- 1 -              I Kž-Us 83/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 83/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog R. P., okrivljene S. T., okrivljenog A. B., okrivljenog A. O., okrivljenog E. S. i okrivljene S. T. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2020. broj Kov-Us-67/2019-73, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog R. P., okrivljene S. T., okrivljenog A. B., okrivljenog A. O. i okrivljenog E. S. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog R. P., podnesen po braniteljici, odvjetnici D. K., okrivljenog R. P., podnesen po branitelju, odvjetniku T. B., okrivljenog A. B., podnesen po branitelju, odvjetniku I. M., okrivljenog A. O., podnesen po braniteljici, odvjetnici S. V., okrivljenog S. K., podnesen po braniteljici, odvjetnici L. Č., okrivljenog E. S., podnesen po braniteljici, odvjetnici M. T., okrivljene S. T., podnesen po branitelju, odvjetniku M. M. i okrivljene M. Č., odvjetniku R. K., kao nezakoniti dokazi, izdvoje:

 

1. Zapisnik Federacije Bosne i Hercegovine, Srednjobosanski kanton/Kanton središnja Bosna, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava policije Travnik, broj: 02/3-2-594/13 MLR od 28. listopada 2013. o saslušanju svjedoka S. M. (list 3211-3213);

 

2. Zapisnik USKOK-a od 23. siječnja 2018. o ispitivanju svjedoka S. T. (list 4954-4957);

3. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka D. Š. od 29. siječnja 2018. (list 4988-4991);

4. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka S. P. od 30. siječnja 2018. (list 4999-5000);

5. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka L. T. od 30. siječnja 2018. (list 5001-5002);

6. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka M. R. od 9. veljače 2018. (list 5341-5342);

7. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka I. M. od 9. veljače 2018. (list 5343-5345);

8. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka K. I. od 12. veljače 2018. (list 5362-5363);

9. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka B. P. od 13. veljače 2018. (list 5366-5368);

10. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka I. N. od 13. veljače 2018. (list 5369-5371);

11. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka N. Š. od 21. veljače 2018. (list 5476-5478);

12. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka R. T. od 21. veljače 2018. (list 5481-5483);

13. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka T. P. od 23. veljače 2018. (list 5524-5527);

14. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka I. C. od 23. veljače 2018. (list 5528-5531);

15. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka A. R. od 26. veljače 2018. (list 5545-5550);

16. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka I. J. od 28. veljače 2018. (list 5577-5579);

17. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka D. M. od 1. ožujka 2018. (list 5588-5591);

18. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka S. D. od 5. ožujka 2018. (list 5612-5617);

19. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka D. K. od 5. ožujka 2018. (list 5618-5622);

20. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka D. L. od 9. ožujka 2018. (list 5674-5676);

21. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka A. H. od 9. ožujka 2018. (list 5677-5682);

22. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka N. P. od 12. ožujka 2018. (list 5704-5706);

23. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka G. V. od 12. ožujka 2018. (list 5707-5710);

24. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka A. H. od 13. ožujka 2018. (list 5735-5737);

25. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka J. F. od 13. ožujka 2018. (list 5741-5743);

26. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka M. J. od 14. ožujka 2018. (list 5888-5890);

27. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka I. S. od 19. ožujka 2018. (list 5958-5959);

28. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka B. M. od 26. ožujka 2018. (list 5979-5981);

29. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka G. G. od 5. travnja 2018. (list 5990-5992);

30. Zapisnik USKOK-a od 16. travnja 2018. o ispitivanju svjedoka T. S. (list 6008-6010);

31. Zapisnik o ispitivanju svjedoka D. N. od 4. svibnja 2018. (list 6108-6110);

32. Zapisnik o ispitivanju svjedoka I. B. od 4. svibnja 2018. (list 6111-6113);

33. Zapisnik o ispitivanju svjedoka M. R. od 4. svibnja 2018. s prilozima (list 6114-6117);

34. Zapisnik o ispitivanju svjedoka Đ. Z. od 15. svibnja 2018. (list 6311-6314);

35. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka D. P. od 6. lipnja 2018. (list 6455-6457);

