Broj: Gž-3262/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda mr. sc. Ivanu Tironiju, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti A. - T. G. rođene …, a umrle …, odlučujući o žalbi zakonskih nasljednika A. N. i M. M., oboje iz M., … protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: O-185/11 od 2. travnja 2012., dana 20. travnja 2016.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba nasljednika A. N. i M. M. te se ukida rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: O -185/11 od 2. travnja 2012., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud dana 2. travnja 2012. pod poslovnim brojem O - 185/11 donio pobijano rješenje kojim je utvrdio da ostavinu A. - T. G. rođene ..., a umrle ... kao naknadnu pronađenu imovinu predstavljaju točno označene nekretnine ( iz točke I. izreke pobijanog rješenja) koje se nalaze u k.o. V. B..     

Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke pobijanog rješenja rasporedio predmetnu imovinu iz točke I. izreke pobijanog rješenja na način da je kao nasljednike pok. ostaviteljice proglasio     

1. M. M., unuku ostaviteljice za 1/6 dijela,

2. A. N., praunuka ostaviteljice za 1/6 dijela,

3. B. P., unuku ostaviteljice za 1/6 dijela,

4. S. K., unuku ostaviteljice za 1/6 dijela,

5. I. G., unuku ostaviteljice, za 1/9 dijela,

6. M. G., unuku ostaviteljice za 1/9 dijela i

7. T. B. za 1/9 dijela   ostaviteljičine naknadno pronađene imovine.

U točki III. izreke pobijanog rješenja, prvostupanjski je sud naložio provedbu tučke I i II. izreke u zemljišnim knjigama. Konačno, prvostupanjski je sud u točki IV. izreke rješenja odbio prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine upisane u k.o. V. B., Z.U. 20. 24, 56 i 480 te uputio nasljednike M. M. i A. N. na parnicu radi utvrđenja da ove nekretnine čine ostavinsku masu pok. A. - T. G..  

Odredbom članka 253. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.) dalje ZN, propisano je kako će se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem (materijalno pravo) prosuđivati po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, (nasljedstvo se otvara smrću osobe), a to u konkretnom slučaju znači prema odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 52/71., 47/78. i 56/00.), dalje DZN, dok je odredbom članka 253. stavak 2. ZN-a, propisano kako će se postupovne odredbe ovog Zakona primjenjivati na sve slučajeve nasljeđivanja u kojima nije do časa primjene ovoga Zakona (3. listopada 2003.) doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. 

Protiv označenog rješenja o naknadno pronađenoj imovini žalbu su podnijeli nasljednici A. N. i M. M.. Iz sadržaja žalbe za zaključiti je kako je podnose zbog bitne povrede postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - odluka USRH) dalje ZPP, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, koji se zakon ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 175. stavak 2. ZPP-a. Nasljednici M. M. i A. N. posebno navode kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud morao provesti ostavinski postupak te sukladno nasljedničkim izjavama nasljednika rasporediti ostavinsku imovinu. Žalitelji M. M. i A. N. predložili su u žalbi da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.        

Žalba je osnovana.

Odredbom članka 232. stavak 1. DZN-a propisano da ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju.

Dakle, ako je bila provedena ostavinska rasprava, te ako je doneseno rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno, u pravilu se uopće neće provoditi ostavinska rasprava, nego će se donijeti novo, zapravo dopunsko rješenje o nasljeđivanju - rješenje o naknadno pronađenoj imovini, kojim će sud naknadno pronađenu imovinu rasporediti temeljem ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Stavkom 2. članka 232. DZN-a propisano je da ako prije nije raspravljena ostavina, sud će raspravljati ostavinu samo ako se pronađena imovina sastoji od nekretnina. Slično odredbama članka 232. stavak 1. i 2. DZN - a, ta problematika je danas regulirana odredbama članka 234. stavak 1. i 2. ZN-a.

Međutim, u konkretnom slučaju prije donošenja pobijanog rješenja, u kojem sud utvrđuje kako u ostavinu pok. A. - T. G., spada "naknadno pronađena imovina" (koju potom točno označava), nije donijeto nikakvo rješenje o nasljeđivanju. Naime, prvostupanjski je sud dana 30. rujna 1983. donio rješenje kako se ostavina iza smrti pok. A. - T. G., neće raspravljati. Iz spisa je razvidno kako je ova odluka donijeta jer da pok. ostaviteljica nema nikakvu imovinu.

Dakle, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbi članka 212. stavak 1. i 2. DZN-a, da ostavinski sud može donijeti odluku o naknadno pronađenoj imovini bez raspravljanja ostavine, odnosno provođenja ostavinske rasprave. Kako prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja uopće nije proveo ostavinsku raspravu koja je regulirana odredbama članaka od 216. do 224. DZN-a, (sada odredbama članaka 217. do 225. ZN-a), a što je bio obvezan, to je žaliteljima - zakonskim nasljednicima M. M. i A. N. onemogućeno raspravljanje pred sudom na što, opisno, žalitelji u žalbi i ukazuju. Štoviše, oni u žalbi konkretno ističu kako je prvostupanjski sud bio dužan provesti ostavinsku raspravu, a što da nije učinio. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud  počinio bitnu povredu odredbi postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a u svezi sa  odredbom članka 381. ZPP-a, i odredbi članka 173. DZN-a, jer je nezakonitim postupanjem, neprovođenjem ostavinske rasprave uskratio mogućnost žaliteljima M. M. i A. N. raspravljanje pred sudom.

Sukladno iznijetom, a temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 173. DZN-a, trebalo je pobijano rješenje ukinuti odnosno odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti uočenu bitnu povredu postupka, provesti ostavinsku raspravu te potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Splitu, 20. travnja 2016.