- 1 -              I Kž-us 79/2020-4

Broj: I Kž-us 79/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. L. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okr. L. J. i okr. Z. T. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2020. broj Kov-Us-36/19, u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbijaju se žalbe okr. L. J. i okr. Z. T. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, odbijeni su prijedlozi „branitelja I i III optuženika za izdvajanje, kao nezakonitih, dokaza koji su izvedeni u prethodnom postupku“, a koji su nabrojani i opisani u izreci rješenja.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okr. L. J. po braniteljici V. D. L., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalbu je protiv istog rješenja podnijela i okr. Z. T. po branitelju I. A., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 7. i 11. i st. 2. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet "vrati" prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je prije održavanja sjednice vijeća dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Okr. L. J. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer izreka ne sadrži zakonsku osnovu odlučivanja te pobijano rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama, pa tako niti jedan razlog u vezi prijedloga za izdvajanjem nalaza i mišljenja vještaka, zbog čega se to rješenje ne može ispitati. Smatra da su dokazi pribavljeni od strane državnog odvjetnika, koji ne zadovoljava kriterije samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela, nezakoniti te da je došlo do diskriminacije iz čl. 6. st. 1. i 3. ZKP/08. budući da je u predmetu A. državni odvjetnik u istrazi pozivao obranu na ispitivanje svjedoka, dok u ovom predmetu to nije bio slučaj. Stoga je mišljenja da je zapisnike o ispitivanju svjedoka u prethodnom postupku trebalo izdvojiti iz spisa kao nezakonite dokaze.

Okr. Z. T. također smatra da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 7. i 11. ZKP/08. jer su razlozi pobijanog rješenja potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te prigovara prvostupanjskom sudu da kod svoje odluke nije imao u vidu zahtjeve iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Problematizira zakonitost postupanja državnog odvjetnika tijekom prethodnog postupka i iznosi sumnje u njegovu nepristranost te smatra da je zapisnike o ispitivanju svjedoka u prethodnom postupku trebalo izdvojiti iz spisa jer je došlo do "kršenja zajamčenih prava obrane – načela pravičnosti suđenja i jednakosti oružja".

Prije svega, protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama, pobijano rješenje nije nerazumljivo zbog toga što u izreci nije navedena zakonska osnova za njegovo donošenje, isto sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, već su ti razlozi jasni i razumljivi. Stoga rješenje nije arbitrarno i nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka naznačene u žalbama.

U odnosu na prigovore žalitelja koji se odnose na neovisnost i nepristranost postupanja državnog odvjetništva i u tom smislu povrede prava na pravično suđenje zajamčeno u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98.-pročišćeni tekst, 113/00., 124/00.-pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija) valja reći da se o istim prigovorima Vrhovni sud Republike Hrvatske već očitovao (I Kž-Us 86/2016) istaknuvši da samostalnost i neovisnost državnog odvjetništva kao pravosudnog tijela koje je ovlašteno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, proizlazi iz čl. 121.a Ustava.

Okr. L. J. prigovara da je pitanje samostalnosti i nepristranosti postupanja državnog odvjetnika trebalo razmotriti u okviru "…obvezujućih standarda ESLJP..." i uz analizu "zakonskih i podzakonskih akata kroz koje bi se ovo Ustavno određenje trebalo materijalizirati." Žalitelju valja reći da prvostupanjski sud, u povodu njegovog prijedloga za izdvajanjem nezakonitih dokaza, ovakvu cjelovitu i sveobuhvatnu analizu proklamiranog ustavnog ovlaštenja državnog odvjetnika nije bio dužan provoditi, već to može biti predmet zasebnog postupka koji je on ovlašten pokrenuti. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je državni odvjetnik u ovom predmetu postupao u okviru svojih ovlaštenja propisanih ZKP/08., koja, među ostalim, uključuju ispitivanje svjedoka u prethodnom postupku bez prisustva obrane, u cilju prikupljanja dokaza o osnovanoj sumnji, i da su zbog toga zapisnici o tom ispitivanju zakoniti dokazi. Jednako tako je zakonit i nalaz i mišljenje vještaka kojem je vještačenje u prethodnom postupku povjerio državni odvjetnik, u skladu s njegovim zakonskim ovlaštenjima.

Nisu osnovani niti prigovori okr. L. J. da je on nepozivanjem na ispitivanje svjedoka u prethodnom postupku diskriminiran u smislu zabrana propisanih u čl. 6. st. 1. ZKP/08. jer je državni odvjetnik u predmetu A. na ta ispitivanja pozivao obranu, a u ovom se predmetu postupalo drugačije. Zbog toga su, po ocjeni žalitelja, zapisnici o ispitivanju svjedoka nezakoniti dokazi i po čl. 6. st. 3. ZKP/08. Međutim, osim što se opisana situacija ne može podvesti niti pod jednu osnovu iz čl. 6. st. 1. ZKP/08., Ustavom određena samostalnost državnog odvjetnika obuhvaća i njegovo samostalno odlučivanje o načinu postupanja u svakom pojedinom predmetu pa je upiranje žalitelja da je prvostupanjski sud "morao utvrđivati jesu li okr. L. J. i dr. bili u istoj poziciji kao i optuženici iz afere A." promašeno i neopravdano te nadilazi dužnosti suda prilikom odlučivanja o nezakonitosti pojedinih dokaza.

Okr. Z. T. sumnju u nepristranost državnog odvjetnika u ovom postupku iznosi kroz problematiziranje konkretnog postupanja državnog odvjetnika, a koje se odnose na vrstu prikupljenih dokaza, po njenoj ocjeni nedovoljno u korist okrivljenika, te odluku o nepoduzimanju kaznenog progona protiv određene pravne osobe. No, prigovori ove vrste nisu od utjecaja na zakonitost radnji ispitivanja svjedoka od strane državnog odvjetnika, a koje su, kako je prvostupanjski sud valjano obrazložio, zakonit dokaz i kada su provedene bez prisutnosti obrane.

Oba žalitelja ističu da im je dosadašnjim postupanjem tijela progona povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 6. Konvencije. Iako su žalitelji u pravu s tvrdnjom da to pravo po standardima Europskog suda za ljudska prava obuhvaća sve faze postupa, počevši od izvidnih radnji, za procjenu je li do te povrede došlo razmatra se postupak u cjelini, pa je stoga isticanje te povrede u fazi optuženja preuranjeno.

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.