36. Zapisnik o ispitivanju svjedoka J. N. od 19. lipnja 2018. (list 6790-6794);

37. Zapisnik o ispitivanju svjedoka M. K. od 14. rujna 2018. (list 8835-8838);

38. Zapisnik o ispitivanju svjedoka V. Š. od 24. rujna 2018. (list 8898-8901);

39. Zapisnik o ispitivanju svjedoka A. B. od 24. rujna 2018. u dva primjerka (list 8902-8907);

40. Zapisnik o ispitivanju svjedoka S. I. od 25. rujna 2018. (list 8923-8926);

41. Zapisnik o ispitivanju svjedoka M. S. od 12. listopada 2018. (list 9179-9182);

42. Zapisnik o ispitivanju svjedoka V. C. od 16. listopada 2018. (list 9208-9210);

43. Zapisnik o ispitivanju svjedoka R. G. od 17. listopada 2018. (list 9226-9228);

44. Zapisnik o ispitivanju svjedoka J. J. od 25. listopada 2018. (list 9328-9330);

45. Zapisnik o ispitivanju svjedoka D. V. od 13. studenog 2018. (list 9394-9397);

46. Zapisnik o ispitivanju svjedoka B. D. od 13. studenog 2018. (list 9401-9403);

47. Zapisnik o ispitivanju svjedoka N. Z. od 13. studenog 2018. (list 9404-9406);

48. Zapisnik o ispitivanju svjedoka B. P. od 14. studenog 2018. (list 9408-9410);

49. Zapisnik o ispitivanju svjedoka J. A. od 15. studenog 2018. (list 9411-9415);

50. Zapisnik o ispitivanju svjedoka S. H. od 19. studenog 2018. (list 9420-9422);

51. Zapisnik o ispitivanju svjedoka A. Z. od 19. studenog 2018. (list 9423-9425);

52. Zapisnik o ispitivanju svjedoka A. Z. od 19. studenog 2018. (list 9426-9429);

53. Zapisnik o ispitivanju svjedoka R. M. od 20. studenog 2018. (list 9433-9435);

54. Zapisnik o ispitivanju svjedoka R. D. od 26. studenog 2018. (list 9658-9660);

55. Zapisnik o ispitivanju svjedoka I. P. od 27. studenog 2018. (list 9661-9664);

56. Zapisnik o ispitivanju svjedoka I. Z. od 30. studenog 2018. (list 9678-9682);

57. Zapisnik o ispitivanju svjedoka M. I. od 14. prosinca 2018. (list 9723-9726);

58. Zapisnik o ispitivanju svjedoka P. K. od 21. prosinca 2018. (list 9730-9732);

59. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka J. P. od 28. veljače 2019. (list 9792-9794);

60. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka N. L. od 5. ožujka 2019. (list 9802-9804);

61. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka M. K. od 8. ožujka 2019. (list 9805-9807);

62. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka D. B. od 5. travnja 2019. s prilozima (list 9811-9817);

63. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka J. B. od 24. svibnja 2019. (list 9850-9852);

64. Zapisnik USKOK-a o ispitivanju svjedoka S. P. od 27. lipnja 2019. (list 11050-11052).

 

Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog E. S., podnesen po braniteljici, odvjetnici M. T., da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti dokazi, izdvoje svi dokazi pribavljenim primjenom posebnih dokaznih radnji u ovom predmetu.

 

Protiv tog rješenja zajedničku žalbu su podnijeli okrivljeni R. P. po braniteljici, odvjetnici D. K. te okrivljena S. T. po branitelju, odvjetniku M. M., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači pod točkom I. izreke na način da se iz spisa predmeta izdvoje nezakoniti dokazi, odnosno zapisnici o ispitivanju svjedoka.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. B. po branitelju, odvjetniku I. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predloživši da se pobijano rješenje preinači na način da se izdvoje dokazi pod točkom 1. izreke kao nezakoniti, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i okrivljeni A. O. po braniteljici, odvjetnici S. V., bez navođenja žalbene osnove, a predloživši da se pobijano rješenje preinači pod točkom I. izreke na način da se iz spisa predmeta izdvoje nezakoniti dokazi, odnosno zapisnici o ispitivanju svjedoka.

 

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio okrivljeni E. S. po braniteljici, odvjetnici M. T., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijano rješenje s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači pod točkama I. i II. izreke na način da se iz spisa predmeta izdvoje nezakoniti dokazi.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.  - dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nije u pravu okrivljeni E. S. kada u žalbi upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je pobijano rješenje nerazumljivo u odnosu na ispunjenje pretpostavki za provođenje posebnih dokaznih radnji  i to vezano za postojanje osnova sumnje za počinjenje kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08. te da se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili da bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće, smatrajući da su razlozi dani u pobijanom rješenju neprihvatljivi i paušalni.

