- 1 -              Rev 2368/2018-7

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2368/2018-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F.-P., OIB: ..., iz S., koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u S., protiv tuženika K. d.o.o., OIB: ..., M., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u M., radi istupanja člana društva i isplate, odlučujući o revizije tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4946/2016-5 od 22. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj P-2187/11 od 18. travnja 2016., u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.

 

Određuje se istupanje tužiteljice M. F.-P. iz S., ..., iz tuženika društva K. d.o.o., M., ..., s danom isplate tržišne naknade za njen poslovni udjel, koju je tuženik dužan platiti tužitelju u iznosu od 484.679,95 kuna u roku od 30 dana od dana donošenja presude, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, koje teku od dana proteka roka isplate tržišne naknade za poslovni udjel tužiteljice pa do isplate, sve u roku od 8  dana pod prijetnjom ovrhe.

 

 

 

II.

 

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu za njen poslovni udjel u iznosu od 4.015.320,05 kuna u roku od 30 dana od dana donošenja presude, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, koje teku od dana proteka roka isplate tržišne naknade za poslovni udjel tužiteljice pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III.

 

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

 

Presudom sud drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbijaju se tužiteljičina i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-2187/2011 od 18. travnja 2016., u dijelu točke I. izreke kojim je određeno istupanje tužiteljice M. F.-P., OIB ..., S., ... iz društva tuženika K. d.o.o., OIB ..., M., ..., s danom isplate tržišne naknade za njen poslovni udjel, koji je tuženik dužan platiti tužiteljici u iznosu od 484.679,95 kn u roku od 30 dana od dana donošenja presude, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, koje teku od dana proteka roka isplate tržišne naknade za poslovni udjel tužiteljice do isplate, te u točkama II. i III. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-2187/2011 od 18. travnja 2016., u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uz uvećanje preko pet postotnih poena i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva da tuženik plati tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 484.679,95 kn (četristoosamdesetčetiritisućešestosedamdesetdevet kuna i devedesetpet lipa) od dana proteka roka isplate tržišne naknade za poslovni udjel tužiteljice do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uz uvećanje preko pet postotnih poena, kao neosnovan.

 

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 61.250,00 kn."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tužiteljica, time da iz sadržaja iste proizlazi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže reviziju prihvatiti, nižestupanjske presude (u pobijanom dijelu) ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije, obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome zbog čega je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu naknade za njen poslovni udjel iznad dosuđenog iznosa (za iznos od 4.015.320,05 kn), a koji razlozi ne proturječe sadržaju spisa i ocjeni izvedenih dokaza. Slijedom navedenog, nižestupanjske presude (u pobijanom dijelu) nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji ukazuje tužiteljica. Osim toga, obrazloženja pobijanih presuda su sasvim u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.

 

Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za istupanje člana iz društva tuženika te zahtjev za isplatu iznosa od 4.500.000,00 kn na ime tržišne naknade njenog poslovnog udjela utemeljen na odredbi čl. 420. u vezi čl. 421. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13 i 110/15 – dalje: ZTD).

 

Nižestupanjski sudovi su nalazeći da postoje opravdani razlozi za tužiteljičino istupanje iz društva u smislu odredbe čl. 420. st. 2. ZTD u tom dijelu zahtjev prihvatili, dok su slijedom toga pozivom na odredbu čl. 421. st. 2. ZTD zahtjev za nadoknadu tržišne vrijednosti njenog poslovnog udjela djelomično prihvatiti i to za iznos od 484.679,95 kn koji je tuženik obvezan platiti u roku od 30 dana od dana donošenja presude, dok je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu tržišne naknade za njen poslovni udjel u preostalom iznosu od 4.015.320,05 kn odbijena (dio koji se pobija revizijom) u bitnom uz obrazloženje da je tržišna vrijednost tužiteljičina poslovnog udjela utvrđena financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, time da je vještak pri davanju iskaza detaljno odgovorio na sva naknadna pitanja i tražena objašnjenja od suda i stranaka, na što tužiteljica nije korektno prigovorila i nije predložila izvođenje vještačenja po drugom vještaku.

 

Odluku suda drugog stupnja u pobijanom dijelu prihvaća i ovaj sud.

 

Prema odredbi čl. 421. st. 2. ZTD član koji ustupi iz društva i član koji je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njihova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja.

 

Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu te polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka) i to prije svega nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka i njegova (detaljnog i obrazloženog) dopunskog očitovanja na naknadna pitanja i tražena objašnjenja od suda i stranaka, (nakon čega tužiteljica više nije imala daljnjih dokaznih prijedloga), iz kojih proizlazi da je fer vrijednost 100% udjela kod tuženika 889.321,00 kn koja uz uvećanje 9% premije – eskont iznosi 969.359,89 kn za 100% udjela odnosno 484.679,95 kn za 50% udjela koliko tuženiku ima tužiteljica, pravilna je odluka nižestupanjskih sudova u dijelu s kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu naknade tržišne vrijednosti za njen poslovni udjel iznad dosuđenog iznosa (484.679,95 kn), tj. za iznos od 4.015.320,05 kn.

 

Prigovore činjenične naravi iznesene u reviziji, sukladno odredbi čl. 385. ZPP, nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.