- 1 -              Kžzd 9/2017-8

 

 

 

 

 

Broj: Kžzd 9/2017-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. D., zbog kaznenih djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. i 56/15. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 17. svibnja 2017. broj Kzd-3/2016-17, u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   je:

 

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. A. D., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. KZ/11. pod toč. 1. izreke u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11. pod toč. 2. izreke u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11. pod toč. 3. izreke kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, pa se na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11. optuženiku izriče djelomična uvjetna osuda time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo,  time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne, počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

II. U ostalom dijelu žalba opt. A. D. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru opt. A. D. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela protiv osobne slobode i to iz čl. 140. st. 2. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca (toč. 1. izreke) i iz čl. 139. st. 2. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci (toč. 2. izreke), oba djela na štetu V. Č. te iz čl. 139. st. 1. KZ/11. (toč. 3. izreke) na štetu G. Č. za koje je utvrđena kazna zatvora četiri mjeseca, pa je optuženik primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.

 

Istom je presudom, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.) optuženik oslobođen od optužbe da bi počinio dva kaznena djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11. na štetu V. Č.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 1.266,20 kuna te paušalnu svotu 1.000,00 kuna u roku od petnaest dana od  pravomoćnosti presude.

 

Protiv oslobađajućeg dijela presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalbu je na osuđujući dio presude podnio opt. A. D. po branitelju Ž. O., odvjetniku iz B., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude ili osudom na blažu sankciju („preinači i uvjetuje istu“) odnosno da se ukine i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na „ponovno odlučivanje“, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, optuženika i branitelja.

 

Optuženikova žalba je djelomično osnovana dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude državni odvjetnik ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je iskaz oštećenice glede kaznenih djela silovanja nedosljedan te motiviran opravdavanjem postojanja kompromitirajućih sadržaja za koje je optuženik prijetio da će ih objaviti. Posebno upire na mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba da je oštećenica „bila izložena spolnom zlostavljanju od strane punoljetnog muškarca kao i o prijetnjama smrću pri čemu oštećenica pokazuje znakove traumatiziranosti i posttraumatske simptome te depresivna raspoloženja uz osjećaj ljutnje i krivnje.“

 

Optuženik također nije zadovoljan ocjenom dokaza, prigovara da zbog odbijenog dokaznog prijedloga za ispitivanje svjedoka H. J. i F. T. činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno, negira „uhođenje“ oštećenice, svijest o njenoj maloljetnoj-dječjoj dobi, te odriče postojanje namjere kod kaznenih djela prijetnje.

 

Žalbenim navodima stranaka nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je na raspravi proveo sve potrebne dokaze, razumno obrazložio odbijanje dokaznog prijedloga obrane (str. 4) te je temeljitom i savjesnom ocjenom dokazne građe pravilno zaključio da je pouzdano dokazana kaznena odgovornost optuženika za kaznena djela iz toč. 1. do 3. izreke pobijane presude, dok je za kaznena djela silovanja osnovano oslobođen optužbe.

 

Protivno zamjerkama stranaka prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kvalitetu i pouzdanost personalnih dokaza, poglavito iskaza oštećenice, kako samog za sebe, tako i povezano s ostalim dokazima, osobito komunikacijom između optuženika i oštećenice putem društvenih mreža.

 

U pravu je sud prvog stupnja da je oštećenica tijekom postupka bitno različito iskazivala o kaznenim djelima silovanja i to kao svjedok pred sudom, ali i pri opisu istih sestri G. Č., kako je to podrobno analizirao prvostupanjski sud u razlozima presude (razlike o broju nasilnih odnosa, mjestu i vremenu njihova odvijanja). Pored toga nije bez značaja činjenica da oštećenica i tijekom razgovora sa stručnim osobama Poliklinike za zaštitu djece grada Z. uglavnom govori o optuženikovim prijetnjama, a dijelom odbija (socijalnom radniku i socijalnom pedagogu), odnosno tek suzdržano govori psihologu da ju je optuženik na drugom susretu silovao, te psihijatru da su bila dva spolna odnosa protiv njene volje.

 

Međutim, osim što je sud prvog stupnja kritički analizirao personalne dokaze, na pravilnost ocjene iskaza oštećenice nedvojbeno upućuje sadržaj Facebook komunikacije koja objektivno oslikava odnos između optuženika i oštećenice kako je to ispravno uočio i povezao s ostatkom dokazne građe sud prvog stupnja. Upravo je spomenuta komunikacija, uz iskaze oštećenice, G. Č., V. S., A. N., M. M., ključni dokaz za osuđujući dio pobijane presude pa je osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka H. J., F. T. i J. Š.

 

Premda optuženik svoje nametljivo ponašanje i upućene prijetnje nastoji opravdati osjećajem povrijeđenosti zbog  prekida veze s oštećenicom, jer je oštećenica u prosincu našla drugog dečka, isto ga ne ekskulpira od kaznene odgovornosti budući da je inzistirao na neželjenim kontaktima s oštećenicom, uznemiravao ju pozivima i porukama, uznemiravao njene prijatelje i kod oštećenice time izazvao osjećaj nelagode i straha kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Pored toga je višekratno upućivao ozbiljne prijetnje, koje su po svom sadržaju i cijelom kontekstu komunikacije itekako objektivno podobne da izazovu osjećaj uznemirenosti i straha, poglavito imajući na umu da su upućene mladim osobama, petnaestogodišnjoj oštećenici i njenoj sedamnaestogodišnjoj sestri. Konačno, iz sadržaja Facebook razgovora nesumnjivo proizlazi da je  optuženik znao koji razred i školu pohađa oštećenica, dakle znao je za njenu maloljetnu (u kaznenopravnom smislu dječju) dob.

 

Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Jednako tako neutemeljeno državni odvjetnik inzistira na pozitivnom vrednovanju cjelokupnog iskaza oštećenice. Kako je već prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio stanje dokazne građe, posebno činjenicu da je oštećenica u komunikaciji i neposrednim kontaktima s optuženikom bez zamjerki sve do početka prosinca kada izbjegava optuženika i daje mu do znanja da ne želi biti s njim. Budući da optuženik ne prihvaća prekid do mjere da prijeti slanjem kompromitirajućih fotografija njenoj obitelji razumna je i životno uvjerljiva argumentacija prvostupanjskog suda da je tvrdanja o silovanju izrečena obitelji i prijateljima odraz nastojanja oštećenice da opravda moguću objavu kompromitirajućeg sadržaja.

 

Stoga je u pravu sud prvog stupnja da iskaz oštećenice u dijelu terećenja optuženika za kaznena djela silovanja sam za sebe te osobito u povezanosti s ostalim dokazima (sadržaj Facebooka) nije takve kvalitete da vodi pouzdanom zaključku o optuženikovoj krivnji i za ova kaznena djela.

 

Optuženik se žali zbog odluke o kazni, naglašava značaj olakotnih okolnosti posebno da živi sa roditeljima koji zbog teškog zdravstvenog stanja ovise o njegovoj pomoći.

 

Premda je prvostupanjski sud vrednovanjem okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne za počinjena kaznena djela pravilno odmjerio pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, osnovano optuženik upire na primjenu blaže vrste sankcije. Imajući na umu karakter i težinu kaznenih djela, osobito optuženikovu neosuđivanost, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga je izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom određeno da se od jedinstvene kazne zatvora ima izvršiti sedam mjeseci, dok je ostatak kazne uvjetovan uz vrijeme provjeravanja od tri godine.

 

Slijedom navedenog, te kako ispitivanjem pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.-VIII nisu utvrđene povrede zakona na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. i 482. ZKP/08.-VIII, valjalo je presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.