 

Protivno tim žalbenim navodima okrivljenog E. S., prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama zbog kojih smatra da su nalozi suca istrage kojima su bile određene, produljenje i proširene posebne dokazne radnje dostatno obrazloženi, pri čemu je iznio argumentiranu ocjenu obrazloženja tih naloga, a to što se žalitelj s njima ne slaže je pitanje činjenične naravi. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Okrivljeni E. S. nadalje u žalbi ističe da nalozi suca istrage moraju sadržavati odgovarajuća obrazloženja o posebnim okolnostima predmeta zbog kojih se istraga ne može provesti drugim, manje nametljivim sredstvima, dok se u nalozima suca istrage o provođenju posebnih dokaznih radnji nalazi uvijek identično obrazloženje zašto se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće, pa je time povrijeđeno pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske iz članka 35. i 36. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav RH) te članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.). Uz to, navodi da u obrazloženjima suca istrage nema nikakve konkretizacije zbog čega se ista svrha ne bi mogla postići na drugi način, dok se iz same konstatacije navedene u pobijanom rješenju „prijedlog je osnovan‟ implicira da su svi razlozi razmotreni i da imaju uporišta u dokumentaciji priloženoj uz prijedlog za provođenje tih radnji, a da to nije točno. Zbog toga obrazloženje tih naloga zapravo predstavlja prepisivanje sadržaja prijedloga tužitelja pa se ne može raditi o valjano obrazloženim nalozima.

 

Suprotno ovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su nalozi suca istrage od 13. travnja 2017. broj Kir-t-223/2017., od 11. svibnja 2017. broj Kir-t-286/2017., od 8. lipnja 2017. broj Kir-t-346/2017., od 11. srpnja 2017. broj Kir-t-405/2017., od 17. kolovoza 2017. broj Kir-t-466/2017., od 12. listopada 2017. broj Kir-t-Us-565/2017. i od 17. studenog 2017. broj Kir-t-Us-607/2017. kojima su određene, produljivane i proširivane posebne dokazne radnje, valjano obrazloženi.

 

U svakome od navedenih naloga sudac istrage je u obrazloženju detaljno prenio argumente državnog odvjetnika o postojanju osnova sumnje na počinjenje kaznenih djela koja ulaze u katalog kaznenih djela po članku 334. ZKP/08. (članak 265. KZ/11., članak 328. i članak 329. KZ/11.) za konkretno označene osobe uz navođenje detalja i specifičnih činjenica za pojedine osobe i kriminalnu aktivnost kao i razloge zbog kojih je nužna upravo primjena posebnih dokaznih radnji. Izričaj suca istrage „Prijedlog je osnovan“, protivno žalbenom navodu okrivljenog E. S., upućuje na zaključak da su upravo tako navedeni razlozi razmotreni i da po ocjeni suca istrage imaju uporište u dokumentaciji priloženoj uz podneseni prijedlog, a za što je sudac istrage u svakom od tih naloga dao valjano i detaljno obrazloženje.

 

Tako je nalog suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 13. travnja 2017. broj Kir-t-223/17., izdan prema R. P. (sinu P.), R. P. (sinu okrivljenog R. P.), S. T. i S. K. zbog postojanja osnova sumnje na počinjenje kataloškog djela, čime je ispunjena prva pretpostavka za izdavanje naloga. Radi se o nalogu za primjenu posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točaka 1. i 4. ZKP/08., u kojem se navodi iz kojih činjenica i okolnosti proizlaze osnove sumnje da je kazneno djelo počinjeno, a potom su konkretizirani i podaci koji upućuju da se bez tih posebnih dokaznih radnji izvidi konkretnih kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi njihovo provođenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama. Dalje se navodi da je to iz razloga karaktera kaznenih djela za koje postoje osnove sumnje da su počinjena i načina postupanja osumnjičenika koje uključuje konspirativnost. Nadalje je navedeno da je u protupravne aktivnosti bio uključen već broj fizičkih i pravnih osoba, a radi se o kaznenim djelima s međunarodnim elementom budući da su u navedene aktivnosti uključena i strana trgovačka društva. Ovako obrazloženje, koje sadrži i analizu do tada prikupljenih podataka, nedvojbeno predstavlja valjanu argumentaciju postojanja osnova sumnje u počinjenje kaznenog djela. Osim toga, u obrazloženju tog naloga jasno je navedeno i da sudac istrage smatra da se protiv osumnjičenika izvidi ne mogu provesti na drugi način jer da to proizlazi iz prikrivenih modaliteta počinjenja predmetnih kaznenih djela. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da navedeni nalog sadrži pisano obrazloženje i sve podatke iz članka 335. stavka 1. ZKP/08.

