1

Poslovni broj: Gž R-314/2020- 2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-314/2020- 2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Ježek Mjedenjak, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Ksenije Dimec kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz V., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu H. i P. d.o.o. Z., protiv tuženika S. V., ustanova, V., OIB:  ..., zastupanog po Z. K., odvjetniku u O., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pr-77/2019-7 od 12. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              1.Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pr-77/2019-7 od 12. ožujka 2020.

 

              2.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Točkom 1. izreke prvostupanjske presude utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, od 2. rujna 2019., dok se točkom 2. izreke raskida ugovor o radu sklopljen između stranaka 30. lipnja 2017., s danom 2. rujna 2019. te se (točkom 3. izreke) nalaže tuženiku tužitelju isplatiti naknadu štete od 12.000,00 kn  s pripadajućom zateznom kamatom. Točkom 4. izreke naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi trošak postupka od 3.750,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

              Protiv te presude žalbu podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP)te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno preinači.

 

              Žalba nije osnovana.

              Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te posljedično tome zahtjev za sudski raskid tog ugovora te zahtjev za naknadu štete.

              Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje:

 

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, temeljem ugovora o radu od 30. lipnja 2017.;

 

-da je tuženik tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. rujna 2019. otkazao ugovor.;

 

-da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio 4. rujna 2019. te da je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio 17. rujna 2019., na koji se tuženik nije očitovao do isteka zakonskog roka (2. listopad 2019.) te da je tužitelj sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR) pravodobno podnio tužbu 15. listopada 2019.,

 

-tuženik da kao razlog izvanrednog otkaza navodi da je tužitelj 29. kolovoza 2019., zajedno s grupom radnika, nepozvan pristupio u ured ravnatelja s ultimativnim zahtjevom za povećanje plaće od 1.000,00 kn mjesečno, a u suprotnom da će svi radnici sljedeći dan otići na bolovanje, što sve da predstavlja povredu čl. 38.t.12. i t.20. Pravilnika o radu (odbijanje poslova i radnih zadataka te unošenje nemira), kao i da se poziva na čl. 36. i 45. istog Pravilnika;

 

-iz iskaza saslušanih svjedoka (D. S., A. R., V. M., H. M., M. H. i E. P.) te iskaza z.z. tuženika utvrđuje da je grupa radnika zatražila sastanak s direktorom zbog zahtjeva za povećanje plaće i neplaćanja dodataka koji im pripadaju temeljem ugovora o radu te da je dispečerka D. S. pozvala tužitelja, a radnike da je predstavljao M. H.; ravnatelj da je odbio zahtjev uz navođenje koje sve izdatke ima te na upit tužitelja – što bi se dogodilo kad radnici sutra ne bi došli na posao – da je odgovorio da bi tada svi dobili otkaz; da su tužitelj i svi ostali radnici sljedeći dan došli na posao i uredno izvršavali obveze iz ugovora o radu;

 

-da je ravnatelj tuženika 2. rujna 2019. usmeno tužitelju priopćio da je dobio otkaz i pri tom mu saopćio da nije nezadovoljan njegovim radom, već da ugovor otkazuje zato što je tužitelj nezadovoljan poslodavcu;

 

-da je tuženik ukupno otkazao 12 ugovora o radu;

 

-da je tužitelj u studenom 2019. našao drugi posao na određeno vrijeme, da je oženjen i ima maloljetno dijete, a supruga da je na minimalcu.

             

Temeljem tako utvrđenih činjenica ističe da radnici imaju pravo zatražiti od poslodavca povećanje plaće ili poštivanje važećeg ugovora o radu koji se odnose na isplatu dodataka koji im pripadaju, a koje poslodavac ne isplaćuje.

             

Nadalje, ocjenjuje da pitanja radnika u pravcu – što bi bilo da sutra ne dođemo na posao, ne predstavlja prijetnju bolovanjem ili štrajkom, niti isto ocjenjuje kao ultimatum upućen tuženiku, kao poslodavcu, stoga utvrđuje da tužitelj svojim ponašanjem nije počinio teže povrede radne obveze te zaključuje da ne postoje opravdani razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu i temeljem čl. 116. st. 1. ZR-a usvaja tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

                           

Uzimajući u obzir da je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten te da se tužitelj naknadno zaposlio kod novog poslodavca i izjasnio se da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tužitelja, temeljem čl. 125. st. 1. ZR-a usvaja tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 2. rujna 2019.

 

              Nadalje, utvrđuje da je tužitelj kod tuženika radio dvije godine i dva mjeseca, da je u braku i ima jedno maloljetno dijete, a supruga da ima minimalna primanja, kao i cijeneći da se ponovno zaposlio, utvrđuje da tužitelju, obzirom na čl. 125. st. 1. ZR-a, pripada pravo na naknadu štete od 12.000,00 kn, koji iznos predstavlja 3 prosječne neto plaće.

             

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

             

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

              Pravilno je, iz provedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje.

              Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je uzimajući u obzir iskaze svih saslušanih svjedoka, pravilno zaključio da tužitelj svojim postupkom – zahtjevom za povećanje plaće i upitom o svim neisplaćenim davanjima koja mu temeljem radnog odnosa pripadaju (prekovremeni rad, rad noću, rad vikendom, terenski dodatak, naknada za otežane uvjete rada) pa čak niti upitom što bi dogodilo da nitko od radnika ne dođe na rad, poglavito kraj činjenice da su tužitelj i svi ostali zaposlenici koji su bili na razgovoru kod z.z. tuženika normalno nastavili s radom, nije povrijedio obveze iz radnog odnosa ili uzrokovao svojim postupcima poremećaje u radu, koji bi doveli do zastoja rada ili otežali proces rada. Valja naglasiti da je tuženik, unatoč tome što su radnici, iako su postavili navedene zahtjeve, normalno nastavili svoj rad, otkazao čak dvanaestorici radnika rad, i to sedmorici sporazumno, a petorici izvanrednim otkazom, iako niti jedan od radnika nije odbio obaviti rad sukladno preuzetim obvezama iz ugovora o radu.

             

Budući da ovaj sud ocjenjuje da je pravilno i osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni izvanredni otkaz nedopušten, osnovano je prihvatio i zahtjev tužitelja za sudski otkaz ugovora o radu te mu osnovano dosudio i naknadu štete, sve u okviru čl. 125. st. 1. ZR-a.

 

              Pravilna je i odluka o troškovima postupka, iako tužitelj nije u cijelosti uspio sa zahtjevom za naknadu štete, u odnosu na visinu zahtjeva, kao što tuženik u cijelosti nije uspio sa zahtjevom za sudski raskid ugovora, dok je tužitelj u svim ostalim postavljenim zahtjevima uspio u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

 

              Slijedom svega navedenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 23. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća

Branka Ježek Mjedenjak v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Draženka Šimić