- 1 -              Rev 590/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 590/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice P. Š. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici B. R., odvjetnici u P., protiv tuženice-protutužiteljice A. F., S. OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. O., odvjetniku u P., te u pravnoj stvari tuženice-protutužiteljice A. F., S. zastupane po punomoćniku S. O., odvjetniku u P., protiv tužiteljice-protutuženice P. Š. iz P., zastupane po punomoćnici B. R., odvjetnici u P. i G. P., radi utvrđenja i upisa, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž 1717/15-2 od 14. studenog 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1184/11-53 od 2. srpnja 2015., na sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Odbija se kao neosnovana revizija tuženice-protutužiteljice izjavljena protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž 1717/15-2 od 14. studenog 2016. kojim je potvrđena toč. II. presude  Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1184/11-53 od 2. srpnja 2015. u odnosu na protutužbeni zahtjev.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se revizija tuženice-protutužiteljice kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž 1717/15-2 od 14. studenog 2016. u dijelu u kojem je potvrđena toč. I. presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1184/11-53 od 2. srpnja 2015. u odnosu na tužbeni zahtjev.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene Š. P. koji glasi:

 

„Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli da temeljem Parcelacijskog elaborata sačinjenog od A. d.o.o. P., od 23. siječnja 2013. potvrđenom od strane Državne geodetske uprave, područni ured za katastar P.-P., Klasa: ..., Ur.broj: ... od 15. siječnja 2014. izvrši upis: cijepa se i mijenja kultura i površina k.č. br. 819/27 k.o. G., oranica površine 4355 m2, u nove k.č. br. 819/27 k.o. G., oranica površine 4085 m2 i k.č. br. 819/155 k.o. G., kuća, izgrađeno zemljište, dvorište, površine 270 m2.

 

Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine k.č. br. 574/zgr. k.o. G. u cijelosti, te k.č. 819/155 k.o. G. u cijelosti, pa se nalaže zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši uknjižbu prava vlasništva, temeljem ove pravomoćne presude, na nekretnini k.č. br. 574/zgr. k.o. G. i k.č. br. 819/155 k.o. G. na ime i u korist tužiteljice, u cijelosti.“

 

II. U cijelosti se odbija protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice A. F. koji glasi:

 

„Utvrđuje se ništetnim, pravno nevaljanim, te bez bilo kakvog pravnog učinka ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između S. P. i G. P. Klasa: ..., Ur.broj: ... od 15.09.1995., Anex ugovora o prodaji Klasa: ... od 15.09.1995. sklopljen između Š. P. i G. P. 23.09.2004. Klasa: ... Ur.broj: ..., ugovor o prodaji stana sklopljen između Š. P. i G. P. Broj: ... od 04.11.1997., Anex ugovora o prodaji Broj ... od 04.11.1997. sklopljen između Š. P. i G. P. 23.09.2004. Klasa: ... Urbroj: ..., tabularna isprava od 17.IV.2009. potpisana između tuženih G. P. i Š. P., temeljem kojih je isprava Š. P. stekla vlasništvo na k.č. br. 574 zgr., u P. u ulici ..., upisana u zk.ul. br. 918 k.o. G. na kojoj se nalazi zgrada, kuća i sporedni objekti, pa je tužena Š. P. dužna priznati tuženoj protutužiteljici F. A. pravo vlasništva na predmetnoj zgradi, stanu i zemljištu koje pripada zgradi i sporednim objektima u cijelosti.

 

Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli da izvrši brisanje upisanog vlasništva sa imena i prezimena Š. P., te temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, upisati vlasništvo na ime i prezime F. A.

 

Nalaže se zk. odjelu ovog suda, da presudu provede u zemljišne knjige, po pravomoćnosti.

 

Nalaže se tuženoj P. Š. da preda kuću u P., izgrađenu na k.č. br. 574 zgr., u P., upisana u zk.ul.br. 918 k.o. G. – stan u istoj i sve popratne objekte i pripadnosti kuće slobodne od osobe i stvari F. A., u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.“

 

III. Nalaže se tuženici-protutužiteljici F. A. da naknadi troškove parničnog postupka tužiteljici-protutuženoj Š. P. u iznosu od 19.430,49 kuna i G. P. u iznosu od 1.175,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tužena-protutužiteljica F. A. sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u cijelosti.“

 

              Ujedno je drugostupanjskom odlukom, u toč. II. izreke, odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

             

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica-protutužiteljica, navodeći da istu podnosi na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5711, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno i na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, jer da odluka ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a protutužbeni da se prihvati u cijelosti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija u odnosu na protutužbeni zahtjev nije osnovana, dok u odnosu na tužbeni zahtjev nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373. b ZPP.

