- 1 -

Broj:Jž-1503/2020

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene D. K., zbog prekršaja iz članak 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08, 112/12), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek, podnijete protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 73. Pp J-777/2020-2 od 4. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2020.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek i pobijana presuda potvrđuje.

 

Obrazloženje             

 

Pobijanom presudom okrivljena D. K. je na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članak 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da iz objektivnog identiteta optužbe, proizlazi da se okrivljenici stavlja na teret da je dana 23. srpnja 2020. oko 20,00 sati, u O., J.J. S. xx, počinila diskriminaciju na osnovi nacionalnog podrijetla, na način da je navedenog dana i vremena putem telefona s telefonskog broja xxxxx na telefon N. R. uputila više SMS poruka među kojima se nalazila i SMS poruka sadržaja: „Vrati mi 100 kuna koje sam ti dala kad sam bila kod tebe kad ti je sin umro i trebao je umrijeti jer mu je otac četnik, znaš četniče gdje stanujem i donesi novce“, a koja SMS poruka je N. R. povrijedila dostojanstvo stvaranjem ponižavajućeg i uvredljivog okruženja na temelju nacionalnog podrijetla, a iz čega ne proizlaze sva zakonska obilježja navedenog prekršaja odnosno konstitutivni element tj. namjera počinjenja prekršaj koja predstavlja sastavni element navedenog prekršaja, a koji se može počiniti samo i isključivo s namjerom.

 

Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, I Policijska postaje Osijek, pravodobno je podnijela žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je okrivljenica u prethodnom postupku priznala da je poslala navedenu poruku slijedom čega su u potpunosti ostvarena obilježja prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je pobijana odluka na zakonu osnovana.

 

Naime, iz stanja spisa proizlazi da se okrivljenici optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek, Broj: 511-07-22/05-5-269-1/2020 od dana 26. kolovoza 2020. godine, stavlja na teret da je dana 23. srpnja 2020. oko 20,00 sati, u O., J.J. S. xx, počinila diskriminaciju na osnovi nacionalnog podrijetla, na način da je navedenog dana i vremena putem telefona s telefonskog broja xxxxxx na telefon N. R. uputila više SMS poruka među kojima se nalazila i SMS poruka sadržaja: „Vrati mi 100 kuna koje sam ti dala kad sam bila kod tebe kad ti je sin umro i trebao je umrijeti jer mu je otac četnik, znaš četniče gdje stanujem i donesi novce“, a koja SMS poruka je N. R. povrijedila dostojanstvo stvaranjem ponižavajućeg i uvredljivog okruženja na temelju nacionalnog podrijetla dok je ista automatski obrisana s mobilnog uređaja od strane web preglednika „Googl“ zbog neprimjerenog sadržaja, te da je  na opisani način počinili prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

Osnovano i pravilno zaključuje prvostupanjski sud prilikom ispitivanja optužnog prijedloga da iz objektivnog identiteta optužbe ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, budući da iz činjeničnog opisa podnesenog optužnog prijedloga, ne proizlazi izravna namjera okrivljenice da predmetnom SMS porukom oštećenom N. R. prouzroči strah odnosno stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje zbog njegove različite nacionalne pripadnosti, a zbog čega da mu je bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo.

 

Naime, u odredbi članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije je propisano da tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.

 

Dakle, iz zakonskog opisa proizlazi da se navedeni prekršaj može počiniti samo sa izravnom namjerom propisanom u članku 28. stavku 5. Prekršajnog zakona jer zakonsko obilježje sadržava pojam „s ciljem“ pa je stoga ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja trebao izričito navesti da je okrivljena D. K. u nakani prouzročenja straha oštećenom N. R. zbog njegovog nacionalnog podrijetla istom poslala predmetnu SMS poruku opisanog neprimjerenog sadržaja i na opisani način povrijedila njegovo dostojanstvo.

 

U odredbi članka 25. stavku 1. Prekršajnog zakona je propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, dok je u stavku 2. navedeno da se iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, a u konkretnom slučaju kažnjiva odredba članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije upravo propisuje izravnu namjeru kao konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja. Stoga iako je temeljni oblik krivnje u prekršajnom pravu nehaj, osnovano i pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije može počiniti samo sa izravnom namjerom te da je ovlašteni tužitelj propustio navedeni konstitutivni element predmetnog prekršaja opisati u činjeničnom opisu.

 

Ovlašteni tužitelj sukladno akuzatornom načelu propisanim u članku 83. i članku 160. stavku 1. Prekršajnog zakona samostalno i neovisno pokreće prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga, dok je sud  ovlašten i dužan sukladno odredbi članka 161. Prekršajnog zakona ispitati podneseni optužni prijedlog, ali nije ovlašten intervenirati u subjektivni i objektivni identitet optužbe, osim ako se radi o podacima koji nisu takvi da bez njih ne može započeti postupak kako je to propisano u članku 161. stavku 3. Prekršajnog zakona, kada će nastaviti postupak.

 

Stoga je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 161. stavku 6. Prekršajnog zakona ispitujući optužni prijedlog pravilno utvrdio da djelo koje se okrivljenici stavlja na teret nije prekršaj, budući da činjenični opis prekršaja u podnesenom optužnom prijedlogu nije u konkretnom slučaju prekršaj budući da se navedeni prekršaj prema zakonskom opisu može počiniti samo sa izravnom namjerom koja nije sadržana u podnesenom optužnom prijedlogu, pa je stoga prvostupanjski sud osnovano na temelju članka 161. stavaka 6. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio od optužbe, jer je vezan objektivnim identitetom optužbe.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 24. rujna 2020. godine

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenici i ovlaštenom tužitelju.