1                            Poslovni broj: Gž Ovr-656/2020-2

Poslovni broj: Gž Ovr-656/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ankici Matić na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. C. d.o.o., Z., OIB: … protiv ovršenika D. I., R., OIB: … zastupanog po punomoćniku mr.sc. M. A., odvjetnici u R., radi prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-496/2020-3 od 18. lipnja 2020., 18. rujna 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-496/2020-3 od 18. lipnja 2020.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-6801/2019 od 27. kolovoza 2019., proglasiti nedopuštenim.

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se ovršenik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13 i 89/14., dalje ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ).

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a te sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava niti pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.

Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik 18. svibnja 2020. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku pred Financijskom agencijom (dalje FINA) koji se provodi temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-6801/2019 od 27. kolovoza 2019.

U prijedlogu ovršenik navodi da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak naplate po gore navedenom rješenju putem FINA-e te je izvršena pljenidba novčanih sredstava sa ovršenikovih računa, međutim da će se takvim postupanjem ovrhovoditelj i njegov pravni sljednik, E. M. d.o.o. kojemu je tražbina ustupljena, naplatiti dvostruko. Stoga predlaže donošenje rješenja kojim će se proglasiti pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa ovršenika nedopuštenim i zabraniti daljnji prijenos sredstava.

Prvostupanjski sud odbacio je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, obrazlažući da ovršenik u prijedlogu navodi da se provodi naplata na njegovim računima temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik (ovršne isprave koja nije predviđena kao jedna od osnova za pokretanje postupka izravne naplate po čl. 209. st. 1. OZ-a), stoga je ocijenio da se ne radi o postupku izravne naplate u smislu odredbe čl. 209. st. 1. OZ-a, pa stoga ovršeniku nisu niti na raspolaganju pravna sredstva predviđena odredbom čl. 210. st.1. OZ-a (a koja se odnose jedino na postupak izravne naplate).

Naime, odredbom čl. 209. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

Naime, obzirom je iz stanja spisa utvrđeno da je protiv ovršenika pokrenuta ovrha na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koja je donesena po javnom bilježniku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice i primijenio materijalno pravo i to iz razloga kako slijedi.

Odredbom čl. 210. OZ-a je propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Stoga kako se u konkretnom slučaju ne radi o izravnoj naplati tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, ovršenik nije mogao sudu predložiti da donesene rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, stoga je prijedlog ovršenika za donošenjem takvog rješenja pravilno prvostupanjski sud odbacio.

Naime u odnosu na žalbene navode ovršenika kojim navodi da isti nema niti jedno pravno sredstvo kojim bi priječio izravnu naplatu istome je za odgovoriti da je odredbom čl. 57. OZ-a je propisano da protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik može podnijeti prigovor u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana, osim ako ne pobija samo odluku o troškovima postupka. Stavkom 2. da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se prigovorom iz stavka 1. ovoga članka pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha može se pobijati samo iz razloga zbog kojih se rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave može pobijati žalbom (čl. 50.). Stavkom 3. da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (čl. 53.) iz razloga navedenih u članku 50. točkama 7., 9., 10. i 11. ovoga Zakona, samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi. Stavkom 4. da ako ovršenik u podnesenom prigovoru ne pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nego samo predlaže odgodu ovrhe, takav prigovor smatrat će se prijedlogom za odgodu ovrhe.

Slijedom navedenog, a s obzirom da žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 18. rujna 2020.