 

U odnosu na pobijani dio drugostupanjske odluke koji se odnosi na tužbeni zahtjev, vrijednost predmeta spora tog dijela iznosi 30.000,00 kn, a ne radi se o  sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ili čl. 373. b ZPP pa revizija tuženice-protutužiteljice u odnosu na taj dio nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. točke 1. ZPP.

 

              Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U takvoj, tzv. izvanrednoj reviziji  stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Predmet spora tužbenog zahtjeva je upis u zemljišnoj knjizi uz utvrđenje da je tužiteljica-protutuženica, po osnovi toga što je bila nositeljica stanarskog prava na stanu koji je, kao dio predmetne nekretnine (kako tvrdi), kupila na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94 i 44/94, ZPSPSS), dok je zemljište za redovnu upotrebu zgrade stekla na temelju čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova („Narodne novine“, broj 68/98), a temeljem čega je u knjizi položenih ugovora kod prvostupanjskog suda upisana kao vlasnica stana koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i predsoblja površine 58,27 m2 (zk.ul. 5025 k.o. P., poduložak 1856), stekla pravo vlasništva predmetnog stana, dok je u zemljišnim knjigama upisana tuženica-protutužiteljica kao suvlasnica te nekretnine u 2/5 dijela.

 

Revidentica postavlja slijedeća revizijska pitanja:

 

„- Da li se Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo odnosi samo na prodaju stanova na kojima postoji stanarsko pravo ili se isti odnosi i primjenjuje i na prodaju suvlasničkih dijelova kuće, dijelova stana, sporednih građevina i sl.?

 

- Da li stanarsko pravo može steći osoba koja ne boravi u navedenom stanu već stanuje, ima boravište i prijavljeno prebivalište na nekoj sasvim drugoj adresi od one na kojoj glasi stan na kojem je donijeta odluka da joj pripada stanarsko pravo?

 

- Da li su sudovi vezani za pravomoćnu odluku o proglašenju nestale osobe umrlom i dan smrti naveden u pravomoćnoj odluci ili mogu svojim stajalištima koje baziraju na temelju nekih navoda u postupku utvrđivati drugi dan smrti osobe koji proturječi pravomoćnoj sudskoj odluci?“

 

Međutim, tuženica-protutužiteljica u reviziji nije izložila razloge u smislu čl. 382. st. 3. ZPP zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako u reviziji nedostaju sve procesne pretpostavke za dopuštenosti koje takva revizija, prema čl. 382. st. 3. ZPP, mora kumulativno sadržavati, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, u odnosu na tužbeni zahtjev odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev, vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi 200.000,00 kn, pa je revizija tuženice-protutužiteljice u tom dijelu dopuštena osnovom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Stoga ju je ovaj revizijski sud, sukladno odredbi čl. 392.a ZPP, ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Pritom valja spomenuti da tuženica-protutužiteljica ne opisuje podrobnije kojom točno radnjom suda i na koji način bi bila počinjena spomenuta bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je zahtjev za utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka kupoprodajnih ugovora i pripadajućih aneksa sklopljenih između tužiteljice-protutuženice i G. P., na temelju kojih je tužiteljica-protutuženica otkupila predmetnu nekretninu, uz zahtjev tuženice-protutužiteljice da joj tužiteljica-protutuženica preda predmetnu nekretninu u posjed.

