1              Poslovni broj: Gž-574/2019-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-574/2019-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Denis Pancirov-Parcen, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Boris Mimica, kao član vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., koju zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u Z., protiv tuženice J.R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, pod poslovnim brojem 15 P-225/2018-29 od 14. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, pod poslovnim brojem 15 P-225/2018-29 od 14. prosinca 2018. u dijelu točke II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim ugovor o zajmu od dana 6. lipnja 2013. sklopljen između tužiteljice A. K. iz Z., i J. R. ( točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženici J. R., isplatiti tužiteljici A. K. iznos od 3.500,00 EUR (tri tisuće petsto eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2017. pa do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.086,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

Ujedno se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da bi tuženici bila dužna isplatiti zatraženi iznos u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (točka III. izreke) te više zatraženi zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke).

 

Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP), predlaže da se presuda preinači, i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za povrat zajma u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 3.500,00 Eura.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu utužene tražbine, držeći utvrđenim kako je između stranaka sklopljen usmeni ugovor o pozajmice novčanog iznosa od 3.500,00 Eura, što opravdava činjenica da je između stranaka i ranije bilo pozajmica od strane tužiteljica i njezinog suprug, tuženoj i njenom ocu s kojima su bili u bliskim odnosima, povezani i kumstvom, a koje pozajmice su uvijek bile uredno vraćene, a što pak upućuje i na pouzdanost tužene kao zajmoprimca .

 

Gornja utvrđenja glede zaključenja ugovora te primljenog iznosa na ime ugovora o zajmu žalbenim navodima tužena nije dovela u sumnju, a kako su isti u skladu sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, to isto utvrđenje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

Naime, odredbom članka 557. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) obvezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete pri čemu je sukladno odredbi članka 562. stavak 1. ZOO-a zajmoprimac je dužan vratit pozajmljeni iznos novca zajmodavcu u skladu s ugovorom.

 

U odnosu pak na žalbene navode kojima se osporava gornje utvrđenje prvostupanjskog suda za odgovoriti je da sud u građanskim postupcima da bi mogao odlučivati o osnovanosti zahtjeva za pružanje pravne zaštite mora u pravilu sa sigurnošću utvrditi činjenice na kojima će temeljiti svoju odluku (arg. ex 221a. ZPP-a). Prema navedenoj odredbi, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

U kontekstu iznesenih odredaba smatra se da je neka činjenica sigurno ili izvjesno utvrđena ako nema razumne sumnje u pravilnost zaključka do kojeg je sud o njenom postojanju ili nepostojanju došao.

 

Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud stečeno uvjerenje prema stanju spisa opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, koje svoju činjeničnu i pravnu osnovu imaju u izvedenim dokazima u postupku, neosnovani su žalbeni navodi tužene u tom pravcu jer je izvedene dokaze sud pravilno cijenio po slobodnom uvjerenju kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

S druge strane iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud drži da se radi o ništavom pravnom poslu budući u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma, a što je reguliranog člankom Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/03-76/13, dalje u tekstu: ZDP), kojom je propisano je kako kredite u stranim sredstvima plaćanja rezidentima mogu odobravati samo banke, dok ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.

 

Kako je ugovor o zajmu između tužiteljice i tuženice ništav obzirom da je prema predmetnom ugovoru o zajmu iznos zajma dogovoren u stranoj valuti i to u EUR, takav pravni posao je protivan članku. 17. stavku 2. ZDP, pa je tuženica je kao zajmoprimac obvezna vratiti ono što je ništavim pravnim poslom primila, što znači onu vrstu i broj novčanih jedinica koje je primila sukladno odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a, prema kojoj je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

Naime, kada je u pitanju ugovor o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonite ugovorile plaćanje u stranoj valuti pravni osnov tuženikove obveze nije povrat zajma (članak 562. stavak 1. ZOO-a) već izvanugovorna obveza po osnovi stjecanja bez osnove (1111. ZOO-a). S druge strane obveza plaćanja zatezne kamate na valutu određuje se prema odredbi članka 1115. ZOO-a tj. ovisno o tome je li stjecatelj nesavjestan ili savjestan.

 

Ako je stjecatelj nesavjestan zatezna kamata se plaća danom stjecanja, a ako je stjecatelj savjestan od dana podnošenja zahtjeva.

 

Kada je u pitanju ugovor o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonite ugovorile plaćanje u stranoj valuti ugovorne strane treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva (pravno stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske).

 

Slijedom naprijed izloženog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tuženu obveza na povrat primljenog iznosa uz pripadajuću kamatu, pa kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Potvrđena je odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-u.

 

U Splitu, 24. rujna 2020.