 

Jednako vrijedi i za ostale naloge, za koje nije sporno da je sastavni dio obrazloženja sadržaj prijedloga državnog odvjetnika za proširenje i produljenje mjera, a koje je prvostupanjski sud detaljno obrazložio. Naime, ostali nalozi su se logično nadovezivali na prethodne naloge, pa je tako u njima primjerice detaljno obrazloženo da se radilo o osumnjičenicima koji su u bliskim obiteljskim odnosima ili dugogodišnjim prijateljskim vezama i koji su međusobno komunicirali, što u konkretnom slučaju otežava provođenje izvida, a posebne dokazne radnje su se trebale proširiti i na novoutvrđene mobilne telefone za koje postoje osnove sumnje da se radi o tzv. radnim telefonima namijenjenim daljnjem konspirativnom djelovanju, a također je obrazloženo da se radilo o tzv. kružnim prijevarama na području više država, pa postoji međunarodni element te da osumnjičenici povremeno međusobno mijenjaju i koriste mobilne telefone različitih pozivnih brojeva. Sve to, suprotno žalbenim navodima okrivljenog E. S., svakako upućuje na nemogućnost provođenja izvida na drugi način ili provođenje uz nerazmjerne poteškoće. Slijedom navedenog, očito je da se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama pa tako ni prikrivenim policijskim radnjama iz članka 80. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, kako to okrivljenik tvrdi.

 

S obzirom na ovakva obrazloženja zakonskih pretpostavki za izdavanje naloga o određivanju posebnih dokaznih radnji, potpuno je jasno da ne postoji sličnost s obrazloženjem naloga na koji se odnosi presuda u predmetu Dragojević protiv Hrvatske, Bašić protiv Hrvatske i Matanović protiv Hrvatske na koje se poziva žalitelj.

 

Prema tome, svi nalozi suca istrage o određivanju, produljenju i proširenju posebnih dokaznih radnji sadrže potrebne podatke i dostatna obrazloženja svih zakonskih pretpostavki za njihovu primjenu, obrazloženja su zakonita, logična i u skladu sa standardima pravne predvidljivosti i zaštite ljudskih prava i prava okrivljenika propisanih odredbama ZKP/08.

 

Svakako treba napomenuti da je posebnim dokaznim radnjama koje su naložene prema okrivljenicima doista došlo do privremenog ograničavanja njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda prilikom izdavanja takvih naloga. Na taj se način doista zadiralo u prava zajamčena člancima 35. i 36. Ustava RH te člankom 8. Konvencije kojima se jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života te sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja. Međutim, do takvog zadiranja u ta temeljna prava, u ovom konkretnom slučaju, protivno istaknutim žalbenim navodima, nije došlo bez prethodne ocjene postojanja pretpostavki zakonitosti od strane suca istrage, niti se radi o neodgovarajućem ili neograničenom uplitanju države u pravo pojedinca na poštivanje njegovih temeljnih prava. U tom je smislu sudac istrage u obrazloženjima naveo konkretne razloge koji opravdavaju takvu odluku te jasno upućuju da je u konkretnom slučaju miješanje u ostvarivanje ovih temeljnih prava pojedinca bilo nužno i u skladu sa zakonom. Stoga posebne dokazne radnje nisu naložene arbitrarno, nemarno, neregularno ili bez potrebnog razmatranja zbog čega je njihova uporaba bila nužna i proporcionalna u danim okolnostima, a taj zaključak i pravilnost pobijanog rješenja žalbenim tvrdnjama okrivljenika nisu dovedeni u sumnju.

