a u 1/3 dijela Odlomak općine K., da je tuženik pravni slijednik upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika te da se tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici, počev od zajedničkog prednika J. Š., oca tužitelja D. Š., a djeda po ocu T. tužitelja V. D., M. M. i R. Š., a po ocu B. tužitelja J. Š., nalaze u poštenom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od kraja 19. stoljeća.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev svih tužitelja u cijelosti, ocjenjujući da je do 6. travnja 1941. isteklo vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost, u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1472. bivšeg Općeg građanskog zakonika, odnosno da su prednici tužitelja i tužitelji posjedujući predmetne nekretnine preko 40 godina do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva dosjelošću.

 

Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373. a. ZPP, utvrđuje da iz iskaza peto tužitelja proizlazi da je prednik tužitelja dobio sporne nekretnine od općine K. najranije sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća, kada je stupio u posjed pa, stoga, do 6. travnja 1941. nije protekao četrdesetogodišnji rok posjedovanja. Stoga odbija tužbeni zahtjev svih tužitelja ocjenjujući da nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Obrazlaže da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva sve do brisanja odredbe članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - 8. 10. 1991., 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nije moglo steći dosjelošću, već je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći tek 8. listopada 1991., tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima pa se vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. nije moglo uračunati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu. Dodaje da na predmetnim nekretninama nije došlo do stjecanja vlasništva dosjelošću ni nakon 8. listopada 1991. jer do upuštanja tuženika u parnicu u ovoj pravnoj stvari kojim je osporio tužbeni zahtjev (9. travnja 2014.) nije protekao četrdesetogodišnji rok iz članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje: ZV).

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti pravilnim.

 

Naime, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

Točno jest da je 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

Međutim, prema već ustaljenoj  praksi ovog suda u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., kao i u nizu drugih predmeta), zauzeto je sljedeće shvaćanje:

 

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

 

Kako iz podataka u spisu proizlazi da su tužitelji osobno i putem prednika posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., sudovi će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu citiranog shvaćanja ovoga suda kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva, osobito postoje li interesi trećih osoba na predmetnim nekretninama i od kakvog su utjecaja na stjecanje prava tužitelja.

 

Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka nižestupanjski će sudovi utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.