Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Kžm 33/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. T., zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 28. kolovoza 2019. broj Kžzd-23/2019-3, u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
Žalba osuđenog A. T. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski, odbacio je kao nepravovremenu žalbu osuđenog A. T. podnesenu protiv presude Općinskog suda u Splitu od 5. lipnja 2019. broj Kvm-9/2019., kojom je taj prvostupanjski sud osuđenom A. T. opozvao uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 27. siječnja 2017. broj Kml-99/2014. i odredio da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci ima izvršiti.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni A. T. po braniteljici A. M., odvjetnici iz S., uvodno naznačujući da žalbu podnosi zbog svih žalbenih osnova, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu osuđenika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Splitu od 5. lipnja 2019. broj Kvm-9/2019. utvrdi pravovremenom te, potom, predmet vrati drugostupanjskom sudu na daljnje nadležno odlučivanje.
Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba osuđenika A. T. nije dopuštena.
Naime, člankom 491. ZKP/08., koji regulira pravo podnošenja žalbe protiv rješenja, jasno je određeno protiv kojih je rješenja taj redovni pravni lijek dopušten. Tako je žalbu dopušteno podnijeti protiv rješenja državnog odvjetnika, suca istrage i drugih rješenja prvostupanjskog suda uvijek kad samim zakonom nije propisano da žalba nije dopuštena, uz ograničenja vezana uz rješenja vijeća koja se donose prije i u tijeku istrage te ona koja se donose radi pripremanja rasprave i presude, a koja se mogu pobijati samo u žalbi protiv presude.
Jednako tako, odredba članka 490. ZKP/08., izričito propisuje restriktivnu dopuštenost redovnog pravnog lijeka protiv točno određenih drugostupanjskih presuda, dok je žalba protiv drugostupanjskih rješenja izuzetno dopuštena (primjerice članak 134. stavak 1. ZKP/08. i članak 218. stavak 6. ZKP/08.), ali tada to u zakonu mora biti izričito propisano, što nije slučaj pri donošenju drugostupanjskog rješenja kojim je utvrđena nepravovremenost podnesene žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda.
Nastavno na izloženo, a s obzirom na to da u konkretnom slučaju osuđeni A. T. žalbom pobija rješenje koje je u žalbenom odlučivanju donio drugostupanjski sud, to sukladno sadržaju citiranih zakonskih odredaba, takva žalba nije dopuštena. Ovo neovisno o činjenici što je pobijanim rješenjem žalitelj pogrešno poučen da ima pravo, u roku od tri dana od primitka pisanog otpravka rješenja, protiv istog podnijeti žalbu. Naime, pogrešna pouka ne obvezuje i ne može konstituirati pravo koje po zakonu ne postoji, osobito kada se ima u vidu da je osuđenik sada zastupan po odvjetnici, dakle pravu vičnoj osobi, po kojoj je žalbu i podnio.
Stoga, a budući da se radi o pravomoćnoj odluci, ukoliko osuđenik smatra da je njome povrijeđen zakon ili, pak, da postupak koji je prethodio donošenju te odluke predstavlja kršenje temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom, on takvu odluku može pobijati samo izvanrednim pravnim lijekom, konkretno iniciranjem podizanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti, sve u smislu članka 509. ZKP/08.
S obzirom na izloženo, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Ranko Marijan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.