 

Nadalje, okrivljeni R. P., okrivljena S. T., okrivljeni A. B., okrivljeni A. O. te okrivljeni E. S. u svojim žalbama tvrde da su 64 zapisnika o ispitivanju svjedoka pred državnim odvjetnikom nezakoniti jer obrana nije bila obaviještena o danu i satu njihovog ispitivanja sukladno članku 64. stavku 1. točki 9. ZKP/08. zbog čega da se radi o nezakonitim dokazima iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. U tom smislu svi okrivljenici ističu da je ispitivanje svjedoka optužbe jedno od minimalnih prava obrane kojima se jači pravo na pravičan postupak iz članka 6. stavka 3. točke d) Konvencije i da pravo na pravični postupak obuhvaća postupak u cjelini, dok je uloga državnog odvjetnika takva da nije za očekivati da će s jednakom pažnjom prikupljati dokaze koji idu u korist okrivljenika pa je zbog toga dužan prilikom takvog ispitivanja osigurati prisutnost obrane. 

 

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, okolnost da državni odvjetnik nije obavijestio okrivljenike i njihove branitelje o ispitivanju svjedoka ne čini zapisnike o njihovim ispitivanju nezakonitim dokazima u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

 

U postojanoj i jasnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanoj u nizu odluka koje se odnose na ostvarenje konfrontacijskog prava izražen je stav o zakonitosti ispitivanja svjedoka od strane državnog odvjetnika u istrazi bez pozivanja na to ispitivanje okrivljenika i branitelja.

 

Naime, ispitivanje svjedoka propisano je odredbama članka 283. do 300. ZKP/08. Niti u jednoj od tih odredbi nije propisana obveza ovlaštenog državnog odvjetnika da o provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka obavještava okrivljenika i njegovog branitelja, odnosno da ih poziva kako bi isti prisustvovali toj dokaznoj radnji. Prema odredbi članka 219. ZKP/08., državni odvjetnik provodi istragu provođenjem dokaznih radnji za koje nije predviđeno pozivanje i obavještavanje osumnjičenika i branitelja. Dužnost državnog odvjetnika da o provođenju pojedine dokazne radnje obavijesti okrivljenika i njegovog branitelja propisana je odredbom članka 234. ZKP/08., i to u slučaju ako je državni odvjetnik prihvatio prijedlog obrane za provođenje određenih dokaznih radnji ili ako je sudac istrage taj prijedlog prihvatio, nakon što državni odvjetnik prijedlog obrane za provođenje određenih dokaznih radnji nije prihvatio, no u konkretnom slučaju se ne radi o tim situacijama. Budući da niti jedan od svjedoka tijekom ranijeg postupka nije ispitan na prijedlog obrane, državni odvjetnik nije bio dužan okrivljenike i njihove branitelje obavijestiti o vremenu i mjestu njihovog ispitivanja.

 

Okrivljenici se pozivaju na odredbu članka 64. stavka 1. točke 9. ZKP/08. prema kojoj okrivljenik ima pravo i sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnim radnjama, ali pri tome zanemaruju uvodni dio stavka 1. članka 64. ZKP/08. koji propisuje da on ta prava ima „u skladu sa ovim Zakonom“, a to znači da ta prava nisu apsolutna, već su uvjeti i načini njihovog ostvarenja detaljnije propisani pojedinim odredbama tog Zakona. Tako su ta prava u prethodnom postupku u određenoj mjeri ograničena, dok su upravo na raspravi zajamčena u punom njihovom opsegu. Ta nejednakost dovodi do toga da kazneni postupak gledano u cjelini mora uspostaviti normalnu funkcionalnu ravnotežu između dvije stranke u postupku. Osim toga, cilj prethodnog postupka je prikupljanje dokaza o osnovanoj sumnji da je okrivljenik počinio kazneno djelo, o čemu će se potom, za slučaj potvrđivanja optužnice, raspravljati pred sudom u kontradiktornom postupku kada će okrivljeniku biti omogućeno da u punini ostvari svoje pravo na konfrontaciju. Upravo zato ostvarenje stožernog načela kaznenog postupka iz članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. Ustava RH treba promatrati u odnosu na cjelokupni kazneni postupak, a ne samo na stadij prethodnog postupka. U tome dijelu i odredbe ZKP/08. u članku 411. stavku 4. i članku 431. stavku 2. ZKP/08. izrijekom isključuju mogućnost donošenja osuđujuće presude koja bi bila, isključivo ili u pretežitoj mjeri, utemeljena na nekonfrontiranom iskazu svjedoka.

