- 1 -              II Kž 382/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 382/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. H., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. kolovoza 2020. broj Kv I-108/2020. (K-22/2020.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalbe optuženog G. H. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog G. H., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog G. H. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. H. po branitelju, odvjetniku S. R., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog G. H. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova propisanih u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Stoga, budući da je pobijano rješenje sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., nije u pravu optuženik kada upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

 

Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru 28. kolovoza 2020. održano protivno odredbi članka 129. stavka 2. ZKP/08., jer branitelj optuženika o ročištu nije bio obaviješten u primjerenom roku, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

Naime, sukladno odredbi članka 129. stavka 2. ZKP/08. na nejavno usmeno ročište na kojem se odlučuje o istražnom zatvoru pozivaju se državni odvjetnik, okrivljenik i branitelj okrivljenika koji o istome moraju biti obaviješteni u primjerenom roku, s time što je predviđeno da će se sjednica vijeća održati i ako uredno pozvani državni odvjetnik, branitelj i okrivljenik ne dođu na sjednicu.

 

Iz podataka u spisu predmeta (poleđina lista 260. spisa) proizlazi da je branitelju optuženika obavijest o održavanju ročišta dostavljena elektroničkom poštom 27. kolovoza 2020. u 10:26 sati. Obavijest je, na isti način i u isto vrijeme, dostavljena i drugom branitelju optuženika, odvjetniku G. P.. Oba branitelja optuženika su, dakle, o održavanju ročišta obaviješteni više od 24 sata prije ročišta, koje je započelo u 13:00 sati 28. kolovoza 2020. Uostalom, to ne spori niti sam žalitelj. Prema tomu, očito je da je obavijest za ročište braniteljima optuženika uručena pravovremeno i u primjerenom roku, te se ima smatrati urednom. Stoga je prvostupanjski sud pravilno procijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 129. stavka 2. ZKP/08. za održavanje ročišta i bez nazočnosti branitelja. Time, protivno žalbenim prigovorima, nije došlo do povrede prava na pristup odvjetnika, odnosno povrede prava na pravično suđenje.

 

Protivno daljnjim navodima žalbe, osnovana sumnja da je optuženi G. H. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga su neosnovani optuženikovi žalbeni prigovori kojima osporava počinjenje kaznenog djela, ocjenjujući dokaznu vrijednost pojedinih do sada prikupljenih dokaza, ujedno smatrajući kako utvrđena prisutnost optuženika na širem lokalitetu mjesta izvršenja djela nema "dostatnu relevantnost" za ocjenu postojanja osnovane sumnje. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i stupnju njegove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će optuženi G. H. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta. Naime, razvidno je da optuženik nema niti prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj, a odjavljen je s adrese u Z., koju je prilikom prvog ispitivanja sam naveo kao jedinu i aktualnu. U istom zapisniku o prvom ispitivanju (list 55. spisa) je evidentirano kako je u putovnici optuženika navedena adresa u Republici Češkoj, ali se, prema navodima samog optuženika, ne radi o adresi na kojoj optuženik stvarno živi. 

 

Pored toga, iz podataka u spisu predmeta (posebno izvješće na listu 1. spisa) je vidljivo da je optuženik bio u bijegu od počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, a za adresu u Z., je utvrđeno da nije adresa stanovanja optuženika. Optuženik je uhićen tek 15. siječnja 2020., na temelju policijske potrage, kako proizlazi iz službene bilješke (list 31. spisa). Kraj takvog stanja stvari, paušalnim žalbenim prigovorima o dobrovoljom odazivanju optuženika na poziv policijskih službenika, nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako nepostojanje adrese na kojoj optuženik trajno prebiva ili boravi, u povezanosti s težinom djela koje mu se stavlja na teret, opravdava produljenje istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

 

Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, uložena optuženikova bezobzirnost i osobita drskost tijekom inkriminiranog događaja, koji se odvijao na javnom mjestu, u prometnoj ulici, usred dana, uz okolnost da je u događaju korišteno vatreno oružje, u blizini policijske postaje, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti istovrsno kazneno djelo ili dovršiti pokušano.

 

Uz izložene okolnosti, sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir raniju osuđivanost optuženika. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije (list 234. spisa), optuženik je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz 2016. osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Tom kaznenom djelu svojstveno je obilježje nasilja, što je značajka i kaznenog djela koje se optuženiku aktualno stavlja na teret. Pored toga, iz izvatka je vidljivo da je optuženik presudom Savezne Republike Njemačke iz 2014. osuđen zbog kaznenog djela nezakonitog ulaska i boravka, a presudom Mađarske iz 2019. zbog kaznenog djela nezakonite trgovine vatrenim oružjem. Kazneno djelo za koje je optuženik u ovom postupku osnovano sumnjiv, počinjeno je za vrijeme trajanja uvjetne osude iz ranije, mađarske, presude, koja je postala pravomoćna 15. svibnja 2019., a kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, uvjetno na dvije godine. Uz izloženo, treba imati u vidu da je optuženik, prema prekršajnoj evidenciji (listovi 45. i 46. spisa), višestruko kažnjavan, među ostalim, zbog prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, u travnju i u lipnju 2019. Navedeno upućuje na upornost optuženika u protupravnom ponašanju, a jednako tako i na činjenicu da sve prethodne osude nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Naprotiv, optuženikovo protupravno ponašanje je progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo. Stoga, protivno žalbenim navodima, okolnost da su do sada protiv optuženika bile primijenjene uvjetne osude, nema odlučujući značaj na iteracijsku opasnost utvrđenu na strani optuženika.

 

Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i iteracijska opasnost na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, u ovom stadiju postupka ne bi se za sada mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Ističe se žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.