Baza je ažurirana 20.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 2408/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. K., OIB: ..., M., Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa punomoćnica J. Ć. G., odvjetnica u S., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4894/2017-2 od 28. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-29/2012 od 27. travnja 2017., u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4894/2017-2 od 28. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-29/2012 od 27. travnja 2017.
U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten, te je postavio zahtjev za naknadu troška sastava toga podneska.
Postupajući sukladno odredbama članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer se dijelom radi o pitanjima na koja odgovor jasno i nedvosmisleno daje zakon (pitanje pod 3.), dok se dijelom radi o pitanjima u kojima predlagatelj polazi od utvrđenja suprotnih onima koja su utvrđena u postupku pred nižestupanjskim sudovima (pitanja pod 1. i 2.). Nadalje, valja reći i to da revizijske odluke na koje se revident poziva kao razloge važnosti, ne predstavljaju razlog važnosti u konkretnom slučaju. To stoga što činjenična utvrđenja u navedenim odlukama ne koincidiraju s utvrđenjima u konkretnom predmetu.
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pitanja, ista pitanja nisu važna, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP te na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u točki I. izreke.
Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. u vezi s člankom 166. ZPP, točka II. izreke).
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.