- 1 -              II Kž 405/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 405/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2020. broj Kzd-1/2020., o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. B. zbog dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), ukinut je istražni zatvor protiv optuženog M. B. te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., optuženiku je određena primjena mjera opreza, i to zabrana približavanja oštećenoj I. B. na razdaljinu manju od 200 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenom I. B. putem telefona, e-maila i drugih sredstava telekomunikacijskog komuniciranja te putem druge osobe. Nadalje, točkom III. izreke određeno je da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, dok je točkom 4. određeno da će, temeljem članka 100. stavka 2. ZKP/08. i članaka 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09. i 66/14.), policijski službenici Policijske postaje svakih 30 dana sudu dostaviti pisano izvješće o optuženikovom izvršavanju naloženih mjera opreza. Rješenjem je, nadalje, pod točkom V.  određeno da će u slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti na način da se protiv optuženika odredi istražni zatvor.

 

Optuženik je, po branitelju odvjetniku D. B., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika. Istim ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda te stoga žalbu državnog odvjetnika predlaže odbiti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, državni odvjetnik ističe okolnosti iz kojih, prema njegovom mišljenju, i dalje proizlazi takva iteracijska opasnost na strani optuženika, u odnosu na koju smatra da svrhu istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije moguće ostvariti blažom mjerom, konkretno mjerama opreza zabrane približavanja oštećenici I. B. te zabrane da s njom uspostavlja ili održava izravnu ili neizravnu vezu, iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

 

Nasuprot ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno na strani optuženika utvrđuje okolnosti i razloge zbog kojih zaključuje o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, i to u odnosu na oštećenu I. B. Tu ocjenu doista potvrđuje činjenica da je optuženik, u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv za učin više kaznenih djela kroz dulje inkriminirano razdoblje, što ukazuje, na razini osnovane sumnje, o njegovoj ustrajnosti u protupravnom ponašanju, u prvom redu na štetu svoje supruge, a posljedično tome i maloljetne zajedničke djece.

 

Međutim, ispravno je prvostupanjski sud potom zaključio da, s obzirom na novoutvrđene okolnosti u postupku, za preveniranje utvrđene opasnosti od ponavljanja djela u daljnjem tijeku postupka više nije nužno primijeniti najstrožu mjeru, već da se i primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. uspješno može ostvariti svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, prvostupanjski sud valjano ističe da je u postupku nesporno utvrđeno da je oštećenica odselila iz obiteljskog doma te ne boravi u zajedničkom kućanstvu s djecom, koja su nastavila živjeti u kući obitelji B., s bakom i djedom, i to u V. B., općini G., dok oštećenica sada živi u Z.

 

Nadalje, osnovano prvostupanjski sud, razmatranjem daljnje potrebe primjene mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na djecu, uzima u obzir iskaz djelatnice Centra za socijalnu skrb V. M. s rasprave održane 31. kolovoza 2020., sadržaj Izvješća o socioekonomskim prilikama za obitelj B., očitovanje posebne skrbnice A. B. o interesima maloljetne zajedničke djece optuženika i oštećenice te nalaz multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece.

 

Naime, iz iskaza djelatnice Centra za socijalnu skrb V. M., koja je za potrebe postupka Općinskog suda u Sesvetama koji se vodi po prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagateljice I. B., ovdje oštećenice, vršila izvid na adresi stanovanja, razgovarala s maloljetnom djecom, oštećenicom te roditeljima optuženika, proizlazi da postoji pozitivan odnos djece prema ocu (optuženiku), koji je sukladno navodima djece, s njima u brižnom roditeljskom odnosu s naglaskom na pomoć u učenju i pisanju domaćih zadaća, kao i u ostalim aspektima roditeljske skrbi, primjerice vođenja liječniku, odlascima na roditeljske sastanke u školu (jednako i iz izvješća Škole), igranju i druženju, uz zaključak da s pozicije Centra za socijalnu skrb ne postoji razlog da se kontakti djece s ocem onemoguće.

 

Jednako tako, i iz nalaza multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece proizlazi pozitivan odnos djece prema ocu, ovdje optuženiku.

 

Nadalje, iz očitovanja posebne skrbnice A. B. o interesima maloljetne zajedničke djece optuženika i oštećenice, čak proizlazi da kod djece postoji verbalizirani strah od majke i majčine obitelji, zbog čega se predlaže nadzor nad susretima djece s majkom, osobito s obzirom na to da se maloljetnoj djeci na neprimjeren način govori protiv njih samih, oca, očeve obitelji te ih se i fizički kažnjava, pri čemu im majka govori što trebaju reći na sudu kako bi ona bila sretna, što djecu dovodi u konflikt lojalnosti. Djeca su i u ovom slučaju, dakle, posebnoj skrbnici A. B., izrazila želju da stanuju s ocem, odnosno u kući u kojoj su odrasli s očevim roditeljima.

 

Uz izloženo, osnovano prvostupanjski sud razmatra dio inkriminacije koji se optuženiku pod točkom 3. optužnice stavlja na teret. Tom se točkom optužbe optuženiku inkriminiraju kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., time da se terećeni događaji u najvećoj mjeri odnose na oštećenicu i optuženikovo ponašanje prema njoj u prisutnosti djece, a ne na njegovo postupanje prema djeci samoj. Naime, sukladno optužnici, uvrede izrečene djeci, iako potpuno neprihvatljive, zapravo sadržajno predstavljaju usporedbu djece s majkom, u odnosu na koju je, sve na razini osnovane sumnje, poglavito bilo usmjereno protupravno kažnjivo postupanje za koje se tereti optuženik.

 

Uz sve ranije navedeno, treba imati u vidu i činjenicu da je optuženik osoba u dobi od gotovo 44 godine, a da do sada nije kazneno ni prekršajno osuđivan, te okolnost da je u istražnom zatvoru proveo gotovo sedam mjeseci, što je svakako na njega moralo u određenoj mjeri preventivno djelovati te utjecati na njegovu svijest da shvati ozbiljnost svoje situacije i da se prilikom boravka na slobodi, uz pridržavanje izrečenih mu mjera opreza, više ne upušta u ponašanja koja nisu u skladu s pravnim poretkom. Pri tome je za dodati da spisu na listu 271. prileži izvješće Policijske uprave, Policijske postaje iz kojeg proizlazi da je, po puštanju optuženika na slobodu, izvršen nadzor provođenja pobijanim rješenjem određenih mu mjera opreza, kojim je utvrđeno da optuženik mjere nije prekršio. Sve ovo u svojoj ukupnosti upućuje na osnovanost zaključka prvostupanjskog suda da se u cilju otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti kod optuženog M. B., prvenstveno u odnosu na suprugu I. B., može učinkovito djelovati određenim mu mjerama opreza.

 

Stoga je prvostupanjski sud, uvažavajući prije svega odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08. koja obvezuje sud da pri odluci o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio da je mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. odgovarajuća i dostatna za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog M. B.

 

Konačno, potrebno je istaknuti da je optuženik pravilno upozoren da će, u slučaju nepridržavanja naloženih mu mjera opreza, iste ponovno biti zamijenjene istražnim zatvorom.

 

Budući da žalbom državnog odvjetnika osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi prvostupanjskim rješenjem bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.