 

              U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

 

              - da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu pravnih prednika tužiteljice prije drugog svjetskog rata,

 

              - da su majka i jedan brat tuženice-protutužiteljice poginuli 27. rujna 1943. u eksploziji, nakon čega su rješenjem broj R1-395/09-17 od 4. studenog 2010. proglašeni umrlima, koje rješenje nije postalo pravomoćno,

 

              - da je tužiteljica-protutuženica  bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu po osnovi rješenja od 15. lipnja 1994. klase: ..., koji stan je otkupila od G. P. ugovorom o kupoprodaji stana sklopljenim između Š. P. i G. P. Klasa: ..., Ur.broj: ... od 15. rujna 1995., Aneksa ugovora o prodaji Klasa: ... od 15. rujna 1995. sklopljenim između Š. P. i G. P. 23. rujna 2004. Klasa: ... Ur.broj: ..., ugovorom o prodaji stana sklopljenim između Š. P. i G. P. Broj: ... od 4. studenog 1997. i Aneksa ugovora o prodaji Broj ... od 4. studenog 1997. sklopljenog između Š. P. i G. P. 23. rujna 2004. Klasa: ... Urbroj: ..., te tabularne isprave izdane 17. travnja 2009.

 

              - da je tužiteljica-protutuženica u knjizi položenih ugovora upisana kao vlasnica stana koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i predsoblja površine 58,27 m2 (zk.ul. 5025 k.o. P., poduložak 1856),

 

              - da je tužiteljica-protutuženica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik na 3/5 dijela nekretnine k.č. br. 574/zgr. kuća površine 109 m2 upisane u zk.ul. 918 k.o. G., a tuženica-protutužiteljica kao suvlasnica sa udjelom od preostalih 2/5 dijela,

 

              - da je tuženica-protutužiteljica upisana kao suvlasnica u 2/5 dijela i k.č. br. 819/27 k.o. G. pored G. P. kao suvlasnika sa 3/5 dijela,

 

              - da je tuženica-protutužiteljica bila optant po rješenju o opciji M.-a N. od 15.listopada 1949.,

 

              - da je predmetni suvlasnički dio nekretnina naslijedila po osnovi rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda broj O-184/70 od 2. veljače 1972. iza svojih pravnih prednika koji su svi umrli prije te godine (osim majke i brata koji su proglašeni umrlima).

 

              Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi ocijenili da je tužbeni zahtjev osnovan, jer da je tužiteljica-protutuženica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine po osnovi toga što je bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu po osnovi rješenja od 15. lipnja 1994. kojim je stan otkupila od G. P. po osnovi ZPSPSS, dok je tuženica-protutužiteljica svoje pravo vlasništva izgubila  opcijom u talijansko državljanstvo pa je njezina imovina temeljem međudržavnih sporazuma Republike Jugoslavije i Republike Italije prešla u društveno vlasništvo (Sporazum između FNRJ i Republike Italije o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koji proističu iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma, Beograd, 18. prosinca 1954.). Pritom, drugostupanjski sud dodaje da nije relevantno pozivanje žaliteljice na rješenje o nasljeđivanju O-184/70 od 2. veljače 1972., već je relevantan trenutak smrti prednika žaliteljice, jer trenutkom smrti imovina prelazi sa ostavitelja na nasljednike, a to je bilo svakako prije nego što je žaliteljica optirala u talijansko državljanstvo i to neovisno od toga što rješenja o proglašenju nestalih osoba za umrle nisu postala pravomoćna, jer činjenice smrti njenih roditelja i brata proizlaze iz iskaza same tuženice-protutužiteljice.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev, sudovi isti ocjenjuju neosnovanim u cijelosti, jer je G. P. mogao raspolagati sa predmetnim stanom koji je činjenicom da je optantska imovina prešao u društveno vlasništvo pa stoga predmetni kupoprodajni ugovori i pripadajući aneksi nisu ništavi, a sve i da je G. P. prodao tuđu stvar, takva prodaja tuđe stvari ugovor ne čini ništavim sukladno odredbi čl.460. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91).

 

              Kako je revizija odbačena u odnosu na tužbeni zahtjev koji je pravomoćno prihvaćen i na temelju kojega je utvrđeno da je tužiteljica-protutuženica vlasnica predmetne nekretnine, a tuženica-protutužiteljica svoj protutužbeni zahtjev temelji na svom pravu vlasništva, i ovaj revizijski sud također ocjenjuje protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice neosnovanim, jer je upravo u pravnom odnosu prema tuženici-protutužiteljici pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica-protutuženica vlasnica predmetnih nekretnina.

 

              Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju, u odnosu na dio pobijane odluke koji se odnosi na protutužbeni zahtjev, odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.