- 1 -              II Kž 397/2020-4

Broj: II Kž 397/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 1. rujna 2020. broj Kzd-7/2020-6, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podnesene optužnice protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3.  Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. ,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Z. V., s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i zamijeni mjerama opreza.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u odnosu na optuženog A. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedine prikladne mjere koja će otkloniti postojeću iteracijsku opasnost te je za svoju odluku je dao valjane i dostatne razloge.

Optuženiku se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje osam kaznenih djela na štetu maloljetne unuke, žrtve M. B., u razdoblju od deset godina, pri čemu je optuženik u više navrata žrtvu dirao po spolovilu i tražio da ona isto čini njemu, s njom obavljao spolne odnose i sa spolnim odnosom izjednačene spolne radnje te joj prikazivao pornografski sadržaj, govoreći žrtvi da to mora ostati njihova tajna.

Pravilno je stoga utvrđenje prvostupanjskog suda da navedeno ukazuje na naročitu bezobzirnost, upornost i odlučnost optuženika u terećenom protupravnom postupanju, koje bi se očigledno i nastavilo da ga žrtva nije odlučila prijaviti, s obzirom na to da je dio radnji iz činjeničnog opisa djela počinjen neposredno prije podnošenja kaznene prijave. Iz svega opisanog proizlazi da je optuženik na najgrublji način iskoristio povjerenje koje su maloljetna žrtva i članovi njezine obitelji imali prema optuženiku, a sve kako bi zadovoljio svoj spolni nagon. Količina iskazane kriminalne volje optuženika, koja se ogleda i u inkriminiranom periodu od preko deset godina, upućuje na stvarnu i neposrednu bojazan da će na slobodi optuženik nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga je optuženom A. M. prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Niti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve prethodno utvrđeno, mjere opreza koje predlaže žalitelj nisu u konkretnom slučaju dostatne za postizanje iste svrhe koja se postiže optuženikovim lišavanjem slobode, a nije osnovan niti prigovor žalitelja da se optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru od sedam mjeseci pretvorio u kažnjavanje.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem tog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2020.