 

Imajući stoga na umu sve izloženo, pravilno je i na zakonu osnovao prvostupanjski sud odbio izdvojiti zapisnike o ispitivanju u izreci navedenih svjedoka jer se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. koji bi bili pribavljeni povredom prava obrane.

 

Okrivljenici R. P., S. T. te E. S. u žalbama tvrde da je zapisnik o ispitivanju svjedokinje A. R. nezakonit jer navedena svjedokinja koja je porezna savjetnica nije bila upozorena u skladu s odredbom članka 285. stavka 3. ZKP/08. U tom smislu ističu da se radi o osobi koja je zastupala pravne osobe čije su odgovorne osobe okrivljenici temeljem punomoći pred Poreznom upravom te joj je navedeno svojstvo samim time i priznato, pa se njezin status ne može promatrati usko, već treba povući analogiju sa statusom odgovorne osobe u trgovačkom društvu koja je upisana u sudski registar sa osobama kojima je faktično povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja te osobe. Osim toga, prvostupanjski je sud imao namjeru ispitati tu svjedokinju na te okolnosti u okviru suđenja o zakonitosti tog dokaza, no odustao je od izvođenja tog dokaza nakon što je pribavljen dopis Hrvatske komore poreznih savjetnika, pa obrana smatra da je time povrijeđeno pravo na obranu.

 

Protivno tim žalbenim navodima, svjedokinja A. R., a kako to proizlazi iz dopisa Hrvatske komore poreznih savjetnika od 11. ožujka 2020. (list 12685. spisa) nije član Hrvatske komore poreznih savjetnika, nije porezni savjetnik, a niti je polagala ispit za poreznog savjetnika.

 

Nadalje, prema članku 17. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) propisano je da porezni obveznik može imati opunomoćenika, stručnog pomagača te poreznog savjetnika, time da je u stavku 1. određeno da je opunomoćenik osoba koja zastupa poreznog obveznika u okviru dobivene punomoći, dok je stavkom 3. tog članka određeno da se obavljanje djelatnosti poreznog savjetnika uređuje posebnim zakonom, a stavkom 5. da opunomoćenik može biti iz redova poreznih savjetnika.

 

Prema odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o poreznom savjetništvu („Narodne novine“ broj 127/00., 76/13. i 115/16.) određeno je da porezni savjetnik može postati osoba koja ispunjava opće i posebne uvjete propisane tim Zakonom. Opći uvjeti su taksativno navedeni u stavku 2. tog članka, dok su člankom 9. stavkom 1. tog Zakona precizirani posebni uvjeti, od kojih je u točki 2. tog članka navedeno da porezni savjetnik mora imati položen ispit za poreznog savjetnika te propisano odobrenje za rad od Komore.

 

Prema tome, okolnost što je svjedokinja postupala kao opunomoćenik različitih pravnih osoba, a da nije položila ispit za poreznog savjetnika, čime nije mogla steći status poreznog savjetnika, ni na koji način je ne svrstava u kategoriju privilegiranih svjedoka, odnosno osoba koje su oslobođene obveze svjedočenja iz razloga navedenog u članku 285. stavku 1. točke 4. ZKP/08. niti ju je ovlašteni tužitelj onda bio dužan poučiti o tom pravu, kako se to u žalbama okrivljenika tvrdi. U takvoj situaciji nije bilo potrebe za ispitivanjem navedene svjedokinje, što je prvostupanjski sud pravilno i ocijenio pa se ne može govoriti o povredi prava na obranu okrivljenika.

 

Konačno, potpuno je promašeno pozivanje okrivljenika na članak 87. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.) kojim je definiran status odgovorne osobe na način da u taj krug ulazi i fizička osoba kojoj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe, zbog čega da bi trebalo napraviti analogiju sa opunomoćenikom i poreznim savjetnikom, a koje odredbe reguliraju kaznenu odgovornost odgovorne osobe. Naime, status poreznog savjetnika ne može steći osoba koja zastupa poreznog obveznika samo na temelju činjenice davanja punomoći, a niti je tako propisano odredbama Zakona o poreznom savjetništvu, dok je pitanje oslobođenja obveze svjedočenja procesne naravi.

 

Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je zapisnik o ispitivanju svjedokinje A. R. od 26. veljače 2018. zakonit dokaz.

 

Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nije nađeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.