- 1 -              I Kž-Us 62/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 62/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. Ž. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okr. A. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. lipnja 2020. broj Kov-Us-3/20., u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okr. A. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem su odbijeni prijedlozi branitelja okr. A. V., B. M., odvjetnika iz S., E. Š., odvjetnika iz S., te Lj. D., odvjetnika iz R., za izdvajanjem iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza, i to: tonskog zapisa snimljenog na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kir-t-Us-5/19., o primjeni posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji je na temelju čl. 338. st. 2. i 3. ZKP/08. izdvojen nalogom suca istrage Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kir-t-Us-11/20., na CD-DVD-u (na listu 200. spisa); dio zapisnika od 7. veljače 2020. o ispitivanju svjedoka T. Ž., odlomci 7. do 9. na trećoj stranici zapisnika (na listu 145. spisa); te dio zapisnika od 12. veljače 2020. o ispitivanju svjedoka R. Ž., odlomci 10. i 11. na drugoj stranici zapisnika i odlomci 1. do 7. na trećoj stranici zapisnika (na listovima 150. i 151. spisa).

 

Protiv tog rješenja okr. A. V. je podnio dvije žalbe. Jednu je podnio po branitelju B. M., odvjetniku iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti, te iz spisa, kao nezakonite, izdvojiti označene dokaze. Drugu žalbu je podnio po branitelju Lj. D., odvjetniku iz R., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ove dvije žalbe sadržajno se nadopunjuju, te će se razmatrati kao jedinstvena žalba okr. A. V.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima se zasniva izreka rješenja. Za tu su odluku dani jasni, određeni i valjani razlozi, bez proturječja.

 

Nije u pravu okr. A. V. niti kada tvrdi da je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.). Isticanjem kako je prvostupanjski sud zanemario odredbu čl. 334. toč. 1. ZKP/08., o čemu nije naveo razloge, žalitelj samo ponavlja tvrdnje koje predstavljaju žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama okr. A. V., prvostupanjski sud je, osnovano, zaključio kako se radi o zakonitom dokazu, te je pravilno odbio prijedlog za izdvajanjem tonskog zapisa (na listu 200. spisa), snimljenog na temelju naloga suca istrage o određivanju, proširenju i produljenju posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 1., 2., 3. i 4. ZKP/08. (listovi 191. do 197. spisa). Označeni tonski zapis razdvojen je od ostalih zapisa, sukladno čl. 338. st. 2. i 3. ZKP/08., nalogom suca istrage od 9. ožujka 2020. broj Kir-t-Us-11/2020., nakon što je rješenjem Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 28. siječnja 2020. razdvojena istraga, te je u odnosu na pojedine okrivljenike i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11., oformljen novi predmet.

 

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako je o zakonitosti označenog dokaza, kao tzv. "slučajnog nalaza" iz čl. 335. st. 6. ZKP/08., tada u okviru predmeta Kir-Us-19/19., prije razdvajanja, već odlučivao Vrhovni sud Republike Hrvatske. Upućuje se žalitelj na razloge izložene u rješenju od 14. studenog 2019. broj I Kž-Us-123/2019., I Kž-Us-124/2019., na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud.

 

Paušalnom tvrdnjom kako se sada radi o "različitoj argumentaciji" koju, navodno, viši sud nije imao u razmatranju, žalitelj neopravdano nastoji ishoditi novu i drugačiju odluku. Kraj utvrđene zakonitosti provođenja posebnih dokaznih radnji i zakonitosti nastanka tzv. "slučajnog nalaza", promašeno je tumačenje žalitelja da bi osporavani tonski zapis bio nezakonit samo zato što se odnosi na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u sastavu zločinačkog udruženja, iz čl. 118. st. 1. KZ/11. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11., koje kazneno djelo nije obuhvaćeno katalogom iz čl. 334. toč. 1. ZKP/08.

 

Naime, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu odredbu čl. 335. st. 6. ZKP/08., kojom je propisano kako se tzv. "slučajni nalaz", koji upućuje na neko drugo kazneno djelo i počinitelja iz čl. 334. ZKP/08., može upotrijebiti kao dokaz u postupku za to kazneno djelo. Razvidno je, dakle, kako citirana odredba, u smislu zakonitosti uporabe tako nastalih dokaza, ne pravi razliku između kaznenih djela navedenih u katalogu iz toč. 1. čl. 334. ZKP/08., u odnosu na kaznena djela popisana u toč. 2. čl. 334. ZKP/08., kako to neosnovano smatra žalitelj.

 

Stoga je tonski zapis (na CD-DVD-u, na listu 200. spisa) zakonit dokaz, slijedom čega nisu opravdane niti tvrdnje žalitelja da bi, kao tzv. "plodovi otrovne voćke", bili nezakoniti označeni dijelovi zapisnika o ispitivanju svjedoka T. Ž. i R. Ž. (na listovima 145., 150. i 151. spisa), koji se referiraju na tonski zapis.

 

Imajući u vidu navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako prijedlozi okr. A. V. za izdvajanjem označenih dokaza, kao nezakonitih, nisu osnovani.

 

Budući da žalbom okr. A. V. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.